Imamo premijera, asistenta emeritusa!

Visoko obrazovanje žrtva je Daytona, za promjenu stvari nije kasno, ali teško je očekivati reforme i podizanje ove oblasti na državni nivo od onih koji su sve učinili da reformi ne bude

Dani - - Gaudeamus Igitur - Piše: JELENA MILANOVIć

Da li je sa spuštanjem visokog obrazovanja na kantonalni nivo počeo i njegov strmoglavi pad, kojem svjedočimo i ovih dana, dok se vlasti svađaju sa akademskom zajednicom, a članovi i jedne i druge strane pripadaju istoj/istim strankama? Profesor Mujo Demirović, bivši rektor Univerziteta u Bihaću i nekadašnji ministar obrazovanja i nauke Federacije BiH, kaže za Dane kako je za ministarskog mandata insistirao da se ova oblast podigne na državni nivo, sa izrađenim kriterijima.

“Ali, onda smo napravili privatne fakultete. Ja sam već profesor emeritus, ali kad sam čuo da profesori koji su doktorske disertacije stekli po šumama i gorama studentu kažu dosta je, odlučio sam dobrovoljno da odem u penziju”, kaže Demirović.

Za promjenu stanja, smatra sagovornik Dana, nikad nije kasno. On

u dvije godine Alijanse nije mogao puno učiniti, jer je više bio u Starsbourgu i Bruxellesu zbog Bolonjske deklaracije, nego u BiH.

“Pod broj jedan, treba uskladiti ove sprdačine (kantonalni zakoni, op. a.), oprostite na izrazu jer to ne dolikuje čovjeku mojih godina ili ih bar približiti Okvirnom zakonu. Broj dva, problem je što akademska zajednica u Bihaću ima oktroisane dekane. Ja sam vjerovatno zadnji čovjek koji je postao i dekan i rektor i ministar a da nije bio član partije, iako su me gurali kao prijedlog SDP-a, što mi nije krivo. Ovdje su u Bihaću prije dva mjeseca donijeli lex specialis, kojim se produžava mandat višim asistentima na dvije godine. Ja ih sada zovem asistenti emeritusi, jer i sadašnji premijer USK-a, gospodin Husein Rošić, pripada toj kategoriji. I to uopšte nije išlo na Vladu, već direktno na Skupštinu, jer je Rošić nekoliko dana prije toga doktorirao! Kad sam

Tuzla će u septembru birati rektora, a ako se on kojim slučajem ne svidi Vladi TK-a (čitaj SDA), brzo će ga smijeniti Upravni odbor

Marjanović: Najveći problem je što su sve vlade do sada obrazovanje tretirale u svojim budžetima kao rashode i potrošnju, a ne kao ulaganje

ih upozorio na to i još neke stvari, Rošić mi je odgovorio kako mu nije stalo do mog mišljenja. Ni mene nije pogodilo šta budale misle”, ističe prof. Demirović. U rukama manipulatora

Doktor bioloških nauka, genetičar, nekad najbolji student sarajevskog PMF-a Damir Marjanović kaže za Dane kako je lako primijetiti da se model formalnoga obrazovanja u globalu susreće sa velikim izazovima.

“Sama dinamika promjena, dostupnost informacija putem interneta i svakodnevno bombardovanje novim, najčešće neprovjerenim činjenicama putem raznih medija i društvenih mreža, jednostavno tjeraju na transformaciju formalnoga obrazovanja u dinamičan sistem spreman da se suoči sa potrebom obrazovanog pojedinca da nauči kako da prikupi, ali i napravi selekciju njemu potrebnih informacija. Obrazovni sistem je živ model koji u 21. stoljeću ne trpi stagnaciju. Dakle, da imamo i najsavršenije političko okruženje, kao što nemamo, da i nismo zaokupljeni svakodnevnim političkim prepucavanjima koja obrazovanje u BiH degradiraju, kao što jesmo, dobro bismo morali poraditi na strategiji razvoja obrazovanja”, zapaža Marjanović.

On ističe i da je trenutno stanje, koje ne može nazvati niti sistemom, a nametnuto je pozicioniranjem ministarstava obrazovanja na entitetske, kantonalne i distriktne nivoe, “stvorilo odlične preduvjete da se nikakva ozbiljnija reforma nikada ne provede”.

“Obrazovanje je postalo prva žrtva Daytona, a današnji (ne)obrazovni sistem postaje uzrokom svega negativnoga u bh. društvu i svega onoga što nas tek čeka. Stoga, osnivanje državnoga ministarstva je osnovni preduvjet i logičan potez koji bi trebao da bude inicijator nekih konkretnijih promjena u ovoj oblasti. Ali, ako ga budemo osnovali tek da se ispune neki izvana diktirani uvjeti ili tek pro forme kao i mnoge stvari do sada, dobit ćemo samo još jednu instituciju koja će biti (ne) efikasna kao sve sadašnje. Trebat će mnogo vremena da se obrazovanje otme iz ruku političkih manipulatora koji ga već desetljećima zloupotrebljavaju za svoja dnevnopolitička prepucavanja, degradirajući ga na najniži mogući nivo jer dobro znaju - najlakše je vladati neobrazovanim pukom, a posebno ako mu date neke papire i diplome iza kojih ne stoji znanje i koji daju privid tom puku da nešto zna, jer najbahatije i najopasnije su neznalice koje ništa ne znaju, a misle da su učene”, cijeni prof. Marjanović.

Demirović podsjeća da je, kadgod je bilo teško, prihvatao posao rektora, s ciljem integrisanja Univerziteta.

“Onda zakažem sjednicu odmah za ponedjeljak, a u vlasti ne mogu da vjeruju. Oni ne vjeruju istini pošto stalno lažu. Onda sam im poslao faks da podnosim ostavku bez obrazloženja. Velika je odgovornost i akademske zajednice, da su malo pročitali Makijavelija, vidjeli bi kako je vlast sposobna. Oduzete su ovlasti visokom obrazovanju čak i u akademskim pitanjima”, smatra prof. Demirović.

No, on dobrom smatra stavku novog Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo, po kojoj rektora ili dekana može smijeniti Upravni odbor Univerziteta ukoliko se utvrdi da je počinio finansijske malverzacije.

Inače, treba reći da su se predstavnici Sarajevskog univerziteta oštro usprotivili novom kantonalnom

zakonu, zamjerajući najviše to što je donesen u vrijeme godišnjih odmora, što predviđa smjene, ujednačavanje primanja, nakon toga najavili vruć septembar, te otišli na odmor.

Raniji prijedlog zakona, za koji je rektor Rifat Škrijelj ustvrdio da je ponovo vraćen u proceduru samo sa amandmanima, nije podrazumijevao trezor i gubitak pravnog subjektiviteta fakulteta. No, kako nezvanično saznajemo, jedan od razloga šutnje akademske zajednice je i taj što je UO UNSA odbio finansijski izvještaj Univerziteta za 2016., jer neki od fakulteta nisu prikazali pravo stanje. Uz to, početkom augusta visokoškolske ustanove u okviru UNSA obišla je i inspekcija.

“Kako će problem biti borba protiv kriminala? Znate kako sam ja izašao nakraj sa tom nedonoščadi? Kao prorektor za finansije sam tražio da mi se uskrati pravo na službeni telefon, jer ovaj moj broj zna svako, a službeni nije znao niko, da mi se ne plaća parking, jer mi je kuća od Univerziteta udaljena deset minuta i tražio sam da mi se ne plaćaju dnevnice unutar BiH, jer sam dolazio uglavnom u Sarajevo. No, naša akademska zajednica nije zrela. Sad doktorira onaj ko je bio šofer, zamislite kako se osjećam ja koji sam magistrirao u Njemačkoj pred rat, a doktorsku disertaciju radio kod prof. Omera Ibrahimagića”, pita prof. Demirović.

Kad smo već kod šofera... Prof. Demirović vuče paralelu između Internacionalnog univerziteta Travnik koji je osnovao bivši direktor sarajevskog Grasa Ibrahim Bimo Jusufranić nakon što je, kako kaže, “klepio pare”, dok je sa druge strane Medicinski fakultet u Foči na noge postavio pokojni doktor Boriša Starović, nekad stipendista Velike Britanije, dobitnik Šestoaprilske nagrade Sarajeva, koji je doktorirao na temu rekonstruktivne hirurgije šake. Preča posla

“Gdje ćete porediti njih dvojicu?! U genima prof. Starovića bila je akademska kultura. Ja sam bio veoma mlad kad je Starović već bio profesor. Ali, kada se njegovo ime spomene, mi smo se dizali na noge. To je tako ko iole zna ko je on. Kada ugledan profesor, dekan, prođe hodnikom i oni koji ga ne znaju shvate da je u zgradi. Toga danas nema, nemamo harizmatičnih profesora. Ali, najgori državni univerzitet je po mom mišljenju bolji od najboljeg privatnog. Problem je što vlast potroši jedne profesore, pa imenuje druge. To se dešava i u Bihaću, niko nije izabran na Univerzitetu”, ističe prof. Demirović.

U njegovo vrijeme, podsjeća, vanredni student nije mogao postati asistent, sve i da je imao sve desetke.

“Hajde da se ne lažemo, već dva desetljeća nije bilo ozbiljnijih ulaganja u visoko obrazovanje u BiH, pa ni u glavnom gradu ove države. Najveći problem je što su sve vlade do sada obrazovanje tretirale u svojim budžetima kao rashode i potrošnju, a ne kao ulaganje. Pisali su se dokumenti, pravile su se ‘strategije’ a da se prije toga nije detaljno analiziralo i detektiralo gdje mi to očekujemo ovu našu državu da bude u narednim desetljećima i šta očekujemo od budućih generacija, te kakav model obrazovanja moramo da im ponudimo”, kaže prof. Marjanović.

Zakoni su se, kaže on, pisali i lomili preko koljena, pojedini su se članovi pisali za pojedince, a uvjeti za odvijanje visokoškolskog obrazovanja su bili sve gori i gori.

“Uvodili su se novi sistemi doslovno preko noći i uz prijetnju internacionalnih institucija. Jednostavno, nije bilo hrabrosti, želje i znanja da se stvari uzmu u svoje ruke i da se naprave ozbiljne i ciljane intervencije u visokom obrazovanju”, naglašava Marjanović.

On je i sam nakratko bio ministar obrazovanja KS-a, a dodaje da su za to krivi svi - “predstavnici vlasti jer ne rade svoj posao, akademska zajednica koja se uvukla u sjenku konformizma i ne želi da se zamjeri političarima na vlasti, dijelom i zbog toga što je svakoga ‘primila’ u svoje redove i to više po političkoj podobnosti nego po kriteriju kvalitete i na kraju i javnost koju više interesira tko će pobijediti u nekom takmičenju amatera u pjevanju, nego tko i kako mi uči i priprema djecu za budućnost”.

“Krajem 2012, u onih 10 (ne)slavnih mjeseci ministrovanja, pokušali smo animirati akademsku zajednicu da napiše zakon o visokom obrazovanju, upozoravajući da bilo kakve intervencije ne mogu unaprijediti dotadašnji. Odgovor tadašnjega Senata je bio imamo preča posla. Evo nas nekoliko godina poslije, sa novim zakonom koji prati pravac preuzetih obaveza od prije skoro 10 godina. Trezor, jedinstveni upravni odbor i još mnogo toga oko čega se koplja lome su obaveze koje su preuzete još 2008. Okvirnim zakonom i za koje se već godinama izbjegava rješenje”, kaže prof. Marjanović.

U tom odgađanju i okruženju izbjegavanja obaveza, smatra on, te spletkarenja kako u politici, tako i unutar akademske zajednice, svake izmjene zakona se koriste da se dolije ulje na vatru. Tako je, kaže, i s pričom oko upravnoga odbora i smjene rektora.

“Moje je mišljenje da ovim nije oštećena akademska zajednica UNSA, jer u tom UO u većini će biti predstavnici koje odabere upravo Senat. Prije četiri godine ovo je bilo nemoguće i tadašnji zastupnici kantonalne Skupštine, među kojima su i neki od današnjih aktera izvršne vlasti, jasno su rekli da to neće podržati. Nekoliko godina poslije su se promijenile stvari, kao i njihovi osobni stavovi. Stoga, odgovornim izborom ljudi u ime UNSA, moralnih, ljudi od integriteta, koji neće podlijegati političkim i kojekakvim drugim pritiscima, niti jedan rektor ne bi trebao imati problema sa zloupotrebom tog člana”, kaže Marjanović.

On, međutim, u potpunosti razumije rektora Škrijelja, jer je, kaže, nažalost, teorija jedno, a praksa drugo: “Nažalost, izgleda da su senati univerziteta, barem većine, odavno postali poprišta političkih prepucavanja. U takvim uvjetima i najbolji i najgori zakoni ostaju samo mrtvo slovo na papiru.”

Za probleme na relaciji vlast univerzitet, lijek je po Demirovićevom mišljenju dijalog, ali...

“Nekim profesorima jedino odgovara da oni budu dekani. Znate šta sam doživio na jednom fakultetu, da ga ne imenujem? Odem na ispit, onako kao Čkalja u prolazu im dam dva pitanja, nakon čega se diže čovjek od 40-ak godina i mene pita znam li koliko je on platio studij. I ja se pokupim i odem, jer ne mogu dati akademsku čast”, kaže Demirović.

Za 41 godinu koliko je radio, niko zbog njega, kaže, nije izgubio godinu. Ne zna vlast skočiti

“Rođen sam u selu koje nije imalo struju. Prošao sam sve, od đaka pješaka do akademika, prošao sam i tu proceduru i primiće me iduće godine. Nas je četvero djece završilo fakultete, odrasli smo učeći da mrva kruha ne smije pasti sa stola na zemlju, jer se i ona mora zaraditi. Nije me sramota reći da sam kosio po deset sati, ali nas je majka rahmetli vodila svake godine po nekoliko dana u Zagreb, da naučimo gradske manire. A sad šaljemo studentima poruku da ne trebaju da uče”, kaže Demirović.

Svoje doktorske disertacije, priča nam, pisao je na fakultetu da bi studentima i sam bio primjer, da bi oni vidjeli upaljeno svjetlo i u 11 sati uvečer.

“Sad su nam profesori u deset sati u vasioni. A kad bi Đorđo Samardžić nekad prošao, svi bismo se divili. Pa

Demirović: Treba uskladiti ove sprdačine, oprostite na izrazu jer to ne dolikuje čovjeku mojih godina ili ih bar približiti Okvirnom zakonu

Gajo Sekulić. Ne znaš jesu li glumci ili profesori, mičeš se da prođu”, kaže Demirović.

Onda se vraća na Okvirni zakon i nužnost usklađivanja onih sa nižih nivoa, po čemu bi se i plate korigovale. U Bihaću je, kaže, plaća dekana bila 20 posto veća od profesorske, a rektora 30 odsto od onih koji drže svu nastavu. Njegova najveća plaća, ona rektorska, bila je 2.980 KM.

“Kao ministar sam imao duplo manje. Tu sam došao sa pozicije rektora, ali nekad se moraš žrtvovati za principe, za svoju državu, za dostojanstvo. Znam ja da je čovjek nekad kad je najprincipijelniji u situaciji da pojede svoj princip, ali da se to ovako masovno dešava, toga prije nije bilo. Moji su profesori gledali gdje će lapiti honorar, dok ih ja nisam stresao. Neki su u službena vozila ugrađivali i stolicu, kako bi djecu vozili u obdanište. Vjerujte, za koga god sam preuzeo obavezu da ga upišem preko veze, to sam uradio, ali ovo sada što se dešava u visokom obrazovanju je elementarna nepogoda. Problem je što mi imamo državu, ali nemamo vlast. Zašto se ovo radi? Zato što u vlasti ne znaju skočiti”, pita Demirović.

Nivo u visokom obrazovanju od zemalja bivše Jugoslavije po njegovom mišljenju drži još jedino Slovenija.

“Ovo trezorsko poslovanje će poslužiti samo tome da se sredstva dobijena od naučnoistraživačkih projekata sliju u budžet kantona. Država može raspolagati sredstvima koja ona daje i tražiti njihovu kontrolu, ali vjerujte da će ovo kod ljudi, osim idealista poput mene, ubiti želju za bavljenjem naučnoistraživačkim poslom. Već sam mjesecima u penziji, a na osnovu toga su mi ostali dužni 10.000 maraka”, kaže Demirović.

Imajući u vidu da je sa javnog otišao na privatni univerzitet, prof. Marjanovića pitamo treba li privatne visokoobrazovne ustanove gledati kao zlo, zbog nekih primjera plaćanja diploma i doktorskih disertacija, dok sa druge strane sve više studenata odlazi na te ustanove zbog kasnije konkurentnosti ili mogućnosti odlaska iz države?

“Kao i mnoge stvari u BiH, priča oko privatnih univerziteta je u samome početku krenula u pogrešnom pravcu. Nije nikakva tajna da su mnogi od njih bili otvoreni da bi se u sivoj zoni neodgovarajućih zakonskih rješenja i nepostojanja sistema akreditacije, omogućilo brzo sticanje ‘papira’, a ne znanja. Stoga i ne čudi trenutno mišljenje da skoro svi privatni univerziteti služe upravo za to. Međutim, stvari se mijenjaju i u ovome trenutku u BiH postoje sigurno barem tri, četiri ozbiljne privatne institucije koje profesionalno rade svoj posao”, kaže Marjanović.

Njegova osnovna poruka jeste da se u BiH univerziteti trebaju dijeliti na kvalitetne i nekvalitetne, a i jednih i drugih ima kako među privatnim, tako i među državnim institucijama.

“Međutim, nedorečen model akreditacije i vrednovanja kvalitete u BiH često stvara konfuziju i nemogućnost razlikovanja žita od kukolja. Stoga, što prije bi trebalo preći na drugi nivo akreditacije univerziteta kroz akreditaciju studijskih programa, koja bi trebala biti postavljena po europskim standardima i koja bi jasno trebala da napravi distinkciju između obrazovnih ustanova sa jedne i ‘prodavača diploma’ sa druge strane”, napominje prof. Marjanović. Članovi sa listi

Za razliku od profesora, zbog kojih su se, kako to kaže Demirović, studenti dizali na noge, sada imamo one koji, po naređenju vlasti kao što je to bio slučaj sa v.d. rektoricom Tuzlanskog univerziteta, profesorima šalju uputstvo da ne istupaju u javnosti. Tuzla će u septembru birati rektora, a ako se on kojim slučajem ne svidi Vladi TK-a (čitaj SDA), brzo će ga smijeniti Upravni odbor sastavljen baš od kadrova vladajuće stranke, kojima ni narod nije ukazao povjerenje gledajući ih na izbornim listama i banderama.

Vlada TK-a je kroz Skupštinu u samo jednoj godini uspjela dva puta izmijeniti zakon kako bi “smakla” kompletno rukovodstvo Univerziteta i fakulteta, a potom i rektora. Stoga ne čudi što je vlast KS-a uložila dosta truda u pojašnjavanje kako sarajevski model zapravo nije kopija tuzlanskog. Upravni odbor nema ni Univerzitet u Bihaću, jer su poslanici u raspodjeli plijena zaboravili Srbe, pa se procedura ponavlja.

U cijeloj priči najmanje se spominju studenti, za koje Univerzitet u Sarajevu tvrdi kako stoje uz akademsku zajednicu, dok iz Vlade stižu informacije kako ih profesori pritišću.

Da SDA nije jedina crna kada je riječ o visokom obrazovanju u BiH, govori i optužnica protiv Fahrudina Oručevića, bivšeg ministra obrazovanja (SDPBiH) u Vladi Kantona Sarajevo, profesora i bivšeg dekana Elektrotehničkog fakulteta Narcisa Behlilovića, docenta i bivšeg prodekana ETF-a Irfana Turkovića, vještaka Kenana Softića, vlasnika firme Lake Nedžada Bubice i službenika Općine Novo Sarajevo arhitekte Enesa Begovića. Terete se da su, za vrijeme ministrovanja Oručevića, kasu Kantona oštetili za najmanje tri miliona maraka. Umjesto studentima i akademskom zajednicom, Oručević se bavio zidanjem, pa su pod hitnom sanacijom ETF-a dozidana tri sprata zgrade!

Kako bi zaobišli Skupštinu KSa, bivši ministar i dekan formirali su radnu grupu, čiji je predsjednik bio Oručević, a članovi Behlilović, Turković, advokat Mehmed Spaho i sekretar Ministarstva obrazovanja Kantona Ljiljana Prelčec.

Podsjetimo, Oručevića je na mjestu ministra pratila još jedna afera o kojoj je pisalo Oslobođenje: on je 2008. ostao bez zvanja vanrednog profesora na Odsjeku za računarstvo i informatiku ETF-a, nakon što je utvrđeno da je jedan od objavljenih radova koje je naveo odbijen sa konferencije u Opatiji, dok je drugi bio tek plakat nalijepljen na zidu workshopa u Leipzigu. No, profesori Kemo Sokolija i Zlatko Lagumdžija pobrinuli su se da Oručević ne bude dugo bez zvanja..

Upravni odbor nema ni Univerzitet u Bihaću, jer su poslanici u raspodjeli plijena zaboravili Srbe, pa se procedura ponavlja

Foto: FAHRUDIN BENDER

Bihaćki univerzitet bez upravljačkih struktura /

Studenti: Između dvije vatre / Foto: DŽENAN KRIJEŠTORAC

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.