Gdje šumara nema, neće biti ni šuma

Smrt službenika Kantonalne uprave za šumarstvo SBK-a i šumskog radnika Ferida Rahmanovića, Omera Bašića i Ševke Draginovića, koje je nedavno u šumi kod Sokoline ubio Sabahudin Habib, po ko zna koji put otvorila je pitanje šta država radi da zaštiti i šumu

Dani - - Kriminal U Šumi - Piše: Elmina Muhić

Trostruko ubistvo u šumi kod Donjeg Vakufa pokazatelj je lošeg ili nikakvog funkcionisanja društva, odnosno države u cjelini. Uz to, potvrda je i težine posla koji obavljaju sami šumari. Situacija u kojima su šumari, odnosno čuvari šume, ugroženi nije malo. Naši sagovornici, direktori kantonalnih uprava za šumarstvo, kao i šumskog privrednog društva potvrđuju da se s takvim situacijama čuvari šuma susreću svakodnevno.

Zbog nepostojanja federalnog zakona o šumama, nakon što je stari prestao važiti još 2008. godine, negativni trend nelegalne sječe

šume dobija zamah, njime se pojačavaju i napadi na čuvare ovog zelenog blaga. Da stvar bude još tužnija - država, kaže predsjednik Udruženja inžinjera i tehničara šumarstva FBiH i profesor na Šumarskom fakultetu Ahmet Lojo, taj problem nikada nije tretirala ozbiljno. Štaviše, na krađu šume se više gledalo kao na socijalni, nego kriminalni problem.

Balvan socijalnog problema

“Kao, eto, šta će čovjek ne radi, ne zarađuje, on nema platu, on mora ukrasti šumu. Pa se onda gledalo da se i ne pišu kazne, na sudovima su oslobađani. Na sudovima je napravljena takva procedura da je nemoguće da se dokaže ili osudi onaj ko vrši krađu u šumi. Tako šumar, da ne znam kakve i koliko kvalitetno pribavljene dokaze ima, dolazi u situaciju da se njegova riječ vrednuje i cijeni isto kao i optuženog i ne može se dokazati ko je kriv”, kaže Lojo.

Obično su to, misle sagovornici Dana, povratnici u činjenju takvih djela. Direktor sarajevske Kantonalne uprave šumarstva Samir Fazlić, čiji se čuvari šuma svakodnevno susreću sa vrlo teškim situacijama, za Dane ističe da iako kao službene i ovlaštene osobe čuvari šuma imaju odgovarajuću zaštitu, napada na njih ima svakodnevno.

“Rezultat toga je da su šumokradice, osobe koje vrše takve radnje da li zbog teške ekonomske situacije ili jednostavno u slučaju kada sudovi ne rade dovoljno, bile ohrabrene uvjetnim kažnjavanjem, pa su još više počele napade na čuvare šuma. Potrebno je istaći da su to prvenstveno povratnici u činjenju tih prekršajnih ili krivičnih radnji”, kazao je za Dane Fazlić.

Prije tri godine čuvar šuma Kantonalne uprave za šumarstvo Sarajevskog kantona susreo se sa jednom takvom situacijom.

“Mi imamo svakodnevno napade. Međutim, prije tri godine jedan naš čuvar šuma je na terenu bio zboden nožem. Zatim, imali smo prijetnje vatrenim oružjem. Niko nije upotrebljavao vatreno oružje, ali je bilo prijetnji, pa je policija intervenisala i oduzela jednu automatsku pušku. Dakle, to su sve neke stvari koje se dešavaju. Ipak, morate znati da se sve to radi u šumi, u područjima gdje nema puno svjedoka. Nažalost, nas nešto pitaju kada se, ne daj Bože, nešto desi kao što je slučaj u Donjem Vakufu”, rekao je Fazlić.

Slična situacija je i u Zeničko-dobojskom kantonu. Tu se na čuvare šuma, prema saznanjima Dana, nasrće sjekirama, prijeti im se oružjem, ima usmenih prijetnji, ali i paljenja privatnih automobila.

U Unsko-sanskom kantonu, pojasnio nam je direktor ŠPD Unsko-sanske šume Haris Mešić, čuvari šuma danas su pod ingerencijom Kantonalne uprave šumarstva USK-a. Ali, do 2010. su Unsko-sanske šume nad tim imale nadzor. I Mešić je uvjeren da je posao šumara danas opasan.

“Vidite, to je prilično rizičan posao u ovakvoj socioekonomskoj situaciji kakva vlada u BiH, gdje je opšte nezadovoljstvo, veoma mala zaposlenost, stanovništvo traži bilo kakav način zarade. A jedan od lakših je, možda, nelegalna sječa šume, pretprodaja takvog nelegalnog drveta... Zato je i zadatak čuvara šuma, da kažem, kompleksan. A, evo, s obzirom na to da smo izišli iz tog nesretnog rata, mnogo šumokradica posjeduje i različite vrste naoružanja. Svjedoci smo tih situacija koji se dešavaju u srednjoj Bosni, tako da mislim da je ovo izuzetno veliki problem”, kaže Mešić.

Vrlo su nezgodne, misli on, situacije kad čuvari šuma saznaju da je neko došao da krade, a da posjeduje oružje.

“Ukoliko samo imate na umu da bilo ko sa druge strane ko dolazi i radi takve nelegalne radnje ima bilo kakvo naoružanje, onda vam je sve potpuno jasno. Ne može se niko u takvoj situaciji lagodno osjećati. To je problem čitave organizacije, apsolutno”, priča Mešić.

Profesor Lojo upozorava na to da u čuvanju šuma ogromnu i presudnu odgovornost imaju i policijske snage, ali i čuvarska služba koja je, po njegovim riječima, nedovoljno kvalitetno organizirana.

“Kako će dobro funkcionisati kada čuvara subotom i nedjeljom nema u šumi? Oni ne rade poslijepodne. Od četiri sata do ujutro nikoga nema u šumi, niko je ne štiti i to je prostor za šumokradice. Hajde što su lopovi nekad u to vrijeme radili, ali oni rade danas bez ikakvih problema i u po bijela dana. Toliko se to osililo da oni danas idu u šumu kamionima s dizalicama, motornim pilama, dižu drvo sa lagera i voze...”, kaže Lojo.

A sve to ne bi uspijevali da, kako kaže profesor, u tome svemu nema sprege.

“Ne mogu to oni sami raditi. Svakome ko ima imalo pameti sasvim je jasno da to mora biti izgrađen sistem krađe. Znači, to je ogroman prostor za korupciju i to nije više nikakva tajna”, dodao je profesor.

Čuvari šuma danas imaju status službenika, kaže pomoćnica federalnog ministra za šumarstvo i lovstvo Danica Cigelj, te u skladu s tim imaju pravo na nošenje oružja. Lojo, međutim, smatra da su u čuvarskoj službi zaposleni ljudi sa vrlo sumnjivom prošlošću, bez odgovarajućih diploma šumarske struke.

“Nekada se išlo u školu za čuvare šuma i lovišta, gdje je taj čovjek dobijao određena ekološka znanja o šumi kao sistemu, životinjama. To su bili ljudi tih profila, školovani, oni su imali ulogu službenih lica koje je zakon štitio i koji su imali oružje. Danas vi imate lica koja rade kao čuvari šuma, a zbog problema sa zakonom ne mogu dobiti dozvolu za nošenje oružja, što je apsurd. A to je zbog toga što zakon nije predvidio koji su uslovi za prijem tih ljudi. Njih danas štiti zakon o državnim službenicima. Oni su državni službenici”, dodaje Lojo.

Njemu smeta kada javnost govori da su šumari lopovi.

“Tu radi ogroman broj poštenih ljudi koji, evo, žrtvuju svoj život. Kada su oni čuli dobru ili lijepu vijest ili dobili zahvalu za ono što rade? Nisu svi isti. Ima

Lojo: Novi nacrt zakona o šumama nije ponudio rješenje ni za jedan ozbiljan problem koji mi danas imamo u šumarstvu, pa ni za čuvanje šuma

ih dobrih, ima i onih najgorih, ali mi ne smijemo šumu ostaviti etici i poštenju pojedinaca koji rade u tom sistemu. Mora se izgraditi sistem koji će onemogućiti takve pojave, koji će brzo spriječiti, pronaći, vidjeti i razotkriti... A to je sve pitanje zakona i kako je on napravljen”, dodao je on.

Novi nacrt zakona o šumama koji je usvojen krajem prošle godine, po njegovom mišljenju, nije donio ništa novo. Problema u oblasti šumarstva je mnogo, a taj nacrt nije ponudio nijedno kvalitetno rješenje.

“On nije ponudio rješenje ni za jedan ozbiljan problem koji mi danas imamo u šumarstvu, pa ni za problem čuvanja šuma. Znači, ništa kvalitetno, nikakvo značajnije unapređenje o pitanju organizacije nije ponuđeno”, kaže Lojo.

Problema ima i kada je u pitanju upravljanje privatnim šumama, koje su najugroženije. Nacrtom novog zakona o šumama kaže se da su vlasnici dužni sami čuvati svoje šume.

Svako neka brine o svojoj avliji

“Mi danas imamo ogroman broj raseljenih lica u BiH, ljudi koji žive u inostranstvu, a imaju svoju imovinu, svoje posjede, svoje šume. Po novom nacrtu zakona, oni su dužni da čuvaju svoje šume. To je apsurdno. Oni jesu dužni, međutim, to ne oslobađa ni na koji način državu ili organe sigurnosti da čuvaju imovinu građana, a i to je imovina građana. Ne postoji mogućnost, niti u nacrtu nikakva ideja o tome da bi možda čuvari šuma mogli istovremeno pratiti i nadgledati sječu i u privatnim i u državnim šumama, kao što su nekada radili”, kaže Lojo.

Potvrdila je to i pomoćnica federalnog ministra za šumarstvo i lovstvo Danica Cigelj.

“Privatni vlasnici šuma imaju pravo raspolaganja privatnom šumom na način da se gospodari sukladno nauci i struci i da prihod od drveta pripada vlasnicima šume. Država kontrolira način gospodarenja privatnim šumama i pruža stručnu pomoć vlasnicima šuma”, pojašnjava Cigelj. Slično je i u Republici Srpskoj. “Članom 39. Zakona o šumama propisano je da šumama i šumskim zemljištem u privatnoj svojini upravljaju i gazduju njihovi vlasnici, koji istovremeno obavljaju i poslove zaštite, čuvanja i korišćenja šuma. Stručno-tehničke poslove u šumama u privatnoj svojini obavlja javno preduzeće šumarstva”, kaže Aleksandar Macanović iz Službe za odnose sa javnošću Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a.

Po novom federalnom nacrtu zakona o šumama, smatra Lojo, vlasnici privatnih šuma nemaju ništa.

“Oni nemaju nikakve beneficije zato što su vlasnici šuma. Oni ne uživaju nikakve beneficije time što te njihove šume služe svima nama, jer šume su dobro od opšteg interesa, od opšteg značaja”, kaže Lojo.

Naš sagovornik smatra da je takav odnos predstavnika društva prema najvrednijem resursu “površan i vrlo loš”.

“Dok se stručni elementi koji bi trebali da budu ugrađeni u zakonska rješenja zanemaruju, dok se briga o šumi potpunosti zanemaruje, šuma će sama rasti. Tamo gdje šumara nema, neće ubrzo biti ni šume, jer zbog klimatskih promjena koje su vrlo dinamične, pitanje je koliko će šume biti vitalne i sposobne da odgovore i da se prilagode klimatskim promjenama, sve brojnijim ekstremima koji se javljaju, dugotrajnim sušama, jakim padavinama”, govori prof. Lojo..

Fazlić: Prije tri godine jedan naš čuvar šuma je na terenu bio zboden nožem. Zatim, imali smo prijetnje vatrenim oružjem

Tragedije su moguće svaki dan

Sokolina kod Donjeg Vakufa:

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.