Dodik ostao bez odgovora?

SNSD nema ni gotovog, ni vremena da proizvede nasljednika Milorada Dodika, a dok se čekaju rasplet i odluke u SDS-u, PDP i NDP kreću u stvaranje baze iz koje Mladen Ivanić upada u Palatu predsjednika RS-a

Dani - - Prestrojavanja - Piše: Saša Rukavina

Ivanić je u posljednjih pola godine uspio značajno potkopati sliku “srpskog izdajice” i “Bakirovog vazala”, kojom SNSD, Dodik prije svih, ilustruje svaku vijest o članovima Saveza za promjene u državnoj vlasti

Zanimljivi su procesi ozvaničeni u Republici Srpskoj u posljednjoj sedmici marta. Nekoliko ih je, od frontalnog udara SDS-a na Milorada Dodika deklaracijom o Dejtonskom sporazumu, preko ukrupnjavanja u ovom trenutku malih opozicionih stranaka i otvaranja zvanične priče o trećem putu između SDS-a i SNSD-a, preko raspada skupštinskog kluba Napredne Srpske, do najava da jedan od čuvena dva papka Vojin Mitrović skida Dodikov stranački dres.

Vjerovatno najznačajniju vijest ipak je objavio potpredsjednik NDP-a Zdravko Krsmanović, kad je na banjalučkom ATV-u otkrio da se za izbore 2018. sprema kandidatura aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića za predsjednika Republike Srpske.

A da je većine...

“Njegov politički kapacitet je toliko politički ojačao, a takav je tip političara da neće napraviti grešku u naredne dvije godine. U ovom momentu on nema premca u RS-u”, kazao je Krsmanović nakon sastanka kojeg su u Banjaluci imali Ivanić i predsjednici NDP-a Dragan Čavić i PDP-a Branislav Borenović.

ATV konstatuje da je Krsmanović možda i izletio prije vremena, jer je tu vijest isti dan komentarisao, i to prilično nevoljko, samo Borenović.

“Mislim da je to neka vrsta i pohvale radu gospodina Ivanića. Mislim da Mladen Ivanić odlično radi svoj posao kao srpski član Predsjedništva i mi doživljavamo takve stavove gospodina Krsmanovića kao nešto što je vrlo afirmativno, pozitivno za naše unutrašnje odnose. U narednim mjesecima ćemo o tome razgovarati”, njegove su riječi.

Realno, Ivanić je u posljednjih pola godine uspio značajno potkopati sliku “srpskog izdajice” i “Bakirovog vazala”, kojom SNSD, Dodik prije svih, ilustruje svaku vijest o članovima Saveza za promjene u aktuelnoj državnoj vlasti.

Čisto kao podsjećanje, Ivanić je Dodika uzeo za ruku i odveo Aleksandru Vučiću nakon što su prošle godine pred referendum bile pokidane sve veze Banjaluke i Beograda, Ivanić je Dodiku “oteo” proslavu Dana RS-a izvodeći 9. januara vojsku na ulice Banjaluke, Ivanić je zaustavio pokušaj Bakira Izetbegovića da uđe u reviziju presude Međunarodnog suda pravde protiv Srbije. Čak je i Dodiku danas zato teško udarati na Ivanićevo srpstvo.

Nije malo onih koji su i prije Krsmanovića procjenjivali da se počasni predsjednik PDP-a sprema da fotelju u državnom Predsjedništvu zamijeni onom u Palati predsjednika manjeg bh. entiteta. Razvoj političke situacije u RS-u naprosto to nameće kao jedino moguće.

SNSD nema dvotrećinsku većinu u Narodnoj skupštini da bi mijenjao entitetski Ustav i omogućio treći uzastopni mandat predsjedniku RS-a. Dodik je tu već dva mandata i iduće se godine ne može kandidovati za to mjesto (pa ga mnogi vide u Ivanićevoj fotelji u Predsjedništvu BiH). SNSD, zahvaljujući njegovom sistematskom podrivanju vlastite stranke (vidi pod Rajko Vasić), u ovom trenutku nema vidljivog jakog kandidata ako neko aktuelnu premijerku Željku Cvijanović ili

gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića ne smatra takvim.

Uloga piva u koaliranju

Vjera u poprilično oslabljenu stranačku glasačku mašinu je rizična, a vremena za proizvesti moćnog Dodikovog nasljednika SNSD nema. Za “proizvodnju” jakog lidera koji može biti siguran budući predsjednik RS-a premalo vremena ima i SDS. Špekulisati imenima tačno godinu i po pred izbore je, naravno, rizično, ali najjače ime te stranke u ovom trenutku se čini Mirko Šarović, aktuelni državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Nazire li se moguća borba Ivanića i Šarovića?

Teško je to reći, jer po svim dostupnim informacijama, novi vrh SDS-a predvođen mladim i ambicioznim Vukotom Govedaricom još nije pod kontrolu stavio sve unutarstranačke struje i sukobe. Otuda i SDS-ov vrh odbija bilo kakvu priču o (kadrovskoj) pripremi za izbore 2018, svodeći je na današnje dogovorićemo se.

U tom, međutim, kontekstu sad je moguće posmatrati ideje o putu između koje razrađuju PDP i NDP. Banjalučka kafa Čavića, Borenovića i Ivanića ostala je “iza vrata”, ali je glavna tema bila čvršća saradnja dvije stranke, o čemu se razgovara već nekoliko mjeseci. Krsmanović je ponovo ili izletio ili bacio još jedan, ko zna koji po redu sličan probni balon, kada je rekao da je plan u ovu dvostranačku priču uključiti i trećeg, DNS, partiju Marka Pavića, koja je danas u koaliciji sa SNSD-om i Socijalističkom partijom.

Ne baš sretnoj: mnogo je onih koji smatraju da je Dodik pivom, kojim je okončao štrajk radnika Željeznica RS-a, Paviću, čiji kadrovi upravljaju tim resorom u entitetskim strukturama, poslao i posljednju poruku ko zaista šta može. Ukratko, po Krsmanoviću, PDP, NDP i DNS “će biti ta buduća politička snaga koja u ovom momentu može biti alternativa SDS-u i SNSD-u. Jednostavno, ovakva polarizacija SNSD - SDS zahtijeva da se formira politički centar”.

A taj “politički centar” može, ako ništa drugo, biti pristojna baza koja može gurati Ivanića u Palatu predsjednika.

“Pristojno” ne znači i “dovoljno”, naročito ako se zna realna snaga stranaka o kojima govori Krsmanović. Zato su dan nakon banjalučke kafe opozicionog trojca zaista zanimljivo djelovale vijesti o Mitroviću, te naprednjacima Adamu Šukalu i Goranu Đorđiću.

Mitrović je zvanično podnio zahtjev da ubuduće bude nezavisni umjesto SNSD-ov poslanik u NSRS-u. Upućeni tvrde da on time praktično otvara sezonu trgovine mandatima i uticajem. Mitrović je za poslanika izabran na listi Čavićevog NDP-a, pa je bio jedan od dvojice papaka čiji su glasovi omogućili Dodiku da formira Cvijanovićkinu Vladu. Dodik danas tvrdi kako “ne zna” da Mitrović ode, a Mitrović odgovara da je medije o svemu obavijestio Dodikov kabinet.

Šukalo će, zbog toga što, kako kaže “ne postoji saglasnost i volja da postoji poslanička grupa NS”, ubuduće kao “poslanik Napredne Srpske” biti dio Kluba PDP-a, a Đorđića je smjestio u Klub SDS-a. Što je Đorđić, naravno, demantovao. Utvrdiće se “status Poslaničke grupe Napredna Srpska”, a dok se to ne završi i dok “stranački organi ne donesu odluke”, biće “samostalni poslanik Napredne Srpske”. Djeluje malo konfuzno, ali konfuzna je i ta stranka: Šukalo je 19. marta “opozvan” sa funkcije stranačkog šefa, a naslijedio ga je Đorđić.

Remetilački, nego šta

Razlozi zvanično nisu saopšteni, svi su priču spuštali na Šukalovu izjavu “ništa dramatično”, ali se kroz to provlačila vijest o njegovim pregovorima o ujedinjenju sa PDPom. Đorđić kaže da će “Napredna Srpska možda u narednom periodu ući u koaliciju ili fuziju sa nekom drugom političkom strankom, ali će o svemu odlučiti stranački organi”. Šukalo ne kaže ništa, a PDPov skupštinski šef Miroslav Brčkalo otkriva: “To je dio priče o ukrupnjavanju političke scene. I dalje ćemo nastaviti razgovore sa drugima”.

Ta se previranja i razgovori za sada ne odražavaju na odnose unutar Saveza za promjene. Državni ministri iz SDS-a Mirko Šarović (Dragan Mektić nije bio tu) i PDP-a Igor Crnadak zajedno su na zadnjoj sjednici glasali protiv izmjena Zakona o akcizama iako je to jedan od uslova za novu tranšu MMF-ovog kredita formalno državi, suštinski entitetima. Razlog je poznat, Savez, odnosno SDS prije svega, traži plavi dizel i više subvencija za poljoprivrednike u cijeloj državi, a to im ne daju ni MMF, ni Vlada RS-a.

Savez za promjene okupio se i oko SDS-ove deklaracije o, kako je nazvana, zaštiti Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i ubrzanog puta ka EU, kao strateškim ciljevima RS-a o kojoj je Narodna skupština raspravljala u vrijeme kad se završava ovaj broj Dana. Iako rezultate glasanja nismo uspjeli dočekati, nije ih teško predvidjeti, jer je šef Kluba poslanika SNSD-a Radovan Višković bio savršeno jasan: “Cilj usvajanja deklaracije je da se SNSD i Milorad Dodik ocijene kao remetilački faktor pred međunarodnim faktorom, te da se zaštiti Bakir Izetbegović”.

Možda, mada je SDS u prijedlogu deklaracije napisao da “Narodna skupština, kao strateški interes RS-a, ističe trajno očuvanje dejtonske ustavne pozicije RS-a i temeljnih načela Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH koji definiše ravnopravnost tri konstitutivna naroda i dva entiteta u BiH”, pa da su “svako narušavanje ovih načela, majorizacija bilo kojeg od konstitutivnih naroda ili jednostrani pokušaj unutrašnje teritorijalne i svake druge ustavne prekompozicije BiH neprihvatljivi sa stanovišta interesa RS-a”.

“Očuvanje Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i načela ravnopravnosti dva entiteta i tri konstitutivna naroda treba predstavljati jedinstveni cilj nacionalne politike RS-a”, rekao je Vukota Govedarica, obrazlažući prijedlog i, kako su prenijele agencije, “pozvao sve predstavnike političkih stranaka u RS-u i BiH da svojim političkim postupcima ne doprinose daljem rastu međuetničkih tenzija, već da zajednički djeluju u pravcu njihovih smirivanja, da bi bila obezbijeđena politička stabilnost kao preduslov za ekonomski razvoj”.

Poslanik Koalicije Domovina u NSRS-u Admir Čavka kaže da je, “nakon dugo vremena”, ta deklaracija “dokument koji mogu podržati Bošnjaci i Hrvati koji žive na prostoru entiteta RS” jer je okrenuta “evropskoj budućnosti BiH”, prilika je “da se politike u našoj zemlji konačno podijele na one koje su destruktivne po interese građana i one koje konstruktivno žele djelovati na napretku i ka ekonomskom blagostanju”.

“Vrijeme je za promjene načina na koji razgovaramo o našoj budućnosti, a ta promjena mora krenuti iz Banjaluke”, saopštio je Čavka. Tačno tako..

Utvrdiće se “status Poslaničke grupe Napredna Srpska”, a dok se to ne završi i dok “stranački organi ne donesu odluke”, biće “samostalni poslanik Napredne Srpske”. Djeluje malo konfuzno, ali konfuzna je i ta stranka

Savez za promjene ili treći put?

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.