‘ta će Agius, Prlić mu kroz noge...

Dani - - Sedmi Dan -

Nismo se razumjeli, Vi ste ovdje da pomažete sebi, a ne nama, gospodine Prliću, rečenica je sudija haškog Žalbenog vijeća koje je 28. februara zaključilo raspravu o žalbama Tužilaštva i osuđenih za ratne zločine počinjene unutar “udruženog zločinačkog poduhvata” ratne paratvorevine Herceg-Bosne. Prvostepena presuda šestorici ratnih funkcionera te paradržave bila je ukupno 111 godina. Najgore je prošao njen “premijer” Jadranko Prlić, slijede ga “ministar obrane” Bruno Stojić i vojni komandanti Slobodan Praljak i Milivoje Petković, pa šef vojne policije Valentin Ćorić i šef komisije za razmjene Berislav Pušić.

Oni i njihovi advokati zatražili su da ih se potpuno oslobodi jer su zločini, koje nisu baš do kraja negirali, “dio rata”, a “udruženi zločinački poduhvat”, dakle etničko čišćenje teritorije projektovane samostalne hrvatske države unutar BiH ili njeno pripajanje Hrvatskoj ako se BiH raspadne, nije postojao. Nisu, tvrde dakle osuđenici i njihovi advokati, Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko “udružili zločince”, nego se hrvatski narod u BiH sam udružio u Herceg-Bosnu, pošto Bosna i Hercegovina nije funkcionisala kako treba.

Tužilaštvo, naravno, traži da im se kazne uduplaju, na 220 godina robije ukupno. Koga će poslušati Žalbeno vijeće, znaće se, najavljeno je, u novembru ove godine.

Koga neće slušati, saznali smo iz prve rečenice ovog teksta. Sa akcentom na “nismo se razumjeli”. Jer, koliko god besmislena bila rasprava koja je dovela do “nerazumijevanja”, toliko savršeno ilustruje koliko je u zadnjih 25 godina izvrnuta balkanska svijest.

Prepričano, Prlić je u sudnici pametovao toliko da ga je predsjedavajući Vijeća, sudija Carmel Agius, pitao je li pravnik, na šta je osuđenik odgovorio da nije, “ali da je predavao na Pravnom fakultetu, političku ekonomiju”. Pa je osuđeniku “nekoliko puta sugerirano” da poštuje procedure, na šta je on, prenose agencije, odgovorio “ja samo želim da pomognem Žalbenom vijeću”.

E tu je puklo, prvo sa nismo se razumjeli..., a onda je i sudija Theodor Meron osuđeniku “pojasnio” da petoročlano Vijeće “određuje pravila u ovoj sudnici, sviđalo se to nekome ili ne”, pa su Prliću oduzeli riječ.

O tome se radi: u čemu je suštinska razlika između Prlićevog pokušaja da “pomogne” petorici sudija koji njemu sude i “pokušaja” Bakira Izetbegovića da “objasni” Međunarodnom sudu pravde kakva su njihova sudska pravila? U čemu je suštinska razlika između Prlićevog i pokušaja, ne znam, SDA da njena Kadrovska komisija “pomogne” konkursnim komisijama za zapošljavanje u Elektroprivredi BiH i UKCS-u u “izboru” novih radnika?

Ima ona čuvena ’ta će Džeko, ja mu kroz noge... koja puno bolje ilustruje to balkansko izvrtanje stvarnosti od svih presuda svih balkanskih ustavnih sudova kojim su bitni i bitniji zakoni rušeni zbog nepoštivanja procedura kad su donošeni.

Bolje taj lik koji je u nekom parku driblao Džeku, pa ostao kibicer jer nije bio spreman prihvatiti važeća pravila i procedure u fudbalu, objašnjava zašto živimo u haosu i anarhiji, nego svi oni koji pokušavaju objasniti Fadilu Novaliću, Vladi mu, Parlamentu FBiH i nalogodavcima im u SDA, HDZ-u BiH i SBB-u da se nikako ne može, nikako ne smije, nikakav porez uvoditi retroaktivno. Čak ni kad je nužda ta koja zakon mijenja: ’ta će pravo, pravna sigurnost, nama budžet prazan.

Neznanje, anarhija, improvizacija, bahatost, tek su četiri odrednice sistema koji su na Balkan devedesetih uveli donosioci demokratije. Kad im se dodaju kriminal, korupcija, konformizam, autokratizam sa nacističkim tendencijama..., dobijamo ovo što imamo.

I nisu najstrašniji ovi nacisti koji su kultivisani i civilizirani samo zato što im se od krvi povraća. Ovi koji su poslije Mihailovića krenuli u rehabilitaciju Milana Nedića, ovi koji se ponose didovima pobočnicima Maksa Luburića ili dedama prvim komandantima 13. SS Handžar divizije.

Najstrašnije je što je svijest toliko izokrenuta da mi svi zaista vjerujemo da jedan univerzitetski profesor političke ekonomije može soliti pamet petorici sudija izabranih u cijelom svijetu. A da drugi, naš osrednji arhitekta, bolje od haškog registrara zna pravila najviše pravosudne institucije na planeti. Ili da nam je normalno da mašinac na mjestu premijera sluša savjetnika, ekonomistu šupljeg do bola, kad nama svima nameće MMF-ova rješenja neprimjenjiva ne samo u našem sistemu nego i nigdje u svijetu.

Šta ne valja u rečenici Učiti, učiti i samo učiti? Osim što ju je izrekao Lenjin, pa je zato dio komunističkog ideološkog naslijeđa?.

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.