Naša djeca razvijaju svjetsku robotiku

Dani - - Genijalci - Piše: ELMINA MUHIĆ

Uprkos teškim finansijskim uslovima u kojima se BiH i njene škole nalaze, učenici sarajevske Srednje elektrotehničke škole učestvovali su na takmičenju iz robotike u Washingtonu. Njih troje uz profesoricu i mentora jedini su predstavnici BiH među 162 zemlje. Robotika u BiH nije nešto nepoznato i postoji još odranije. Ako se vratimo u 80-e, tu je i Institut LOLA, koji je projektovao i proizvodio robote kada je robotika kao nauka bila u povoju...

Stela Ugrinčić, Bakir Kapetanović i Mirza Mulavdić, učenici Srednje elektrotehničke škole iz Sarajeva, bili su jedini predstavnici Bosne i Hercegovine na First Global Challengeu iz oblasti robotike u Washingtonu. Takvo jedno takmičenje za sve njih veliki je uspjeh. Na njemu ne samo da su pokazali znanje već i ponosno predstavili svoju zemlju.

Među 162 zemlje koje učestvuju na tom takmičenju, prvi put pojavila se i zastava Bosne i Hercegovine.

Sve je počelo kada je neprofitna organizacija iz Washingtona First Global pronašla Elektrotehničku školu na internetu i uputila joj poziv. Prihvatili su, kazao nam je direktor Fahrudin Alihodžić, iako je danas vrlo teško otići i do bilo kojeg grada u BiH, a kamoli do Amerike. Put do Amerike

Za učešće na takmičenju u Americi učenici iz Sarajeva dobili su iste materijale kao i učenici iz svih ostalih zemalja, a i zadatak za sve je bio isti. To je riješiti problem snabdijevanja vodom u područjima gdje je voda zagađena, tako što će napraviti robota koji će moći prepoznati i razdvojiti zagađenu od čiste vode.

Čim je materijal stigao, učenici su počeli raditi. Imali su svega dva mjeseca da njihov robot bude gotov i uspjeli su. Uspjeli su i bez zvanične podrške ministarstava i želje nadležnih da tu djecu uopšte i upoznaju.

"Nažalost, moram vas obavijestiti da na ovo takmičenje idemo bez zvanične podrške ministarstava. Ministarstvo obrazovanja KS-a nam je odgovorilo na dopis da nemaju predviđena sredstva, ali nisu izrazili želju da upoznaju djecu ili vide šta su ona to radila", kazala je za Dane profesorica Sabina Bečić Isić.

Pitali smo Ministarstvo obrazovanja KS-a to da ako već nisu bili u mogućnosti pomoći tim mladim genijalcima, zašto ih barem nisu

upoznali. No, odgovor na to nismo dobili.

Učenici su na ovo takmičenje otišli uz pomoć samog organizatora First Globala.

"S obzirom na tešku finansijsku situaciju, organizatori su odlučili da djelomično sponzoriraju odlazak naših učenika i mentora na ovo takmičenje. Oni su nam, također, izašli u susret tako što su platili komponente i poštarinu za komponente. Sponzorstvo organizatora je od 15.000 KM, čime je pokriveno oko 70 posto troškova. Međutim, učenici i profesori sami snose troškove viza i druge troškove, u koje se ubrajaju avionske karte, smještaja i drugi troškovi putovanja", kaže Bečić Isić.

U dva mjeseca, koliko su imali vremena da naprave robota, najveći strah je bio, kaže profesor i mentor Admir Akšamović, kako predstaviti državu među 162 zemlje u jednoj Americi.

"Postepeno smo prvo malo izučili šta bismo trebali uraditi, pa onda pristupili i tehnički. Izradili smo neke mehaničke dijelove, elektroniku, pa u konačnici stvarali kvalitetan algoritam. Tehničkom timu First Globala posebno je zanimljivo bilo da su učenici pokazali visok stepen znanja i visok stepen požrtvovanosti. Rekli su nam kako njihova djeca ne funkcionišu tako i da idu linijom manjeg otpora. A naši učenici pokušavaju to da, neću reći idealizuju, ali da podignu na jednu visoku stepenicu. Rekao sam im da ova djeca tako rade otkako su krenula u ovu školu i počela da se bave naukom", kaže profesor Akšamović.

Selo i seljani u robotici

Tako su vrijedni učenici uspjeli napraviti robota koji razdvaja čistu od kontaminirane vode i otišli u daleku Ameriku po nove uspjehe i nove izazove.

Svako od njih na robotu ima svoj pečat. Tako je Bakir Kapetanović osmislio program. A onda su zajedno razvili dizajn robota, ideje i način ulaska loptica.

"Osmislili smo mehanizam kako kretanja, tako penjana i sakupljanja loptica, usisavanja i slično. Razvili da bude što bolji na tom terenu jer je i sam teren izazov. Što se tiče tog nekako osmišljenog principa igre, kao, imamo dva sela između kojih je rijeka. Ta su sela povezana mostom. Tu imamo tri robota, tri tima u jednoj alijansi. Svaki robot predstavlja članove, kao, recimo, seljake koji se bore protiv zagađene vode. Kako skupljaju zagađenu vodu i sortiraju na pravo mjesto, tako se usput bore da skupljaju vodu u rezervoar", pojašnjava nam Kapetanović.

Sve ovo je bio veliki izazov jer se, kaže, razvijanjem mehanizma treba sve to oživiti.

"Program je ovdje išao najlakše. Taj dio sa elektronikom je najlakše išao, iskreno. Više smo imali nekih mehaničkih problema. Kako uštedjeti energiju i napraviti nešto funkcionalnije", dodao je Kapetanović.

Svaki dan su zadavali sebi osnovni cilj. Najprije je to bilo napraviti platformu koja će moći ići naprijed i nazad, lijevo i desno. A onda, kada su vidjeli da su sa tim zadovoljni, dodali su još nešto. To je da se robot penje uz šipku.

"Krenuli smo u osmišljavanje tog mehanizma. Počnemo pa tražimo dijelove, naprimjer neke vodilice za ove podizače i tako dalje. Onda mehanizam za loptice, također, gledamo da oslobodimo kompletan prostor da iskoristimo neke prirodne resurse, naprimjer, zemlju. Pošto smo se odlučili da tu sve loptice stanu, uspjeli smo na taj način dobiti solidan kapacitet. Nakon toga, trebalo je što jednostavnije ukombinovati troškove i koristi, te naći dobar balans", priča Kapetanović.

Zajednički rad

Da bi sve to uspjeli, ovoj trojki pridružili su se i Ismail Ićanović i Harun Kovačević. Svi zajedno radili su na svakom dijelu robota. Učestvovali su u konstrukciji, dizajnu, idejama.

Ismail je radio, konkretno, na usisivaču na robotu i na liftu, ali ponavlja kako su većinom svi zajednički sve osmišljavali. Sa tim se slaže i Mirza Mulavdić.

"Radili smo svi zajedno na svakom dijelu. Razvijali zajedno ideje i zajedno realizovali. Tako da je meni stvarno drago biti član ovog tima", kaže on.

Među njima je i Stela Ugrinčić, jedina djevojka koja je stvaranju robota dala svoj doprinos.

"Meni se sviđa što smo zaista sve zajedno radili. Kada pogledamo, to

je kratak period od dva mjeseca i kada smo tek počeli, nismo znali ni na šta će to izaći, niti kako želimo da to izgleda. Zaista, kada se pogledaju slike sa početka i sada, to je potpuno druga stvar. Konstantno smo mijenjali, stalno smo nailazili na neke probleme, koje smo zajedno rješavali", priča Ugrinčić.

Jedina djevojka u svom timu Stela misli da je u ovom radu najviše pomoglo što ima manje ruke od drugova, pa se lakše snađe sa stvarima u robotu.

I njen kolega Harun Kovačević potvrđuje da su zajedno sve radili i ističe kako su se trudili da robot bude što jednostavniji, a da istovremeno obnaša sve funkcije.

Prošlost, sadašnjost, budućnost

Svi oni zaljubljenici su u robotiku jer u tome vide budućnost.

Ali, robotika nije samo budućnost u svijetu i BiH. Ona je u BiH i prošlost, bilo je nje i mnogo ranije. Iako je do konkretnijih podataka danas teže doći, profesor embedded sistema, digitalnog dizajna i robotike sa Burch univerziteta i šef laboratorije La Trobe Innovation & Entrepreneurship Foundry (LIEF) Sarajevo Dejan Jokić podsjeća da su roboti u bivšoj Jugoslaviji bili instalirani u mnogim fabrikama.

"Čak je postojao i institut LOLA koji je projektovao i proizvodio robote još početkom 80-ih godina prošlog vijeka, kada je robotika kao nauka bila u povoju. Informacija o tačnom broju instaliranih robota u Bosni i Hercegovini nije dostupna, ali mi je poznato da ih ima nekoliko instaliranih u Konjicu i da je firma Hunor iz Zagreba instalirala nekoliko robota u fabrikama u okolini Laktaša. Ukoliko se uzmu u obzir i ostale fabrike, može se zaključiti da je BiH uporediva sa zemljama u regionu po broju instaliranih robota u fabrikama", priča profesor Jokić.

Gdje se robotika primjenjuje? Profesor kaže da je danas uloga robota da mijenja čovjeka na radnim pozicijama koje najčešće zahtijevaju identične pokrete i veliku preciznost.

"Tipični primjeri su pakovanje proizvoda u kutije, brušenje, poliranje predmeta poslije obrade, zavarivanje, farbanje... Moram napomenuti da je pogrešno mišljenje da roboti smanjuju broj radnih mjesta, oni čak i povećavaju broj radnih mjesta, ali u drugim oblastima,što su pokazala brojna istraživanja", dodaje naš sagovornik.

A koliko robot, ustvari, može zamijeniti čovjeka? Profesor Jokić je jasan - u zadacima kao što su izuzetno precizni hirurški zahvati, rad u opasnim sredinama, radioaktivnim i otrovnim, robot u potpunosti zamjenjuje čovjeka.

"Napominjem da je robot, prosto rečeno, obični uređaj koji izvršava unaprijed definisani zadatak. Najčešće se sreću industrijski roboti u antropomorfnoj konfiguraciji, koja odgovara jednoj čovjekovoj ruci. Humanoidni roboti, oni koji podsjećaju na čovjeka, izuzetno su rijetki i uglavnom su u pitanju igračke koje zabavljaju korisnike, naprimjer, plešu uz muziku. Zahvaljujući holivudskoj Sci-Fi produkciji koja prikazuje da će roboti u budućnosti u potpunosti zamijeniti čovjeka i voditi ratove, pojavljuje se potpuno neopravdan strah", priča Jokić.

S obzirom na to da robotika napreduje do tog nivoa da su ovi noviji napravljeni čak i od LEGO kockica počeli slagati Rubikovu kocku za šest do sedam sekundi, pitali smo našeg sagovornika koliko nekadašnja robotika uopšte nalikuje današnjoj.

"Brzim i značajnim napretkom tehnologije nametnula su se rješenja koja mnoge aktivnosti čine jednostavnijima, pa tako i programiranje robota na načine koji nisu bili mogući u ne tako davnoj prošlosti. Današnja tehnologija omogućava grafički način programiranja robota i omogućava da se brzo dobije odgovarajuće rješenje koje zadovoljava postavljeni zadatak. Sofisticirani simulatori omogućavaju da se na brz i bezbjedan način unaprijed testira program prije samog downloada na kontroler robota", priča Jokić.

Ljetna škola robotike

Pošto svijet pravi nove izazove na polju robotike, a već postoje renomirani proizvođači robota sa dugogodišnjom tradicijom i iskustvom, koji su posebnim alatima i softverima obezbijedili sebi ekskluzivno pravo za servisiranje robota i proizvodnju dijelova, Bosna i Hercegovina se u toj oblasti vrlo teško može probiti na tržište.

"Ono što možemo da uradimo u BiH je da obučavamo studente da programiraju industrijske robote kako bi oni sami bili konkurentniji na tržištu rada. Osim njihovog ličnog benefita, veći broj stručnjaka u toj oblasti u BiH doveo bi do popularizacije robotike, što bi dalje vodilo do povećanja konkurentnosti domaćih proizvoda, jer robotizacija donosi nižu cijenu proizvoda uz povećanje kvaliteta", priča profesor Jokić.

Vođen tim ciljem, dok je bio profesor na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, naš sagovornik je sa kolegama prof. dr. Slobodanom Luburom i mr.

Milicom Ristović-Krstić organizovao je ljetne škole. Prva je bila 2013, zadnja 2016, pohađalo ih je oko 80 studenata sa 12 univerziteta iz cijelog regiona. Osim toga, sa šefom australijske laboratorije koju je osnovao Eddi Čustović na Burch univerzitetu, prošle godine je održao ljetnu školu robotike Moderni mehatronički sistemi.

Cilj ljetnih škola bio je da kroz besplatnu edukaciju obuče što više studenata da programiraju industrijske robote Mitsubishi.

"Osim robota, studenti su programirali i PLC-ove Siemens na FESTO radnim stanicama, što je izuzetno zastupljena oprema u industriji. Upravo zbog kvaliteta, četvrtu ljetnu školu je sponzorisalo međunarodno udruženje IEEE Young Professionals. U toku su pripreme za novu Ljetnu školu koju planiram održati u sklopu kongresa IEEE/YEP SYPC 2017, koji će se održati početkom decembra na Međunarodnom Burch univerzitetu. Planirano je da će na kongres doći 30 studenata iz Australije predvođenih prof. dr. Čustovićem, pa je usmenim putem dogovorena

ljetna škola u decembru koja bi se održala na Međunarodnom Burch univerzitetu kao domaćinu i Univerzitetu u Istočnom Sarajevu", završava profesor Dejan Jokić..

Od 162 Stela Ugrinčić, Bakir Kapetanović i Mirza Mulavdić osvojili su 67. mjesto

Ljetnu školu je pohađalo 80 studenata sa 12 univerziteta iz cijelog regiona

Ljetna škola Moderni mehatronički sistemi na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu

Dva mjeseca rada na robotu za takmičenje First Global u Washingtonu

Sarajevski srednjoškolci sa profesorima i direktorom

Jedina djevojka u svom timu Stela misli da je u ovom radu najviše pomoglo što ima manje ruke od drugova, pa se lakše snađe sa stvarima u robotu

Besplatnom edukacijom obučiti što više studenata da programiraju industrijske robote Mitsubishi

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.