Kakonam truju trpeze!

Priča o mesu zaleđenom 1982., otkrivenom na crnogorskoj granici, izazvala je uznemirenost građana. Uznemirila nas je i situacija sa holandskim jajima, povučenim iz svih europskih prodavnica. Njima u BiH još nema traga, ali ako se posumnja, agencije i insp

Dani - - Zagađena Hrana - Piše: ELMINA MUHIĆ

Vijest da se u BiH uvozi meso koje je zaleđeno i staro desetinama godina, a uz to i lošeg kvaliteta, uznemirila je javnost. Još naročito kada je ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović nedavno javno rekao da se u Bosnu i Hercegovinu u velikim količinama iz Europske unije uvozi meso najlošije kvalitete.

"To je u razvijenim državama jedna vrsta otpada, a nama dolazi po minimalnim cijenama", istakao je tada Šarović. Potvrde, pa uvoz

O tome koliko se u BiH uvozi mesa govore i podaci Vanjskotrgovinske komore BiH: u prvih šest mjeseci ove godine uvezene su 33 hiljade tona mesa. Ta se količina u odnosu na prethodnu godinu udvostručila.

Ništa manje uznemirenosti nije donijela ni vijest o kontaminiranim jajima o kojoj je brujao svijet. Sa polica prodavnica u 17 država povučeni su milioni jaja iz Holandije i Belgije, te brojni proizvodi od tih jaja, jer su u njima pronađeni tragovi opasnog insekticida fipronil, koji je korišten za čišćenje perja kokoši. Hiljade kokoški zato je u Holandiji uništeno. Ta jaja pronađena su, između ostalog, i u susjednoj Hrvatskoj i povučena su sa tržišta. U BiH još uvijek, prenijele su agencije, ta jaja nisu pronađena.

Fena je prenijela da Agencija za sigurnost hrane BiH preko sistema brzog informiranja za hranu i stočnu

hranu, putem koje dobija informacije o zdravstveno neispravnoj hrani, nije obaviještena da je na naše tržište poslan bilo koji proizvod porijeklom od peradi sa farmi kojima su nadležna tijela država članica trenutno zabranila stavljanje u promet jaja i mesa peradi.

Da bi se bilo koji prehrambeni proizvod uvezao u BiH, on prije svega mora zadovoljavati propise. Procedura uvoza može se obaviti tek kada uvoznik, osim neophodne carinske dokumentacije, ima uvjerenje inspekcijskih službi, a za proizvode životinjskog porijekla i uvjerenje Ureda za veterinarstvo BiH. Bez toga, uvoz robe u BiH nije moguć, rekao je za Dane Ratko Kovačević, glasnogovornik Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

"Nadležne inspekcije i Ured za veterinarstvo BiH provjeravaju kvalitet robe koja se uvozi i ako su zadovoljeni standardi i kvalitet za uvoz i stavljanje u slobodan promet u BiH, nadležne inspekcije i Ured za veterinarstvo izdaju uvjerenje, obavlja se carinska procedura uvoza i plaćaju se uvozne dažbine. Tada roba može ići na tržite BiH", kaže Kovačević.

Ako nadležne inspekcije ili Ured za veterinarstvo BiH posumnjaju u kvalitet robe koja se uvozi, imaju mogućnost da uzmu uzorak robe i pošalju na analizu u ovlaštenu kuću.

"U tom slučaju, carinska služba takvu robu drži pod carinskim nadzorom sve dok se uzorak ne vrati sa analize. Ukoliko je sve u redu, roba prolazi carinsku proceduru uvoza i ulazi na tržište BiH, a ako se pokaže da uzorak nije u redu, uvozniku se naređuje da robu izveze van BiH ili se ona uništava pod carinskim nadzorom", kaže Kovačević.

Isto kažu i u Agenciji za sigurnost hrane BiH. Imanić: Da bismo baš saznali šta jedemo, moramo potrošiti dobar dio svog vremena i obići razne farme i tvornice

"Ako službene kontrole pokažu da je pošiljka štetna ili nesigurna za zdravlje ljudi ili životinja, osobe ovlaštene za provođenje službene kontrole, sukladno važećim propisima, stavljaju predmetnu pošiljku pod službeni nadzor dok se čeka njezino uništenje ili provođenje neke druge odgovarajuće mjere potrebne za zaštitu ljudi i životinja. Te mjere, pod strogo propisanim uvjetima, mogu uključivati i vraćanje i preusmjeravanje pošiljke", kažu za Dane u Agenciji za sigurnost hrane. Neispravno 1,43 posto

Na čitavom tom putu prilikom uvoza roba u BiH nadležnosti su vrlo jasno definisane. Uprava za indirektno oporezivanje nadležna je za provođenje carinske procedure i za naplatu zakonom predviđenih uvoznih dažbina. Ona ne provjerava kvalitetu roba koje se uvoze.

Provjeru kvaliteta robe vrše Ured za veterinarstvo BiH ukoliko se radi o proizvodima životinjskog porijekla i entitetske inspekcijske službe, a to su fito-sanitarna i tržišna inspekcija. Za proceduru kontrole koju provodi Ured za veterinarstvo prilikom uvoza, na osnovu čega se uzima uzorak, gdje se šalje i šta na kraju bude sa hranom za koju se utvrdi da je zagađena, pitali smo i u toj instituciji, ali odgovore do zaključenja ovog broja

Dana nismo dobili. U procesu uvoza, kaže Ratko Kovačević, bitno je istaći da carinski službenici ne mogu kontrolisati kvalitet robe koja se uvozi u BiH.

"To mogu vršiti isključivo lica koja su obrazovana za tu oblast i rade u nadležnim agencijama", jasan je Kovačević.

Agencija za sigurnost hrane na tržištu BiH u prva dva kvartala 2017. godine provela je, inače, fizičko-hemijske i mikrobiološke analize na 10.927 uzoraka hrane. Utvrđeno je da 1,43 posto uzoraka nije u skladu sa važećim propisima.

"To su zbirni podaci o provedenim laboratorijskim analizama koji obuhvataju analize uzoraka hrane uzetih na tržištu BiH i pri uvozu. Naime, laboratorije koje provode analize, u cilju provođenja procjene rizika i zaštite zdravlja potrošača, Agenciji dostavljaju zbirne podatke", kažu iz Agencije za sigurnost hrane BiH.

O laboratoriji u kojoj će se analizirati konkretni uzorci hrane, kako kažu u Agenciji, "u svrhu službene kontrole odlučuju nadležni inspekcijski organi koji provode konkretnu kontrolu".

"Agencija za sigurnost hrane BiH je kroz međunarodne projekte osigurala oko 2,1 milijun KM za nabavku sofisticirane laboratorijske opreme za laboratorije u Bosni i Hercegovini, te omogućila specijalizirane obuke laboratorijskog osoblja, koje su provedene u referentnim laboratorijama zemalja EU po međunarodno priznatim i validiranim metodama. Navedena laboratorijska oprema omogućava širok spektar laboratorijskih analiza. Međutim, treba imati u vidu da postoje specifične laboratorijske analize koje se mogu raditi u veoma malom broju laboratorija u Europi", kažu u Agenciji. Miris i boja

Sanjin Imanić, licencirani nutricionista, stručnjak za pitanja zagađenosti hrane, kaže kako ustvari i ne znamo šta jedemo i da je to vrlo teško pratiti.

"Da bismo baš saznali šta jedemo, moramo posvetiti dobar dio svog vremena i obilaziti razne farme i tvornice, što je teško. Mislim da se možemo jedino potruditi da ne jedemo previše slatko, da ne pijemo previše sokova i da barem vidimo koje je meso bolje. Neke stvari možete prepoznati po boji. Recimo, roskasto meso je malo bolje nego ono koje je skroz crveno i tamnije. Nije

Agencija za sigurnost hrane na tržištu BiH u prvoj polovini 2017. fizičko-hemijski i mikrobiološki je analizirala 10.927 uzoraka hrane

loše da sami uradimo neke osnovne stvari", kaže Imanić.

Našeg sagovornika smo pitali i da li danas uopšte možemo govoriti o zdravoj, nezagađenoj hrani.

"Mislim da je kod nas na prostoru bivše Jugoslavije hrana još puno zdravija nego što je u Evropi i svijetu. Kod nas sigurno ima 60 do 70 posto zdrave hrane, što je puno više u odnosu na ono što dobijamo iz EU", ističe sagovornik Dana.

Interesovalo nas je, naravno, i da li uopšte meso zaleđeno godinama, pa i decenijama, poput onoga iz 1982., može biti jestivo. Može, kaže naš sagovornik, ali da je zdravo - baš i nije.

"Kada se nešto zaledi, znači da nema bakterija, ali ne bih baš rekao da to treba jesti. Kod nas to rade strani fast foodovi, većinom dobavljači i mi detalje ne znamo. Nikada kada u našim supermarketima kupimo neku ribu ili neku tunjevinu, konzervu, nismo sigurni otkada to stoji i odakle je došlo", dodaje Imanić.

Zato on savjetuje da je najbolje da biramo domaće proizvođače ako želimo bar donekle biti sigurni da ono što kupujemo i jedemo nije zagađeno.

"Ako ćemo gledati logički, oni će nas manje trovati jer nisu toliko veliki, nemaju toliko novaca da nas truju. Mi imamo tu prednost da možemo uzimati domaće za razliku od

Kovačević: Carinski službenici ne mogu kontrolisati kvalitete robe koja se uvozi u BiH

stranih dobavljača", kaže Imanić.

Koliko je zaista opasna zagađena hrana? Imanić pojašnjava da sve kancerogene tvari kojima se hrani životinja ili pršće biljka u tijelu oslobađaju slobodne orbirale koji možda stvore neke kancerogene tvari, ali možda i ne.

"Te kancerogene tvari pomalo ulaze u tijelo i onda se u nekoj ćeliji možda desi nešto, a možda ne. To ovisi od jačine organizma i ovisi od osobe. Nekome stvarno nešto malo može nanijeti veliku štetu, a nekome ne. To se postepeno dešava", kaže Imanić.

No, i on upozorava da se pri odabiru hrane posebna pažnja treba obratiti na rok trajanja.

"Dosta ljudi to ne gleda, samo kupe sa police. Trgovci danas robu kojoj ističe rok samo stave naprijed da je kupci odmah pokupe sa police, za razliku od one iza. To je osnovna stvar na koju treba obratiti pažnju. Kod mesa dosta pažnje treba obratiti i na miris, pomirište kakvo je. Kod jaja treba paziti da ljuska nije baš tamne boje. To su neke osnovne stvari na koje treba paziti kod hrane koja se lahko kvari", završava Imanić..

Kupujmo domaće: Kod nas je sigurno 60 do 70 posto hrane zdravo

Pogled na jaje: Ljuska ne treba da je baš tamne boje

Milioni jaja preplavili su pola svijeta Meso: Pratite miris i boju Fipronil: Foto: EPA

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.