U novom hladnom ratu Rusija više nije sama

Dani - - Intervju Dana - Razgovarao: Saša Rukavina Foto: Didier Torche

Desio se veliki paradoks koji ljudi neće da vide. Rusija je za vrijeme hladnog rata bila percipirana, s razlogom, kao tvrda ideološka imperija kojoj je uslov bio, ako nisi s nama u ideološkom i političkom smislu, nema te ni u ekonomskom. Amerika je bila slobodni svijet koji nije, formalno, uslovljavao ideologijom veze na širem planu, profitabilnom. Sada je situacija obrnuta

DANI: Šta se tačno desilo u Siriji 7. aprila? Znamo da je bilo bojnog otrova, znamo da je Tramp ispalio 50 raketa... DIZDAREVIĆ: I pogodio 25... DANI: Ali, šta se stvarno desilo?

DIZDAREVIĆ: Ne bavim se teorijama zavjere, nego isključivo onim što sam naučio o Bliskom istoku i svjetskoj politici i onim što sam vidio u Siriji. Skoro sam pa potpuno uvjeren da je Tramp ovo uradio spašavajući svoju glavu u Americi prije svega. Pritisak protiv njega je bio užasan i dostigao je neviđene razmjere kakve nisu, koliko ja znam, viđene u savremenoj politici u jednoj državi protiv čovjeka koji je legalno izabran. Prije ovoga svega bio sam prilično uvjeren da on neće dovršiti svoj mandat do kraja, započet uz mnogo neznanja šta to sve podrazumijeva i ko mu je sve nepomirljivi protivnik. Nisam čak isključivao ni mogućnost da se sve završi grubom likvidacijom. Postalo je očigledno da je jači dio Amerike, etablirani sistem, administracija, organizacije, biznis, mediji, korporacije, Holivud... agresivno protiv njega, po svaku cijenu, nego što je onaj dio uz njega. On je u takvoj situaciji povukao potez koji je, po meni, bio upaljač za ovo sve što se desilo. A to je činjenica da je doslovno dva dana prije nego što se desila priča sa hemijskim oružjem, njegova ambasadorica u UN-u Niki Halej glasno izjavila prvi put otkako traje ovo u Siriji, da smjena Asada nije više strateški prioritet Amerike, nego da je to prije svega eliminacija ISIL-a. Da stvar bude “podvučena”, dan poslije je ministar vanjskih poslova Reks Tilerson dodao da je pitanje Sirije kompleksnije nego što je moguće rješavati pukom zamjenom lidera, da će se rješavati u fazama i da to ima svoje prioritete, na

kraju tog procesa sirijski narod će sam birati svog predsjednika. Sa time se, mislim, prešla Trampova “crvena linija”, definitivno je užasnula njegovu opoziciju koja nije samo politička, i to je bila kap koja je prelila čašu. Oko njega je danas jak i tvrdi krug bivših generala, konzervativaca, ambicioznih savjetnika, čak i nedovoljno “očišćena” stara struktura agresivaca iz obavještajnih službi - dakle oni koji su na Trampa vršili sistematičan i sve radikalniji pritisak da se odrekne predizbornih obećanja u pogledu buduće saradnje se Rusijom i odustajanja od “uređenja svijeta” vojnim angažovanjem unaokolo. On je morao da uradi nešto što bi makar u javnosti bilo doživljeno kao poruka svijetu da se Amerika ne odriče svoje vječite planetarne pozicije “posebnosti”. DANI: Je li malo to previše prevelikih zaokreta u politici jedine velesile trenutno?

DIZDAREVIĆ: U tome i jeste dobar dio problema. Teško je preko preko noći i za sada bez dovoljno čvrstih činjenica, proniknuti u istinske razloge ovako radikalnog zaokreta u dva dana. Odavno nešto slično nije učinjeno bez dramatičnog razloga, a on ga nije imao. Ono što je poslužilo kao povod jeste krvavo, ali je u Siriji to, nažalost, rutina i to je dokazivo pripremano u kuhinjama džihadista i terorista. Na tome se, u poznatoj praksi, ne izvode duboko strateški zaokreti sa teškim posljedicama.

DANI: Imamo Trampovu predizbornu priču da će se svako morati baviti sobom, pa potom koncentraciju na ISIL, pa onda izjava da Asad nije uslov, a onda 50 raketa...

DIZDAREVIĆ: Svaka nedužna smrt je tragična, ali tih pedesetak spektakularno ispaljenih tomahavka je prouzrokovalo smrt desetak ljudi, što ni svjetski pa ni sirijski mediji u ovoj višegodišnjoj drami dnevno skoro pa više i ne bilježe. Pogotovo što je među tih desetak nekoliko vojnika koji su vjerovatno bili stražari na aerodromu. Znamo da više od pola tih raketa nije pogodilo vojni aerodrom, znamo da su dan nakon toga sa tog, navodno potpuno uništenog aerodroma poletjela dva aviona u rutinskoj dnevnoj operaciji. A Tramp je samo dva dana kasnije već prebacio težište priče na Sjevernu Koreju. Ja ne mislim da je taj napad u vojnim analizama u odnosu sa Rusijom mogao biti pročitan u Moskvi kao toliko sudbinski važan da je sličan odgovor bio nezaobilazan. Rusi nikad ne odgovaraju u ovakvim situacijama “na prvu loptu”. Oni, prije svega, idu na nešto što je jako mudro kod Putina, ma šta ko o tome mislio - operacija ove vrste treba prvo da dobije formalnu legitimaciju na međunarodnoj sceni. Kad je ulazio u novembru 2015. u Siriju, on je pozvao sve sa govornice UN-a idemo zajedno, odlukom Savjeta bezbjednosti protiv terorista. A najjači iz potencijalne svjetske, zapadne koalicije su se maltene smijali. Nekoliko dana kasnije bili su zaprepašteni kad je u Siriju ušao sam. DANI: U isto vrijeme imao je saglasnost Asada.

DIZDAREVIĆ: Naravno. Pošto nije dobio saglasnost u UN-u, dobio je poziv od Asada. On je sada nakon ovoga u petak, odmah u subotu zahtijevao vanrednu sjednicu Savjeta bezbjednosti, znajući da ne može da se donese nikakva odluka mimo veta na koje pravo imaju i oni i Amerikanci, ali su na toj sjednici Rusi ostvarili bitan pomak u svoju korist time što se na njoj desilo ono što se moglo i očekivati. Pojednostavljeno, Amerikanci su rekli Asad je napao hemijskim bombama, oni su rekli nismo mi, Rusi su dokazali da ih tamo nije uopšte bilo. Onda su Amerikanci kazali da oni pouzdano znaju da je Asad i o tome ne žele da raspravljaju. Rusi i Sirija su zatražili istragu, nezavisnu komisiju, nezavisno utvrđivanje činjenica, što je učinjeno i 2013. u Istočnoj Guti nakon iste optužbe da je napad na “svoj narod” izvršio Asad. Tada je on isto tako bio “sto posto” kriv, ali je istraga dovela do teških sjena nad prethodnim tvrdnjama. Izvještaji Sejmura Herša, istraživanja Masačusets instituta za tehnologiju (MIT) iz Amerike i razni drugi izvještaji do te mjere su doveli u pitanje optužbu da je Asad koristio hemijsko oružje da je Obama odustao u sekund do dvanaest od razornog napada na Damask. Putin ih je ovoga put dotjerao do toga da kažu nećemo nikakvu komisiju jer mi znamo. Ako znaš, što nećeš komisiju? Teško pitanje za vjerodostojnost u ovakvoj situaciji. DANI: Tu je i izjava Tilersona da su Rusi ili naivni...

DIZDAREVIĆ: Loša procjena. Jedino što izvjesno danas ne možeš reći Putinu jeste da nije naivan. Jedan jedini put su napravili grešku te vrste, prihvatajući Rezoluciju u UN-u o “no flaj” zoni u Libiji, ne očekujući da će se iskoristiti za orkestrirani i brutalni napad na Gadafija. I baš zato više im se takva greška veoma teško može ponoviti. Nisu oni u Siriji iz naivnosti ni ljubavi prema Asadu, već radi vlastitih, veoma krupnih interesa. DANI:...ILI da ih je Asad izmanipulisao.

DIZDAREVIĆ: Što se moje procjene tiče, to je već na ivici vica. Tilerson će u srijedu biti zvanično u Moskvi. Kazat će mu mnogo kako bi shvatili da nisu ni naivni, ni izmanipulisani. On to zna i nije otkazao posjetu. Za razliku od britanskog ministra vanjskih poslova koji je svoju otkazao jer mu je zadatak da održava pred Evropom priču o ljutnji. Ako u Evropi nisu shvatili da je jedan od veoma bitnih razloga za Breksit i okretanje leđa slabom Briselu radi strateškog približavanja Americi, onda je to problem analiza u Evropi.

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.