Nedim Makarević Patimo od sindroma uspavane ljepotice

Ambasador BiH u Pakistanu i Afganistanu atipičan je bh. diplomata. Osim što je 2008. bio viceprvak svijeta u karateu, osim što je sa bendom Izaslanici, Envoys, u kojem su i ambasadori Japana, Australije i Danske, svirao rock pred desetak hiljada Pakistana

Dani - - Intervju Dana - Razgovarao: Saša Rukavina Foto: Amer Kajmović

DANI: Spremaju li se Mladen Ivanić i Denis Zvizdić za Pakistan? Poziv su dobili nakon decembarske posjete pakistanskog premijera Nawaza Sharifa BiH?

MAKAREVIĆ: Gospodin Ivanić je bio jako brz u odgovoru, te pozitivno reagovao, međutim, pakistanska strana nije mogla akomodirati kraj aprila i sad traže drugu mogućnost. Što se tiče gospodina Zvizdića sa čijim gostoprimstvom je premijer Nawaz Sharif bio izuzetno zadovoljan, njemu je upućen poziv početkom 2017. i do sada nismo dobili nikakvu reakciju od njega.

DANI: Nedavno je pojednostavljen vizni režim između BiH i Pakistana za nosioce kako diplomatskih, tako i službenih pasoša. Problem s našim vizama za Pakistance se uglavnom svodi na strah od terorizma. Sharif je ovdje trebao potpisati sporazum o zajedničkoj borbi protiv terorizma, pa je to zbog tehničkih stvari pomjereno. Dokle smo s tim? MAKAREVIĆ: Sa tim smo, po mom saznanju, u Ministarstvu gospodina Dragana Mektića. Njegovo Ministarstvo treba da taj dokument provede kroz proceduru. Dobio sam informaciju da je to u toku.

DANI: Možete li nam Vi reći šta je osnovni problem?

MAKAREVIĆ: Zaista ne mogu, to nije moja ingerencija. Ja mogu samo sa diplomatske strane da uradim 110 odsto da poboljšam bilateralne odnose između dvije države, a ako mi institucije koje su, kao recimo Ministarstvo vanjske trgovine, odgovorne za preferencijalni ugovor koji je enormno bitan, dođu sa postavkom da je sada rješavanje Upitnika EU njihov prioritet, nakon tog ja ne pitam dalje.

DANI: Kažete 110 posto. S koliko BiH postotaka radi na tome da se maknemo od shvatanja da smo centar svijeta? Nedavno ste na Krugu 99 spomenuli da je prije dvije godine u federalnoj Vladi bilo priče o angažovanju Energoinvesta na energetskim projektima u Pakistanu i da nakon dvije godine nema nikakvog našeg odgovora.

MAKAREVIĆ: Ne mogu ja nasilu vući za rukav Energoinvest da dođu u Pakistan ako oni imaju neke svoje razloge zbog čega ne žele da dođu. Fakt je da su oni za vrijeme ex-Jugoslavije bili prisutni u Pakistanu, radili odlično te se i dan-danas tamo poštuju.

Ja sam, u biti, fokusirao prvih šest mjeseci mog mandata, počevši od novembra 2013., na to da bih doveo Energoinvest u Pakistan zbog ogromnog monetarnog potencijala, novaca koji su u tim projektima, kako u hidrobranama, tako i u onome u čemu Energoinvest zaista jeste ime, u čemu su majstori, a to su dalekovodi i trafostanice. U tih šest mjeseci se dešavalo bukvalno ovo: žele aplicirati da grade branu, a kad im se ponudi projekat, onda kažu da im je to prevelika brana, da to nisu radili ni za vrijeme Tita, da trebaju nešto manje. Onda uzmu nešto manje, ali im je potrebna bankovna garancija koju nemaju, pa kažu da žele proći bez nje. Objasnim im da bez bankovne garancije ne mogu konkurirati na tenderu, a oni pitaju da li da pripreme tendersku dokumentaciju. Onda oni ne pripreme tendersku dokumentaciju, pa kad se nađe opcija sa joint venture, to jeste da druga, u ovom slučaju pakistanska firma preuzme inicijativu, pripremi tendersku dokumentaciju, riješi bankovne garancije,

onda kažu da oni ne bi da prave brane, nego dalekovode. I onda se ponovi ista priča. Na kraju se sva priča svela na to da nude konzalting, što je isto dobro, međutim, kad im je i to nađeno, nije realizovano i došli smo do nekakve opskurne priče da se nekome izda ime Energoinvesta, što se za mog mandata nije desilo, niti će se desiti jer ja to zaista ne nalazim adekvatnim pristupom.

DANI: Priča o Energoinvestu je priča vlada na vladu, u kojoj posao državna firma može dobiti i bez tendera, dogovorom dvije vlade. Energoinvest jeste državna firma, ali se više radi o bivšoj direkciji nekadašnjeg SOUR-a i u suštini nema snage da radi to. Mi više nemamo državne građevinske firme koje mogu koristiti prednosti direktnog dogovaranja vlada o gradnji puteva.

MAKAREVIĆ: Imali smo GP Put tolike godine i, u pravu ste, kad je došla privatizacija, to je sve stalo. Da vidite samo njihove prostorije u Lahoreu, kako je to tužno. Tačno se vidi kako su se sužavali. Imali su u biti dvije firme, GP Put i Sarajevoputevi. U soliteru u finom dijelu Lahorea imali su tri sprata. Dva su sad ugašena, na srednjem spratu pola soba je zatvoreno, a natpisi su ostali isti, naša imena su tu. Na kraju je sve svedeno na jedan jedini office sa čistačem, polupismenom sekretaricom i jednim našim momkom koji, u biti, ništa drugo ne pokušava nego da realizuje potraživanja stara 10, 12, 13 godina po raznim projektima.

A naš GP Put je u Pakistanu radio odlično, pravio velike projekte kao što su brza cesta prema Pešavaru, Lahore Ring Road (Lahorski prsten), brza cesta prema graničnom prelazu Kasur itd.

Ovdje je privatizacija uzela svoj danak. Želio bih istaći da i dan-danas ljudi u Pakistanu imaju visoko mišljenje o GP Put.

Ja ne mogu ubijediti naše hirurge da su ti Made in Germany i Made in Pakistan isti skalpeli, sa jedinom razlikom da prvi tri puta više košta

Svega su Pakistanci svjesni, ali njima je bitan top, nije im bitan kamion, nije im bitno hoće li osovina

FAP-a koji je star 20 godina pući, bitno je da top radi

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.