ZEMLJA IZA KIŠNE ZAVJESE

U Indiju se oduvijek moglo ući na stotine vrata, ali iz nje izlaza gotovo da nema. Ona svojom ljepotom i kontroverznošću, toplinom i čednošću, zelenilom i plahovitošću naprosto zarobljava svakog hodoljupca. Pa i kada više niste u njoj, ona ostaje u vama!

Dani - - Putopis - Piše: Ahmed Bosnić, ahmed@bosnic.com

Oh, yeas, very fine!... Oh, yeas, very fine!...

Munbir Sing, čovjek zadužen za odnose sa štampom u Ministarstvu spoljnih poslova u Nju Delhiju (New Delhi), uporno je ponavljao neskriveno divljenje dok smo mu u njegovom kabinetu izlagali naše planove.

Teško je procijeniti koliko je star naš ljubazni sagovornik. Možda trideset tri, trideset četiri. Srdačan, širokog osmijeha, uredne brade i brižno njegovanih tankih brkova, sa crnom kao zift dugom kosom uredno začešljanom i smotanom u punđu. Pored njega, na stolu leži turban boje suhe marelice. Sikh. Imao sam prijatelje među Sikhima iz indijskog vojnog kontingenta s kojima sam sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pod zastavom OUN, nadzirao izraelsko-egipatsku granicu na Sinaju. Pričam mu o tome, a on nam kazuje da je bio u Jugoslaviji. U Beogradu, na Brionima i u Dubrovniku.

Munib Sing nam želi pomoći da realizujemo naše neobične planove. To se vidi na njegovom licu i osjeća u njegovom kazivanju. Ali prvo, on bi, kao pravi domaćin, želio da nam pomogne da naš boravak u Delhiju prođe što prijatnije. Stoga nas poziva sutra na zajednički ručak za vrijeme kojeg ćemo se o svemu potanko dogovoriti. Pita nas u kojem hotelu smo odsjeli i obećava da će poslati kola po nas.

Ali naš dolazak u Indiju nije bio baš onakav kakav smo očekivali. Naprotiv.

NEUGODNO ISKUSTVO: U Nju Delhi smo stigli rano, u sami osvit zore, u vrijeme smjene noći i dana. Boing 747 holandske aviokompanije KLM donio nas je iz Amsterdama poprilično umorne od dugog obilaska grada. U avionu nismo spavali, jer nas je tresla putna groznica, a smirivati putnu groznicu najefikasnije je viskijem.

Već na delhijskom aerodromu uronili smo u beskrajnu sivu zavjesu vlage i monsunskih kiša, koja je čaroliju zvanu Indija svela na neugodni doživljaj. Ali to je bio samo djelić onoga što će nam narednih sati kvariti raspoloženje.

Sa teškim prtljagom, kompletnom putnom opremom, izašli smo iz autobusa pred hotelom u kome smo očekivali smještaj. No, na recepciji su nas rastužili - nije bilo mjesta. Dok smo razmišljali za koji drugi hotel da se odlučimo, oko nas se sjatilo desetak Indijaca sa motornim rikšama.

Grlenim glasovima su nam nudili da nas odvezu “tu, blizu”, u Hotel Plažu. Ne traže mnogo: jedna rupija za jednog čovjeka. Pristajemo, jer smo već mokri od tople i slipave kiše. Voze nas i poslije nekoliko stotina metara zaustavljaju pred oniskom zgradom na kojoj piše Hotel Plaža. Jedan odlazi u zgradu. Uskoro se vraća i kaže da su i u Plaži sve sobe zauzete. Predlaže drugi hotel. Tu, u istom kvartu. I opet jedna rupija po čovjeku! Vozimo se kroz kišnu zavjesu. Dvjesta metara niže, scena se ponavlja. Ni u trećem hotelu nema mjesta, ali oni predlažu četvrti. I novi račun. Sad nam sve postaje jasno da smo “u šemi” delhijskih mangupa. Zato zahtijevamo da nas voze u Hotel Ashok. Oni ljutito odbijaju. Kažu da je Ashok daleko, izvan grada i da bi nas to mnogo koštalo.

Nije, naravno, prijatno voditi neugodne razgovore dok vam se topla monsunska kiša slijeva niz vrat i leđa. Počinjemo da gubimo živce i to ne skrivamo. Kažemo prijeteći:

- E sada je dosta! Pozvat ćemo policiju...

Riječi djeluju, ali još uvijek nisu zbunjeni. Osvrću se niz ulicu. Izuzev nekoliko krava koje lijeno tumaraju, dvije-tri rikše i buljuka umusene djece, ulica je prazna.

- Zvaćemo policiju! - ponavljamo. Ovoga puta znatno energičnije.

Indijac koji vozi rikšu u kojoj smo Boris Kovačević i ja, mršavan čovjek, uskog žgoljava lica na čijoj sljepoočnici duga brazgotina svjedoči da mu život nije tekao u hinduističkim svetištima već na ulici, sliježe ramenima. Zatim izmjenjuje nekoliko riječi sa svojim kompanjonima, a onda nam saopštava:

- Okay, okay, okay... - govori snishodljivo. - Idemo u Hotel Ashok...

Tako smo tog jutra upoznali neželjenu stranu Indije.

SUSRETLJIVI DOMAĆIN: Ne, ne pominjemo pred ljubaznim domaćinom Munbirom Singom neprijatnu dogodovštinu sa indijskim rikšistima, ali smo sretni što nam iskreno nudi svoju pomoć kako bismo što uspješnije realizovali svoje namjere.

Kažemo mu da želimo čim prije na sjever - u Kašimir (Kashmir) i Ladak (Ladakh). U vrijeme monsuna to je prava avantura, kaže on, a mi mu objašnjavamo da tamo

Ni u trećem hotelu nema mjesta, ali oni predlažu četvrti. I novi račun. Sad nam sve postaje jasno da smo ‘’u shemi’’ delhijskih mangupa

ZEMLJA SIKHA: Pendžab je jedna od najraskošnijih indijskih država BOGATA ISTORIJA: Indija je kao malo koja azijska zemlja prepuna hramova i kulturnoistorijskih spomenika

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.