Balvani, sokolački i šire

Dani - - Sedmi Dan -

isam siguran da je moguće, ali hajde da probamo potpuno zanemariti političke i lopovske aspekte priče o pobuni drvoprerađivača, zbog koje je do sada Sokolac dva puta bio blokiran, a i treći će. I još koji.

Jer, nije jednostavno skontati koja struja SNSD-a sa kojom strujom SDS-a, uz podršku koje struje DNS-a, tamo lovi u mutnom, teško je dokazati ko kome uzima deset maraka reketa po kubiku, ko kome i za koje direktorsko mjesto plaća pola miliona. Da jeste, davno bi policija pohapsila sve to, a sokolački birači izabrali druge.

No, je li moguće u ovoj priči ostati samo na onom zahtjevu drvoprerađivača da Šume RS-a prestanu izvoziti balvane (to se lijepo kaže “sirovina”) u Srbiju, pa vidjeti šta to tačno znači. Ne, naravno, povlačiti paralele sa onim šta bi se bilo kome desilo da je između 1992. i 1995. na Sokocu samo i pomislio da uz Srbiju doda riječ “izvoz”. Tu smo priču, valjda, završili kad je prvi put neka srbijanska vlast objavila Srbima u BiH da Drina jeste granica između dvije države, Srbije i BiH, i da su oni tek manji bh. entitet.

Drvoprerađivačima na Sokocu je očito trebalo neko vrijeme da to skontaju, a onda su se, valjda, zaračunali.

Ne znam šta je tačno konačan proizvod njihove prerade, biće da su to daske i grede. Što, realno, jeste nivo više od sirovine, balvana, sadrži u sebi neku dodanu vrijednost, pa i na domaćem, ali i izvoznom tržištu košta više.

Te se daske i te grede mogu dalje prerađivati, dalje im se dodavati vrijednost. Dani su već pisali o domaćim proizvođačima namještaja koji su našli sebi mjesto na svjetskom tržištu, ali im je proizvodnja ograničena jer nemaju dovoljno sirovine. Koju, gle apsurda, moraju uvoziti, čak i iz Srbije.

Možda put i nije do kraja činjenično tačan, ali se radi o principu: sokolački balvan se izveze u Srbiju, tamo ga izrežu u daske, koje onda prodaju bosanskohercegovačkom proizvođaču namještaja za švedsku Ikeu.

Nije taj sokolački jedini balvan koji lupa po glavi bh. privredu. Sprdačina se pravila od one struje iz hidroelektrana na Neretvi koju je Elektroprivreda BiH kao višak prodavala jednoj švajcarskoj firmi, a onda je Švajcarci pr(epr)odavali Elektroprivredi HZHB da snabdije potrošače u dolini Neretve.

Ekonomski tragično je završila priča o balvanima koje je hrvatski bizMismen Marko Filipović bukvalno pokrao preko bh. ispostave svoje firme u Livanjskom kantonu. Krenule su poslije rata farme pilića i koka širom BiH, a onda su nam hrvatski Konzumi, slovenački Merkatori, srbijanske Delte..., uništili proizvodnju puneći svoje police jeftinijom piletinom - poljskom ugroženom salmonelom, holandskom ili belgijskom nabildanom zabranjenim antibioticima. O onim stotinama miliona potrošenih da uvezemo flaširanu vodu, nerijetko punjenu upravo na našim vrelima, da ne govorim.

Ne može, ipak znači, priča o sokolačkim balvanima bez politike.

Jer, ta politika, u stvari, nameće te ekonomske gluposti. Ta politika neće da zabrani izvoz balvana u Srbiju. Ta politika neće da se ujedine dvije federalne elektroprivrede. Ta politika neće da zabrani uvoz vode. Ta politika neće da uvede privremenu zabranu, ne znam, tuniskih jagoda u vrijeme kad dospijevaju naše, egipatskog paradajza u vrijeme kad se našem uzgajivaču ne isplati da ga bere jer nema računice. I tako dalje: sve se to može, ali bh. planeri to neće da urade.

Motivi su im, naravno, različiti. Od čisto političkih (što ćeš dozvoliti ujedinjenje elektroprivreda ako se nadaš razjedinjenju Federacije), preko šuplje da štite potrošača (jeftiniji je krompir iz Maroka, nego iz Šerića), do gole demagogije da mi moramo poštovati standarde Evropske unije ako hoćemo u nju.

Teško je izabrati najbesmislenije objašnjenje koje nam poturaju naši političari i njihovi domaći/strani eksperti/savjetnici. No, lako je prepoznati da se u svako od njih neko ugradio. Od deset maraka po kubiku balvana, do fotelje, sekretarice, ljubavnice i vozača koji idu uz posao za koji nisi sposoban, pa ga možeš sačuvati uvlačeći se u dupe “svom dobrom prijatelju predsjedniku stranke” ili ekspertu Svjetske banke raspoređenom u BiH, sasvim svejedno.

Zato je teško povjerovati da će blokade Sokoca kamionima za prevoz balvana nešto bitno promijeniti, osim što će možda, samo možda, neko čije ime izviče masa, postati direktor tog nekog konkretnog gazdinstva gore. Jer, ti bi kamioni morali odvući neke druge balvane, ne one iz šuma, nego one iz kabineta i ureda. Samo, ko da ih posiječe? ■

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.