Ahdname danas nis u moguće

Ove godine navršavaju se 554 godine od kada je sultan Mehmed II elFatih na polju Milodraž fra Anđelu Zvizdoviću, poglavaru franjevaca Bosne srebrene, izdao Ahdnamu. Ona se na početku i nešto poštovala, pa su se franjevci na nju i pozivali, a često i osvaj

Dani - - Dileme - Piše: Elmina Muhić

Prije 554 godine Sultan Mehmed II el-Fatih je nakon osvajanja Bosne bosanskim franjevcima izdao Ahdnamu. Njena tumačenja danas su različita. Za jedne ona je dokument o ljudskim pravima, a za druge bezvrijedni papir okupatora ili dokument o prihvaćanju ropstva ili, možda, dokument o ljubavi prema Bosni. Ahdnama je 1463. godine u maju na Milodraž polju uručena fra Anđelu Zvizdoviću, tadašnjem poglavaru franjevaca Bosne srebrene.

Treba se prisjetiti i toga da je nakon što je sultan Mehmed II osvojio Bosnu i pogubio bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, iako mu je život trebao biti pošteđen, fra Anđelo Zvizdović 28. maja 1463. izašao pred sultana na Milodraž polje kod Fojnice. Tada je fra Zvizdović priznao sultana kao novog gospodara Bosne i tražio od njega garancije za život i slobodu ispovijedanja vjere katolicima. Zato je sultan franjevcima izdao Ahdnamu, koja je osim ljudskih prava i slobode ličnosti, vjere, imovine, kretanja i udruživanja, osiguravala i slobodu posjete franjevačkim ustanovama njihovih starješina izvana.

Važna i vrijedna

“Prvo, do te 1463. godine BiH je bila slobodna država. I BiH te godine bude okupirana. Ne može se 1463. pominjati kao

Ef. Bajrić: Često u razgovoru sa kolegama i franjevcima i prijateljima drugih konfesija razgovaramo o tome i postavljamo veliki upitnik šta bi se desilo da je Mehmed Fatih u to vrijeme napisao poruku drugačijeg sadržaja

godina sloboda i povelja, te godine je Bosna izgubila svog kralja, kralj je ubijen, pobijeno sve ili puno plemstva. Eh sad, dolazi ono što i fratri, ali i puno povjesničara kažu. U to vrijeme sultan je imao toliku vlast da je mogao pobiti to malo fratara što je bilo, a nije. U to vrijeme sultan je bio jedan od najjačih vojskovođa svijeta, znači mogao se ponašati drugačije, a nije. U to vrijeme sultan ili Osmansko carstvo uključivalo je i Bosnu vrlo pragmatično. Naravno, fratri i katolici koji su ostali imali su koristi od toga. Sultan je dao tu Ahdnamu, franjevcima dao slobodu i garanciju da ih niko neće dirati dok budu pokorni. Ta rečenica je za mene najvažnija u toj Ahdnami. Ljudska prava dolaze vama, meni, svakom čovjeku na svijetu od Boga po rođenju, a ne po tome hoće li nama neko dati ljudsko pravo“, kaže za Dane fra Mirko Majdandžić.

A pošto ljudska prava dolaze, kako kaže fra Mirko, svakom čovjeku od Boga po rođenju, a ne po tome hoće li mu ih neko dati, on misli da sa te strane Ahdnama nije nešto što se danas želi pokazati kao prvi dokument u historiji ljudskih prava. Ali...

“Fratri i puno povjesničara iz reda franjevaca uvijek su govorili da je to bila velika karta slobode na koju su se pozivali kad je god trebalo, a bilo je teških trenutaka. Dok je sultan El-Fatih bio živ, ta Ahdnama je bila izuzetno snažna i vrijedna. Tako, barem, povjesničari kažu. Ali, poslije, dolaskom drugih vladara, sa promjenom odnosa snaga na ratištima u Europi, nakon što je Osmansko carstvo izgubilo negdje prema Europi, naravno da se to sve odrazilo na katolike koji su bili ovdje na području Bosne. Tako da je Ahdnama nekada bila snažna, nekada je vrijedila, ali je uvijek bila važna jer su fratri preko nje pokušavali ostvariti prava da mogu živjeti. Nisu nikada bili jednakopravni, to se mora znati, ali mogli su opstati”, kaže fra Majdandžić.

Susret fra Anđela Zvizdovića i sultana na Milodražu naš sagovornik opisuje kao susret dvojice vjernika.

“Na polju Milodraže susrela su se, ja mislim, dva vjernika. Jedan vjernik koji je toliko moćan, to je sultan, da iznad njega nema niko osim Boga, Allaha, svi drugi su ispod njega. I drugi vjernik koji je toliko slab, obespravljen, on opet nema nikoga osim Boga, on se ni u kog više ne može uzdati jer sva obećanja takozvane kršćanske Europe da će pomoći, pala su u vodu. Susreću se njih dvojica zato što su vjernici. Jedan dolazi zato što se uzda da Bog nešto radi u toj povijesti, on ide pred sultana koji mu može oduzeti život kao od šale, bez problema i ide sa njim razgovarati kako naći način da se ostane u Bosni koja se tad skroz promijenila”, kaže fra Mirko.

Bosanskog kraljevstva više nema, dolazi nova vlast i treba naći rješenje.

“Ali, opet, ja mislim da je sa druge strane sultan koji je primio tog fra Anđela, a nije morao, vidio nekog tamo redovnika ili kako su se tad zvali, koji je vjernik i uzda se u nekakvu Bosnu, pravednost i oni nalaze rješenje. To rješenje jeste Ahdnama i ona je imala u prvo vrijeme veliku važnost jer je zaštitila one koji su bili zarobljeni. A onda je pomalo gubila na svojoj važnosti”, govori fra Majdandžić.

Vidjeti danas poruke

Da Ahdnama vremenom gubi na važnosti, navodi u filmu Ahdnama - priča o ljubavi prema Bosni i profesor historije fra Anđelko Barun. Za njega je ona jedan od važnijih dokumenata u historiji Franjevačke provincije Bosne srebrene.

“Ahdnamom su fratri, istina, dobivali parnice po sudovima, u početku je išlo, ali što je god vrijeme odmicalo, Ahdnama je gubila na vrijednosti i jednostavno kasnije je vredniji postao novac od Ahdname, parnice su dobivali oni koji su više plaćali. Tako da se ne može kazati da je Ahdnama magna carta libertatis, praznik sloboda niti ravnopravnosti katolika sa muslimanima u otomanskoj Bosni, čega nikada nije bilo”, kaže fra Anđelko Barun.

Osim katolicima u BiH, ahdname su katkad izdavane i pravoslavnim kršćanima i pripadnicima Armenske crkve u Jerusalemu. Katolicima Galate, također, Ahdnama je izdata 1453. I u Srebrenici 1462. je izdata Ahdnama. Sve one su poštedjele živote, slobodu, imovinu, kao i vjerska prava franjevaca.

“To se dešavalo i kod istanbulskog patrijarha deset godina prije Milodraža. Dakle, gotovo je identičan tekst koji garantuje sva prava. Često sa kolegama, i franjevcima i prijateljima drugih konfesija, razgovaramo o tome i postavljamo veliki upitnik šta bi se desilo da je Mehmed Fatih u to vrijeme napisao poruku drugačijeg sadržaja. Znamo koliko je trajala vladavina Osmanskog carstva na ovim prostorima, moguće i sigurno da je bilo individualnih sporadičnih kršenja u to vrijeme, neki su vršili samovolju i kršili je, ali nije država. Od Ahdname Osmansko carstvo nije stalo iza torture, progonjenja, rušenja bogomolja... jer u vjeri islamu se ne može naći uporište za takvo nešto. Nama je sada interes da se ne vraćamo puno u historiju, nego da te poruke vidimo danas”, kaže ef. Kenan Bajrić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kiseljak.

Po Ahdnami, franjevci su, zauzvrat, bili dužni prihvatiti neke obaveze, poput plaćanja poreza i priznavanja muslimanske vlasti.

Ahdnama nije prvi dokument o ljudskim slobodama, ona je nudila mogućnost opstanka i života. Ljudska sloboda dolazi od Boga za svakog čovjeka, tako da je taj veliki sultan oduzeo slobodu, a ostavio mogućnost da se živi

“To je obećanje ili garancija onoga koji je osvojio vlast onome koji je opstao da može ostati. Jer, šta će kome to što vlada bosanskim brdima ako zemlju nema ko obrađivati? Šta će mu Vareš ako nema ko će rudu prerađivati. Tako je bilo sa svim područjima i to je pragmatičnost. Ali, ta pragmatičnost je spasila živote, spasila je glave, ostavila je mogućnost”, kaže fra Mirko Majdandžić.

Kada je Osmansko carstvo osvojilo Bosnu, franjevci su, podsjeća fra Mirko, imali ovdje više od 30 samostana, a kada je Osmansko carstvo otišlo iz Bosne, imali su samo Kraljevu Sutjesku, Fojnicu i Kreševo.

“Ne želim ja kazati da je Osmansko carstvo rušilo sve što je katoličko, bilo je tu i dotrajalosti, požara, smanjio se broj svijeta, vjernika, nije imao ko održavati... Bilo je tu puno drugih razloga, ali je počesto bilo teško dobiti dozvolu da se proširi samostan, da se napravi i otvori novi”, kaže fra Mirko.

Bosna je sve

Bez obzira na to što postoje različita gledišta na Ahdnamu, koja je za jedne dala identitet i različitost Bosni i Hercegovini, a za druge je dokument okupatora, fra Mirko Majdandžić kaže da je ona franjevcima dokument od izuzetne važnosti. Očuvao je bosansku provinciju, opstali su fratri i bila je prvi dokument na koji su se mogli pozvati. Druga je priča to da li je on uvijek djelovao ili ne.

“I kada popiješ tabletu, nekad te odmah prođe i ne boli te zub, nekada moraš popiti sedam tableta. Nekada je ta Ahdnama stvarno bila dobra i imala je pozitivne učinke. Da nije nje bilo, mislim da bi povijest BiH izgledala sasvim drugačije. Mislim da je Ahdnama pomogla da BiH bude i ostane multietnična i drugačija, da osvajači, muslimani koji su tada došli, različiti ljudi različitih narodnosti, različitih vjerskih pripadnosti, nađu način kako živjeti. Sa te strane, Ahdnama je mnogo vrijedna”, smatra fra Mirko.

O BiH u vremenu prije Osmanskog carstva, kaže on, teško je govoriti jer je tada bila drugačija.

“Bosna je sve što se u njoj događalo. Nas je sve to stvorilo, obilježilo - Bosna i bosanstvo i bošnjaštvo i ono što je u Bosni važno. Bosne nema bez turskog osvajanja, Bosne nema ni bez svih ratova koje smo imali, Bosne nema bez pečenja rakije, Bosne nema bez kurbana i bez božića. Mi smo sve to u Bosni. Zato je ona drugačija od svih i vjerovatno je ljepša od svih zato što je toliko šarolika, prošarana, lijepa, istkana, izvezena. Da nije bilo Ahdname, vjerojatno bi katolika bilo vrlo malo ili ne bi bilo nikako, pa bi Bosna bila drugačija. Zato je Ahdnama izuzetno važna, samo što bih ja želio naglasiti jeste da u Ahdnami piše da sultan obećava mogućnost ostanka i življenja dok budu pokorni. Ahdnama nije prvi dokument o ljudskim slobodama, ona je nudila mogućnost opstanka i života. Ljudska sloboda dolazi od Boga za svakog čovjeka, tako da je taj veliki sultan oduzeo slobodu, a ostavio mogućnost da se živi”, kaže fra Majdandžić.

A na pitanje koliki je značaj Ahdname u sadašnjem vremenu, on odgovara da “danas ima puno vladara u BiH”.

“Ne zovu se vladari, zovu se predstavnici stranaka, predsjednici entiteta, država, zovu se ministri, uglavnom ljudi koji imaju vlast i moć. Svi bi oni danas bili sultani i svi bi davali ahdname onome drugome da taj ima mogućnost živjeti na njegovom prostoru, ali da se ponaša po njegovom. Danas nema fra Anđela, danas nema ljudi koji bi htjeli pretrpjeti nešto ili popustiti u nečemu ili probati tražiti rješenje. Ja moram popustiti u nečemu ako se želim sa vama dogovoriti. Ako ja neću popustiti ni u čemu, nema šanse. Mislim da smo mi danas negdje u toj fazi da ahdname danas nisu moguće”, kaže fra Mirko Majdandžić..

Šta će osvajaču brda ako nema nikoga da zemlju obrađuje?

Fojnica: Jedan od tri samostana koji su preživjeli osmansku vladavinu

Fra Majdandžić: Danas nema fra Anđela, danas nema ljudi koji bi htjeli pretrpjeti nešto ili popustiti u nečemu ili probati tražiti, ja moram popustiti u nečemu ako se želim sa vama dogovoriti. Ako ja neću popustiti ni u čemu, nema šanse

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.