Šta poslije Samita u Sarajevu

Evropska alternativa treba i regionu i Evropi

Dani - - Sadržaj - Piše: Ernad Metaj

BiH je bila domaćin Samita premijera zemalja zapadnog Balkana. Uz domaćina predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića, Samitu su prisustvovali premijeri Srbije Aleksandar Vučić, Crne Gore Duško Marković, Kosova Isa Mustafa, Albanije Edi Rama, Makedonije Emil Dimitrijev, te komesar EU za proširenje i politiku susjedstva Johannes Hahn i ministar vanjskih poslova Italije Angelino Alfano, kao budući domaćin Samita u Trstu.

Za mnoge to je samo još jedan od jalovih pokušaja prikrivanja licemjerja i nesposobnosti kako domaćih političkih snaga, tako i EU da region izvuku iz mulja stalnih previranja i održavanja tenzije potencijalnih sukoba. Za druge, reklo bi se blage optimiste, sarajevski susret bi mogao dobiti prolaznu ocjenu, jer su ekonomija i investicije označene kao preduslov smanjenja tenzija. Iz regiona je poslana jasna poruka da EU, ako zaista drži do evropske perspektive zapadnog Balkana, sa deklarativne mora preći na puno konkretniju podršku od dosadašnje.

Pobuna premijera

“Važno je da smo bili domaćini, jer mislim da je Samit imao pozitivan odjek. Došao je pred izbore u Srbiji, neposredno nakon tenzija oko revizije i zbog toga mu je dat nešto veći značaj u odnosu na postignute rezultate sa ranijih samita, jer je odnose u regiji vratio u normalan kolosijek. Slažem se da su premijeri prvi put jasno i glasno rekli da im je dosta izlizanih fraza na jednodnevnim turnejama i rekao bih da postoji optimizam da bi ovo mogla biti prekretnica u cjelokupnim odnosima između zemalja regije, ali i njihovog odnosa sa EU”, za Dane je prokomentarisao Mirko Šarović, ministar vanjske

trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Tome vjerovatno najbolje svjedoče i poruke premijera Srbije Aleksandra Vučića koji je izrazio uvjerenje da i EU razumije kako na kraju mora da se vidi doprinos u kilometrima puteva, autoputeva, željezničkih pruga, a ne u studijama predizvodljivosti i izvodljivosti. Po njegovom mišljenju, bilo bi dobro da je evropska perspektiva nešto jasnija, jer se u Srbiji, ali i regionu prestalo pričati i osvrtati na planirane datume. U tom smislu kategoričan je bio i premijer Crne Gore Duško Marković.

“Vrlo otvoreno sam rekao da primjećujemo kako u posljednje vrijeme EU manje pažnje posvećuje regionu zapadnog Balkana, te da pristup koji bi mogao biti usporavanje rutinskog odnosa prema integraciji ne može biti prihvatljiv za Crnu Goru, kao ni za sve druge zemlje kandidate iz ovog regiona. Taj proces mora biti vidljiviji, snažniji i bez ikakvih ograničenja”, smatra Marković.

Po mišljenju novinara, publiciste i stručnjaka za EU integracije Zekerijaha Smajića, sposobnost svake zemlje u regionu da se pokaže kao konstruktivan regionalni partner biće preduslov daljeg napretka za svaku zemlju pojedinačno. Prema njegovom mišljenju, volja kao izraz duhovnog stanja za saradnju generalno postoji.

Vučić je lider

Problem je što istinsko stanje duha političkih lidera na Balkanu i državnička volja kao generator za ozbiljne promjene ne postoje kod svih balkanskih lidera u približnim dozama. Najviše je Smajić vidi kod Aleksandra Vučića, što pripisuje godinama, sumnjivoj ratnoj prošlosti, te neskrivenoj narcističkoj genetici i pozitivnim vjetrovima koji su mu do sada puhali sa zapada, posebno iz Njemačke. Ostale regionalne lidere on vidi zaglibljene u etnonacionalno blato i poslušnost prema strankama koje u svojim temeljima nemaju nikakav opštedruštveni prosperitet, znanje, kompetenciju i zdravo tržišno nadmetanje. Zato je njegov zaključak o političkoj volji za istinske pomake u regionalnoj saradnji pesimističan.

“Iznesene ideje na sarajevskom sastanku regionalnih premijera bile su konstruktivne, ali nijedna od njih nije nova. Vučićev prijedlog o stvaranju balkanske carinske unije star je punih 20 godina - otkako je u Luxembourgu usvojena prva Regionalna strategija EU za zapadni Balkan, a obnovljena 2000. godine na prvom EU - Balkan samitu lidera u Zagrebu”, kaže Smajić.

U međuvremenu, a posebno nakon odluke Britanije da napusti evropski blok, došlo je do porasta desničarskog populizma i razvoja debate o budućnosti EU, što je proširenje bloka stavilo na začelje prioriteta briselske administracije. Analitičari i diplomate kažu da je to oslabilo moć EU na Balkanu, gdje su prisutni međuetničke tenzije, korupcija i zabrinjavajući pomak prema autoritarizmu.

Priča o reafirmaciji carinske unije za hrvatskog analitičara Davora Đenera je svojevrsni kompromis koji EU suočena sa skepticizmom o daljem širenju nudi zemljama zapadnog Balkana.

“To znači da nema proširenja EU u narednih 10 godina, a da bi sve države koje su u toj prilici trebalo da uđu u paketu, za nekih 20 godina. Dakle, carinske unija je svojevrsna alternativa proširenju”, smatra Đenero.

Prvo digitron

Ideju premijera Srbije o carinskoj uniji najspremniji su bili podržati predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić i komesar za proširenje EU Johannes Hahn. Zvanično niko od premijera ovoj ideji nije zatvorio vrata, a mišljenja analitičara su podijeljena, bar dok se ne izvrše tačni izračuni koliko koja zemlja dobija ili gubi.

“Ideja o balkanskoj carinskoj uniji je ušla u uši, ima kapacitet da živi iako je potrebno mnogo posla uraditi da se u konačnici i realizuje. Svi će prije toga morati da uzmu digitron, jer već imamo sporazum o slobodnoj trgovini CEFTA”, rekao je Mirko Šarović.

Ako je suditi prema izjavama komesara za proširenje EU, države će za to imati tri mjeseca, do sastanka u Trstu. Činjenica da se pokušavaju reafirmisati stari prijedlozi, za banjalučkog profesora Miodraga Živanovića jasan je pokazatelj da se EU ovim prostorima posljednjih petnaestak godina nije ozbiljno bavila. Da jeste, ne bi se odustalo od osnovne ideje da zemlje regiona samo zajedno bez obzira na određene razlike, mogu postati članice EU.

“Ja mislim da se ovdje neko s nama stvarno zabavlja, ne mislim samo na BiH već na cijeli region. To kao čovjek koji živi ovdje, doživljavam kao veliko poniženje. Svaki novi susret ovakve vrste za mene će biti novo ponižavanje”, smatra Živanović.

Priča o carinskoj uniji zbog njene složenosti i nemogućnosti ubrzanog provođenja, sama po sebi nije dovoljna za smirivanje nestabilnosti u regionu. Kratkoročno, za pokretanje ekonomskih procesa i nova zapošljavanja u regionu iz EU opet nude zajedničke infrastrukturne i energetske projekte.

Skepticizam s početka ove priče u tom pogledu dijeli i većina analitičara u BiH. Još 2014. sa prvog samita u Berlinu, premijeri i predstavnici EU su poslali poruke kako slijedi era približavanja, međusobnog razumijevanja, mira, stabilnosti i zajedničkih infrastrukturnih projekata. Godinu nakon, 2015. u Beču, pričalo se o dionicama autoputeva, mostovima koji će nas povezivati, prugama koje prelaze granice. Ta priča je ponovljena 2016. u Parizu, da bi većina istih projekata bila aktuelna i na Samitu u Sarajevu.

Srbija i Kosovo su i pored razmirica bile u fokusu, a najčešće spominjan projekat je autoput od Niša, preko Prištine, do Tirane.

Šarović: Došao je pred izbore u Srbiji neposredno nakon tenzija oko revizije i zbog toga mu je dat nešto veći značaj u odnosu na postignute rezultate sa ranijih samita

Đenero: To znači da nema proširenja EU u narednih 10 godina, a da bi sve države koje su u toj prilici trebalo da uđu u paketu za 20-ak godina

BiH se ranije nije nametnula kao ozbiljan kandidat za projekte, a kako stvari stoje, jedino problema neće faliti ni ovog puta.

“Podržao sam određene inicijative predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića, koje se tiču zajedničkih infrastrukturnih projekata kroz berlinski proces. To se, između ostalog, odnosi na zajednički interes i zajednički rad na Jadransko-jonskom autoputu, zatim na projekte energetskog povezivanja, te druge inicijative u vezi sa udruživanjem u asocijaciju privrednika regiona. Također, usaglasili smo se da bi bila dobra ideja krenuti u pripremu realizacije projekta pruge Čapljina Nikšić - Podgorica i dalje prema Albaniji”, istakao je crnogorski premijer Marković.

O pruzi Čapljina - Nikšić se govori duže od 10 godina, a isto toliko traju i trakavice oko trase Jadransko-jonske magistrale. U međuvremenu, BiH je uspjela čak dva puta postavljati kamen temeljac na mostu u Svilaju, ali i doći pod istragu Evropske investicijske banke zbog tendera na koridoru 5c. Bez obzira na to što se sa entitetima često nađu u raskoraku i što u Vijeću ministara ipak vjeruju da do Samita u Trstu mogu pripremiti i neke nove projekte.

“Imamo šansu da predstavimo dosta projekata iz energetike, putne i željezničke infrastrukture. Ono što je najizvjesnije su projekti uspostave novih tački u interkonekciji sa Srbijom i Hrvatskom kada je riječ o prenosnoj mreži. Izvjesnim se čini izgradnja prenosne mreže od Ličkog polja do Hrvatske i povezivanje na istoku zemlje sa Srbijom”, istakao je Šarović.

Uslov će biti usvajanje energetske strategije u naredna tri mjeseca, dok je već sada izvjesno da će BiH ponovo pod sankcije Energetske zajednice zbog neusvajanja zakona o regulatoru, prenosu i tržištu električne energije i gasa, za koji iz RS-a smatraju da predstavlja novi pokušaj prenosa nadležnosti. Jasno je da BiH ne trebaju vanjski protivnici, kad unutar nje ima dovoljno onih koji opstruiraju priliku da se dođe do povoljnih sredstava.

“Nisam preveliki optimista, jer ne vidim iskrenu želju političara u BiH da popravljaju prije svega ekonomski ambijent. Ono što realno imamo su prazne priče i puko ispunjavanje uslova međunarodnih finansijskih institucija. Bezvezna politička prepucavanja koja su u funkciji lokalnih prilika, na međunarodnom planu nas predstavljaju neozbiljnom državom”, za Dane je istakao Damir Miljević, ekonomski analitičar iz Banje Luke.

Primjer toga je i ljubomora Milorada Dodika oslikana kroz poruku nakon izmoljenog susreta sa Aleksandrom Vučićem, da BiH nema premijera. Očigledno predsjedniku RS-a nikako ne odgovaraju sve češći susreti predstavnika države BiH sa vrhom susjedne države.

U ambijentu stalnih sukoba i provokacija, profesor Miodrag Živanović ne vidi priliku za bilo kakav napredak.

“Neće se ovdje dugo ništa značajno graditi. Nećemo imati kome praviti, jer gubimo socijalni društveni kapital koji bi napravio i koristio barem neki mali projekat. Sve je frazeologija, politička kozmetika, a to ne može pomoći. Ovo je vegetiranje koje ne vodi nigdje”, istakao je Živanović.

Prema mišljenju analitičara, tokom Samita u Sarajevu je propuštena prilika da se na konkretnom primjeru pokaže i iskrenost regionalnih lidera za unapređenje saradnje. Ovdje se, prije svega, aludira na spremnost iz Srbije da izvrši pritisak na predstavnike RS-a u institucijama BiH da se ukine vizni režim sa Kosovom.

Katolici nad papom

To se može učiniti brzo i jednostavno, a za rezultat bi imalo desetine hiljada novih radnih mjesta, smatraju stručnjaci.

“Za Kosovo se mogu naći rješenja, a da ga kao država ne priznamo. Za mene je prihvatljivo sve što je učinila i Srbija, a ovako mi ispadamo veći katolici od pape”, rekao je Šarović.

Upitan da li može uticati na to da u BiH dođe do neke vrste pomirenja ili bar dijaloga između Srba i Bošnjaka, premijer Srbije je bio skeptičan.

“Ne mogu da utičem, ali mogu da govorim ono što mislim i onda kada se to ne dopada nekome u Sarajevu ili u Banjaluci. Pritom, čini mi se da odmeravam svaku reč i svako slovo koje izgovorim o BiH, znajući koliko je politički trusno područje. Mislim da to činim na korektan način i znam da, na kraju krajeva, uvek platite cenu, jer niko time nije zadovoljan. Za mene je važno da ljudi ipak žive u miru i mi sa Bošnjacima moramo da živimo u miru. Onaj ko to ne razume čini mi se da ne razume ni kakva je budućnost i Srbije i srpskog naroda u celini”, istakao je Vučić.

Ovakav stav za Damira Miljevića nije iznenađenje. On smatra da se od Vučića previše očekuje, posebno u vrijeme kada se nalazi u izbornoj kampanji. Kako je u BiH i okruženju skoro konstantno izborna kampanja, jasno je da će još dogledno vrijeme sa međunarodnih skupova uglavnom stizati samo poruke da je sve dobro dok se ne puca.

Takvi skupovi biće i prilika pojedinim lokalnim političarima da se predstavnicima međunarodne zajednice predstave kao oni koji se bar deklarativno mogu izdići iznad plemenskog ustrojstva, s kojim ni vozom ne možemo do Hrvatske. Da zaključimo riječima Zekerijaha Smajića koji kaže da će se graditi ono što evropski bankari budu htjeli finansirati, radujući se svakoj novoj gluposti i neznanju domaćih političara, koji su jedino majstori u nipodaštavanju vlastite države i njenog imetka..

Živanović: Neće se ovdje dugo ništa značajno graditi. Nećemo imati kome praviti jer gubimo socijalni društveni kapital koji bi napravio i koristio barem neki mali projekat

Samit: Ništa novo

Smajić: Šta evropski bankari finansiraju

Vučić: Nezadovoljan podrškom EU

Povjerenje je ključ za Balkan

Han: Carinska unija dobra alternativa

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.