Kako smo zamijenili teze i uzeli tuđe prioritete

Izgradnja autoceste prije podizanja privrede je iz ekonomskog ugla pogrešan red p Pitanje je da li ćemo nešto proizvoditi i izvoziti, te u tu svrhu koristiti koridor 5c (i autocestu i željezničku prugu, op. a.), kao i druge planirane ceste. Na kraju kraje

Dani - - G(r)adi Li Nam Se - Piše: Darko Omeragić

Potpuna je zamjena teza da je putna infrastruktura uslov za razvoj, smatra bh. ekonomista Damir Miljević, navodeći primjer Slovenije koja je u vrijeme dok nije imala ni kilometar autoputa bila jedna od najrazvijenijih evropskih zemalja.

I fakat, kada bh. političari jednog dana povećaju akcize, pa uzmu nove kredite i konačno završe autocestu na koridoru 5c, odnosno dio panevropskog koridora Budimpešta - Ploče koji na nekih tristotinjak kilometara prolazi uglavnom kroz FBiH, a manjim dijelom i kroz RS, pitanje je gdje će sva bh. građevinska operativa, koliko će koštati održavanje autoputa i koliko će autocesta biti samoodrživa.

Nije da nam autocesta ne treba, “nego” šta će biti poslije njene gradnje. Pitanje je hoće li bh. ekonomija procvjetati samo zbog činjenice da ćemo imati priliku da

Bičakčić: Imamo velike administrativne poteškoće zbog neizdavanja potrebnih dozvola i nepoštivanja rokova za njihovo izdavanje. Javna preduzeća koja su zadužena za razvojni ciklus u elektroenergetskom sektoru (EPBiH i EPHZHB) pod prevelikom su paskom Vlade FBiH i nemaju autonomiju

se vozimo modernom saobraćajnicom. Na kraju krajeva, pitanje je hoće li nezaposleni narod u BiH uopšte imati novca za putarinu, bez koje nema njenog održavanja.

Jedno je odavno sigurno - samo dio autoceste na koridoru 5c će biti profitabilan i samoodrživ, a ni turisti neće 365 dana u godini hrliti da se do Jadranskog mora provozaju tim autoputem.

Kineski model

Pitanje je da li ćemo nešto proizvoditi i izvoziti, te u tu svrhu koristiti koridor 5c (i autocestu i željezničku prugu, op. a.), te druge planirane ceste. Na kraju krajeva, pogledajmo šta je svjetsku ekonomsku velesilu Kinu motivisalo da gradi ceste i da se povezuje s Evropom. Odgovor je jasan - jeftiniji i brži transfer kineske robe. Tek tada, dakle, putevi i koridori dobijaju svoju svrhu.

No, vratimo se bh. ekonomiji i privrednim sektorima koji su u krizi zbog nas samih, a ne zbog akciza i kredita. Nekoliko velikih i na sav glas najavljivanih infrastrukturnih javno-privatnih projekata od kojih se mnogo očekivalo je u velikom zastoju. Na primjer, stala je gradnja zatvora u Mostaru, Hidroelektrane Vranduk, turističkog kompleksa Buroj Ozone u Trnovu i elitnog naselja Poljine Hills. Zasad još nema ništa ni od gradnje bloka 7 TE Tuzla, a ni ideja o gradnji toplovoda Kakanj - Sarajevo, kažu upućeni, nema smisla bez gradnje bloka 8 TE Kakanj. U zastoju je gradnja autoceste na koridoru 5c iz poznatih razloga.

Kako god, sve ovo ne ide naruku bh. građevinarima ni bh. ekonomiji. Poseban i ključan problem je što se ne grade fabrike u kojima bi se trebali proizvoditi složeni, a ne poluproizvodi. Te fabrike bi dugoročnije osigurale veći broj radnih mjesta što je, ustvari, jedini istinski temelj za razvoj.

“Novoizgrađeni autoputevi sami po sebi nisu rentabilni. Mnogo pametnije bi nam bilo da novac usmjerimo u razvoj ekonomije, pa će ekonomija, plaćajući dadžbine, obezbijediti novac za gradnju infrastrukture. Ne vjerujem da ijedan političar o ovome želi pričati. Njima je lakše da uzmu kredit, a to svaka budala zna”, kaže Miljević.

Elektroenergetski sektor je samo jedan u nizu potencijala koji današnja BiH ne zna iskoristiti. Veliki projekti stoje zasad (samo) na zvaničnoj web stranici Elektroprivrede BiH. Kapitalne investicije HE Vranduk, blok 7 TE Tuzla, blok 8 TE Kakanj, Vjetroelektrana Podveležje, kao i hidroelektrane Ustikolina, Janjići, Kovalići, Čaplja, Una Kostela, Babino selo, Kruševo, mala HE Kakanj i male HE na Neretvici su nerealizovane iz raznih razloga.

HE Vranduk, najveća poslijeratna investicija Elektroprivrede BiH, u zastoju je jer je izvođač radova, kompanija Strabag, navodno, probila troškove gradnje za 13 miliona KM. Radovi su zvanično počeli početkom septembra prošle godine, kada su lideri SDA, SBB-a, čelni ljudi Vlade FBiH i Elektroprivrede posjetili gradilište HE Vranduk. Predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić mjesec poslije je, nakon što se uvjerio u zastoj radova, rekao da više ne želi da ga vodaju “k’o međeda po vašarima”, dodajući kako je nezadovoljan realizacijom radova na projektu HE Vranduk.

Dani su od Elektroprivrede BiH tražili odgovor na pitanja dokle se došlo i gdje je zapelo u realizaciji kapitalnih investicija, ali do zaključenja ovog broja odgovore nismo dobili.

Jerlagić: Praktično na potezu HE Janjići - HE Vranduk i HE Kovanići bi bila angažovana gotovo sva građevinska operativa srednje Bosne. Na malim HE na Neretvici u kaskadi od 15 mHE bi mogla raditi građevinska operativa Hercegovine koja ima potrebna iskustva na sličnim projektima u općini Konjic

Bivši direktor Elektroprivrede BiH i predsjednik Stranke za BiH Amer Jerlagić za Dane kaže da bi otvaranjem pomenutih investicija, Bosna i Hercegovina bila jedno od većih gradilišta u regionu i posebno kada je riječ o hidroenergiji, gdje bi domaće građevinske firme imale mnogo posla.

Više rada, manje priče

“Praktično na potezu HE Janjići - HE Vranduk i HE Kovanići bila bi angažovana gotovo sva građevinska operativa srednje Bosne. Na malim HE na Neretvici u kaskadi od 15 mHE mogla bi raditi građevinska operativa Hercegovine koja ima potrebna iskustva na sličnim projektima u općini Konjic. Nažalost, Vlada FBiH, niti EPBiH nemaju osjećaja šta to znači za domaću operativu i prilično uljuljkano čekaju kraj mandata. Zato neće ostati upamćeni ni po čemu dobrom. Ovdje je moralo biti više operativnosti i spremnosti na angažman”, kaže Jerlagić.

Govoreći o termoelektranama, Jerlagić upozorava na to da će se stari blokovi ugasiti najdalje do 2027. godine (sva tri bloka u TE Kakanj i sva četiri bloka u TE Tuzla).

“O tome sam govorio i u vrijeme dok sam bio na čelu EPBiH. Upozoravao sam da će doći taj dan D i da ćemo ostati bez domaće proizvodnje. Pravi primjer za takvo nešto je EPHZHB koja mora kupovati više od 50 posto svojih potreba. Ako se ne izgradi blok 7 u TE Tuzla do 2023, EPBiH će imati veliki problem u zatvaranju svog elektroenergetskog bilansa i onda će od izvoznika struje postati uvoznik. Rokovi su davno probijeni i bojim se da za ovo popravnog nema”, ističe Jerlagić.

Bivši premijer FBiH i direktor EPBiH Edhem Bičakčić danas je vlasnik privatne firme koja se bavi inžinjeringom, projektovanjem i konsaltingom u oblasti obnovljivih izvora energije. Svoje inžinjersko znanje i iskustvo u elektrotehnici ovaj nekadašnji esdeaovac i jedan od osnivača te partije danas u BiH realizuje s velikim poteškoćama za koje krivi aktuelnu vlast.

“Imamo velike administrativne poteškoće zbog neizdavanja potrebnih dozvola i nepoštivanja rokova za njihovo izdavanje. Javna preduzeća koja su zadužena za razvojni ciklus u elektroenergetskom sektoru (EPBiH i EPHZHB) pod prevelikom su paskom Vlade FBiH i nemaju autonomiju. Prevelik je uticaj Vlade FBiH na javna preduzeća u koja se dovode poslušnici. Javna preduzeća su postala socijalni depo kadrovskog zapošljavanja”, kaže Bičakčić.

Samo rijetke instance, po njegovom iskustvu, privatnim investitorima dozvole izdaju u roku.

“Pogledajte samo projekat izgradnje HE Vranduk. Jedan po jedan se pored nje slikaju premijeri, a gradnja se nije maknula dalje od početka. Taj objekat nema ni građevinsku dozvolu. Znači da je opet do naše vlade. Možemo pričati šta god hoćemo, ali tek kada nekome date građevinsku dozvolu, dali ste mu priliku da radi. Bojim se da će Strabag kao renomirana svjetska firma koja ima više advokata nego inžinjera, ovo debelo naplatiti, kao što je naplatila most u Svilaju i slične administrativne ‘zezancije’ s kojima se susrećemo svakodnevno”, kaže Bičakčić.

Dok pričamo o investicionom zastoju u BiH, bolje sutra čeka čak 3.000 registrovanih građevinskih preduzeća od kojih malo koje uspijeva da zaista nešto i radi. Dženana Hodžić, sekretar za građevinarstvo u Privrednoj komori Federacije BiH, rekla nam je da ne postoji statistika o tome koliko je građevinskih firmi u Federaciji u posljednjih godinu-dvije bilo angažovano na izgradnji nekih fabrika.

“Poznato je tek da je većina radova u takozvanoj visokogradnji izvedena na stambenim objektima i šoping-centrima. Šteta je što je tako, jer imamo potencijala”, ističe Hodžić.

Zvanična bh. statistika nam otkriva da je 2015. godine 18.337 radnika bilo angažovano na gradilištima u BiH, te da je udio u visokogradnji bio 40,2, a u niskogradnji 59,8 posto. U toj godini završena je izgradnja 320 zgrada, od čega je 35,1 bilo stambenih, a 64,9 nestambenih zgrada, odnosno hotela, poslovnih zgrada, zgrada za trgovinu na veliko i malo, industrijskih zgrada i skladišta koje bismo mogli podvesti pod proizvodne hale. Ulaganja u industrijske zgrade i skladišta su 2015. iznosila 82,6 miliona KM.

No, vratimo se na Miljevića koji iz ekonomskog ugla posmatra i infrastrukturne i elektroenergetske projekte koji u BiH idu puževim korakom.

Višak energije

“BiH ima višak energije. Međutim, tu je interesantno da su, nažalost, najveći potrošači struje domaćinstva, a ne industrija. To je jedan od realnih pokazatelja stanja bh. ekonomije. Mi možemo do mile volje nagovarati inostrane i domaće investitore, ali niko od njih ovdje neće da potroši novac iz tri jednostavna razloga: nema vladavine prava, odnosno vladaju kriminal i korupcija, prisutna je ogromna javna potrošnja i velika davanja državi i posljednji razlog je loš odnos administracije prema privredi. To su razlozi zbog kojih ljudi ne žele ulagati i sva priča o investicijama pada u vodu dok se ove nepravilnosti ne promijene”, kaže Miljević.

Posebna je priča kako BiH gradi puteve i autoceste. Miljević kao dobar primjer lošeg planiranja navodi autoput Banja Luka - Gradiška.

“Taj autoput je napravljen prije desetak godina. Pored tog autoputa, ni do dana današnjeg nije izgrađena nijedna proizvodna hala. Džaba vam dobra infrastruktura i industrijske zone... Imate veliku agroindustrijsku zonu u Topoli kod Banje Luke. To je ogroman kompleks koji se prostire na nekoliko hiljada hektara i u kojem imate samo šest-sedam investitora. S obzirom na to da je riječ o objektu na granici s EU, trebalo bi očekivati da u Topoli nema mjesta, a u suštini se uvijek vraćamo na priču o nepovoljnom privrednom ambijentu. Dakle, da zaključim, razvoj privrede i ekonomije bi trebao diktirati razvoj infrastrukture, a ne obrnuto. Što se tiče autoceste na koridoru 5c, nije nevažno istaknuti da je on, prvenstveno, interes Evropske unije kako bi se otvorio koridor na Luku Ploče. I onda kada mi kažemo da bismo gradili neki drugi put, onda dobijete odgovor da je koridor 5c prioritet, pa njihov prioritet postane naš jer drugačije ne možete dobiti”, ističe Miljević..

Miljević: Možemo do mile volje nagovarati inostrane i domaće investitore, ali niko od njih ovdje neće da potroši novac iz tri jednostavna razloga: nema vladavine prava, odnosno vladaju kriminal i korupcija, prisutna je ogromna javna potrošnja i velika davanja državi i posljednji razlog je loš odnos administracije prema privredi

Foto: Anadolija

Autocesta na koridoru 5c

Foto: Muhamed Tunović

HE Vranduk “u izgradnji”

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.