Živi proces književnosti

Tragom drugog izdanja Bookstana

Dani - - Susretanja - Piše: ĐORĐE KRAJIŠNIK

I sada, nakon iskustva dva Bookstana, moglo bi se reći da bi bila potpuna kulturna katastrofa ukoliko bi, bez obzira na njenu strukturu, bilo koja nadležna vlast uskratila svoju podršku ovakvom jednom događaju

USarajevu je nedavno, u organizaciji Buybooka, održano drugo izdanje internacionalnog književnog festivala Bookstan. Već sada, nakon drugog izdanja ovog književnog festivala, može se reći da je Bookstan došao u trenutku kada je na bh. književnoj sceni nužno bila potrebna neka prekretnica. U tom pogledu, u odnosu na druge književne manifestacije u zemlji, sarajevski je festival književnosti ponudio program koji iskače iz svega onoga što se pod festivalom književnosti do sada kod nas mislilo.

Najprije, književnost konačno, ponovo, izlazi iz okvira elitiziranih struktura i krugova, koji su u svojoj dosadašnjoj praksi književnih manifestiranja uglavnom bili sterilni događaji, koji su okupljali poznanike i prijatelje. Dakako da i takav vid književnog okupljanja ima svoj smisao, ali on, kako se čini, nužno mora ponuditi jedan življi i vremenu prilagođeniji program.

To, naravno, ne znači da bi književnost do te mjere trebalo festivalizirati da ona izgubi na svojoj suštinskoj umjetničkoj snazi, ali bi je trebalo misliti prije svega kao živi proces koji se ne obraća svijetu iz krila prezrelih muza i nedodirljivih akademiziranih visina. Upravo taj živi proces i jeste bio jedna od glavnih odluka proteklog Bookstana.

Međugeneracijsko sastajanje

Bookstan sigurno jeste i festival na kojem se okupljaju književni poznanici i prijatelji. S tom razlikom što se u organizaciji festival razumijeva prije svega kao živo mjesto međugeneracijskog sastajanja i razgovora o književnosti. Ne mjesto gdje se, incestuozno, istomišljenici obraćaju istomišljenicima.

Svako ko je posjetio Bookstan, siguran sam, mogao je osjetiti prije svega jednu specifičnu festivalsku energiju, koja je tako postavljena generirala prevazilaženja nekih ranijih klanovskih i drugih sukoba. Ne njihovo pomirenje, ne odustajanje od antagonizacije, ali ipak mogućnost da se na jedinstvenom prostoru okupe sva ta gledišta. Ako ne da se desi otvoren sukob, onda bar da se na tom mjestu stvori kakva-takva dinamika razgovaranja o književnosti.

To je ono što je nužno potrebno ovdašnjoj književnoj sceni, da se iz denuncijantsko-pljuvačkog, navodno polemičkog, diskursa stvari pokrenu u pravcu otvorenog i argumentiranog raspravljanja o evidentnim problemima ovdašnje književnosti.

Činjenica da je ovogodišnji Bookstan ponudio program u rasponu od megaknjiževne zvijezde Hanifa Kureishia do sarajevskih samizdat pisaca, koji na ulici prodaju vlastite knjige, dovoljno govori o širini samog programskog dijela festivala. U toj miksturi često sukobljenih vidova književnog participiranja mogao se sagledati jedan drugačiji književni život, za koji se vjerovalo da zapravo ne postoji.

Iako je i ovogodišnji Bookstan ponudio reprezentaciju domaćih pisaca, poznatih i sa svih drugih manje uspjelih književnih manifestacija, organizatori su na dobar način otvorili prostor da se ovaj festival percipira kao događaj u koji je pozvana da se uključi cijela književna javnost. Bez obzira na to da li se radilo o onoj koja promatra stvari sa akademskog, sistemski uglazbljenog postamenta ili o književnosti koja nastaje na marginama tog prostora.

Tako postavljen književni festival, sa svojim motom No East/No West, dovoljno je širok da u svoj sadržaj može uvesti različite vidove književnog života. Čime se dobija, i za publiku iznimno privlačan, presjek onoga što je protekla godina u književnosti bila.

Predstavljanjem regionalnih časopisa, kao i regionalnih izdavača u fokusu Bookstan takođe daje još jedan važan segment ovdašnjem kulturnom životu. Putem Bookstana bh. književnost se još intenzivnije povezuje sa onim što je njen

Da publike za ovakav događaj ima, pokazale su uvijek gotovo do posljednjeg mjesta popunjene sesije sa piscima i kritičarima. Trebalo se, čini se, samo odvažiti na jedan ovakav korak

prirodan kulturni krug, sa književnošću susjednih država.

Zahvaljujući Bookstanu, mi konačno možemo i mjeriti gdje se ovdašnja književnost nalazi i u tim širim okvirima. To je, ujedno, prilika da se domaća književnost predstavi u drugim krajevima, da se preporuči njena produkcija i njeni pisci. Dakako, i sam region se internacionalnim piscima, kritičarima i drugim gostima nadmašuje, te se iz pozicije festivalskog mota, između istoka i zapada, u Sarajevu tokom Bookstana prožimaju književnosti različitih jezika i perspektiva.

Na tom, još širem, planu Bookstan postaje mjesto gdje se mogu sagledati najvažnije svjetske tendencije u književnosti. Što je, možda, konačno prilika da prilično ustajalu ovdašnju književnu svakodnevicu raspušu i neki drugačiji vjetrovi. Možda je to ono što je nedostajalo dolazećoj generaciji književnih poslenika kao svojevrstan prozor u svijet.

Pedagoški rad

Škola književne kritike, projekat koji se u okviru Bookstana od njegovog prvog izdanja dešava, upravo je segment festivala koji ga ne čini u startu starom manifestacijom. Uvođenjem u rad u i oko festivala studenata književnosti i drugih humanističkih nauka, organizatori Bookstana su ponudili onima koji su na pragu književnosti da se neposredno okušaju u radu sa njom.

Moglo bi se u tom pravcu kazati da Buybook uvodi pedagoški rad u književnoj praksi. Radi se dakle na procesu odgajanja vlastite publike i čitalaca, da ne kažem stvaranja infrastrukture koja će u godinama pred nama moći funkcionisati upravo na energiji onih koji u književnost tek ulaze.

To je svojevrsno podmlađivanje književnosti. Jer zaista, nema ništa poraznije od činjenice da su do Bookstana najvažnije književne manifestacije bile upravo one koje su u svojoj suštini posve zanemarivale taj odgojni segment. Bili su to događaji koje studenti književnosti gotovo da nisu uopšte posjećivali, a itekako su ih se ticali određeni njihovi sadržaji.

Bookstan je, treba to kazati, u prva svoja dva izdanja ponudio sve ono što književni susreti i događaji u BiH do sada nisu imali. Spoj modernog festivala, sa ipak temeljnijim pristupom književnosti. Spoj važnih svjetskih imena, sa regionalnim piscima koji imaju šta pokazati. Susret generacijski i po-etički posve suprotstavljenih pisaca i kritičara iz BiH.

Da publike za ovakav događaj ima, pokazale su uvijek gotovo do posljednjeg mjesta popunjene sesije sa piscima i kritičarima.

Trebalo se, čini se, samo odvažiti na jedan ovakav korak. Naravno, podrška nadležnih kulturnih i drugih institucija u tome je neosporno važna. I sada, nakon iskustva dva Bookstana, moglo bi se reći da bi bila potpuna kulturna katastrofa ukoliko bi, bez obzira na njenu strukturu, bilo koja nadležna vlast uskratila svoju podršku ovakvom jednom događaju.

Bookstan, uz još nekoliko događaja, pokazuje da je Sarajevo u kulturnom i umjetničkom smislu grad koji bi itekako trebao imati svoje mjesto na kulturnoj mapi svijeta. Ne kažem da ga danas nema, ali samo jednim svojim, mnogo više, elitiziranim krakom. Važnost manifestacije kao što je Bookstan upravo jeste onaj drugi krak, koji pored megafestivalske produkcije kakva je ona SFF-ova, nudi i festival koji u jednom intimnijem, ali ipak po kvalitetu svjetskom ozračju oživljava ovdašnji kulturni život.

Na koncu, iz posve lične perspektive, mogao bih kazati, kao neko ko je pratio i zakulisno cijeli festival, da je Bookstan prije svega iznimno važno mjesto susretanja i razgovora. Njegova širina je ono što ga čini drugačijim festivalom, jer uspijeva u sebe utopiti cijeli niz različitih energija i viđenja. Prilika je to, važna, da se književnost i umjetnost počinju misliti u razgovoru, raspravi i argumentima, a ne kvazipolemičkim pljuvačinama.

Imao sam čast iz podruma Buybooka pratiti i pisati o festivalu, i u svojim dnevničkim zabilješkama u Oslobođenju satirično sam i zajedljivo prikazivao brojne događaje i likove sa Bookstana. I razvila se jedna prilično zanimljiva atmosfera iščekivanja, svi su pomalo podozrijevali da li ću ih ujutro u svojim zakukuljenim slikama nekako prozvati. I jesam, priznajem, sa margine sam sve promatrao, i najkomičnije bilježio. No, osjećao sam se oslobođeno, jer je Bookstan manifestacija koja, bar do sada, nije stvari postavila autoritativno, već upravo fleksibilno, uz shvatanje da je književnost, kao i pisanje o njoj, jedan nezaustavljivo živi proces.

Svako bi ukalupljivanje, svaka čvrsta stega, siguran sam, bila pogubna. Potrebno je da književnost diše, da živi. I bi Bookstan. Ni na istoku, ni na zapadu..

Foto: AMER KAJMOVIĆ

Bookstan Opening, Akademija likovnih umjetnosti

Foto: AMER KAJMOVIĆ

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.