Posljednja balkanska šibicara neće nestati

Tvornica šibica u Docu na Lašvi nadomak Travnika već duže od cijelog stoljeća proizvodi šibice ili palidrvca. Jedina je preostala tvornica šibica na Balkanu jer se poslije rata nije htjela prodati Šveđanima, a njeni ljudi čuvajući tradiciju, grade budućno

Dani - - Vatra I Voda - Piše: ERNAD METAJ Foto: DIDIER TORCHE

Sve je teže vidjeti nekog romantičara koji će danas svoju cigaretu zapaliti šibicom, za koju će vam mnogi reći kako je više postala promotivni, nego upotrebni proizvod. Smanjenje potrebe uzrokovane pojavom upaljača, ali i konkurencija iz Kine po mišljenju na evropskom kontinentu učinili su svoje, fabrike su se gasile, a hiljade radnika u nekada profitabilnoj industriji su ostajale bez posla.

Rijetki su, osim u Skandinaviji, pokušali da se bore i zadrže klasičnu proizvodnju. Na cijelom Balkanu opstala je samo jedna fabrika, i to u BiH. Šibice i sok

Na ulazu u Travnik nalazi se naselje Dolac u kojem bukvalno na rijeci Lašvi već punih 116 godina radi tvornica šibica. Do nje smo bez problema stigli, jer u ovom kraju svi znaju za šibicaru. U njoj je nekada znalo raditi i više od 250 radnika. Dočekali su nas poluprazni pogoni, ljeto je i šibice se trenutno ne proizvode.

“Šibicara radi i radiće još dugo, jer ovdje nije riječ o profitu, već ljubavi jednog od vlasnika prema tradiciji i proizvodnji. Obim proizvodnje diktiraju zahtjevi tržišta, ali za radnike uvijek ima nekog posla jer grupacija u sklopu koje poslujemo ima i druge biznise”, objasnila nam je direktorica fabrike šibica Ljubinka Lešić.

Zato dobro idu sokovi koje BEST proizvodi, a kojima su nas ljubazni domaćini počastili. Dio radnika iz šibicare pomaže u fabrici sokova, za njih je najvažnije da se ne prekida radni odnos. Radi se tamo gdje posla ima.

Šibicara danas zapošljava 12 radnika, koji su zadovoljni uslovima rada, a što je još važnije i redovnom isplatom plaća. Većina njih su novi uposlenici koji samo sa slika postavljenih u pogonima imaju priliku dočarati neka sretnija vremena kada se ovdje mašine skoro nikada nisu gasile.

Vremena su se promijenila i šibica lagano odumire. Svjestan je toga i Haris Kušuglić, ali vjeruje da će u manjim količinama ipak još dugo biti prisutna na domaćem tržištu.

“Trenutno u ponudi imamo tri, četiri proizvoda. Ako ćemo pošteno, osim volje i želje

Tajna dobrog proizvoda ne krije se u drvcetu, već glavi šibice koja se sastavlja od 11 komponenti

vlasnika, opstajemo zahvaljujući ljudima koji žive na selu. Puno je lakše potpaliti vatru šibicama, nego upaljačem, a čini se da su ljudi na selu još uvijek malo sentimentalniji, manje podložni inovacijama i tehnologiji”, kaže nam jedan od najstarijih radnika tvornice šibica Haris Kušuglić.

Sjeća se Haris vremena kada se ovdje radilo u tri smjene i kada se znalo za dan proizvesti i do 1.000 kartona šibice. Radnici u šibicari su, kaže, bili cijenjeni i dobro plaćeni, s tim da napominje kako je tadašnja država štitila svoju proizvodnju.

“Vjerujte, nisam pomišljao da će upaljač ovoliko potisnuti šibicu. To je stvar politike, jer ako ćemo pošteno, korištenje šibice je zdravije”, kaže nam Haris.

Proizvodi iz šibicare trenutno su uglavnom namijenjeni bh. tržištu. Manji se dio izvozi u zemlje okruženja, iako su tamo fabrike ove vrste davno ugašene. Sličan scenarij bio je namijenjen i ovoj fabrici u kojoj nisu pristali na zacrtani

scenarij iako su krajem osamdesetih godina po uzoru na Parafinku iz Rijeke ili Dravu iz Osijeka kupili nove mašine iz Švedske. BEST bolji od Šveđana

Nakon rata jedino fabrika šibica iz BiH nije prihvatila ponudu Šveđana da je privatiziraju, što se pokazalo kao dobar potez. Jedina namjera švedskih proizvođača šibica bila je da ugase konkurenciju i obezbijede monopol na tržištu. Vremenom, fabrike u Hrvatskoj, Mađarskoj i Bugarskoj potpuno su prekinule proizvodnju.

“Dolazili su i ovdje, tadašnja direktorica nije željela prodati fabriku. Mi smo svoje mašine uredno otplatili”, pričaju nam domaćini.

Tokom 2003. tvornica šibica u Travniku je ipak privatizirana. Kupac je bila firma BEST, koja je osnovana 1991. godine u Novom Travniku. Do 1995. godine imali su samo jednu prodavnicu, a širenje firme počinje 1994. godine. Tada se krenulo sa veleprodajom, a počela je i proizvodnja sokova. Firma punu ekspanziju doživljava 2008. u vrijeme kada ima 14 marketa. Do danas ta brojka se popela na 40, raspoređenih po cijeloj BiH. BEST važi za jedan od važnijih trgovačkih lanaca koji upošljava oko 700 radnika i na tržište plasira oko 25.000 različitih artikala.

Među njima su i šibice iz Travnika.

Veliki broj maloprodajnih objekata putem kojih mogu distribuirati i šibicu, vjerovatno je umnogome i olakšao odluku vlasnika da zadrže njenu proizvodnju. Iako se broj radnika u odnosu na devedesete godine umanjio za deset puta, privatizacija šibicare u Travniku se smatra uspješnom pričom.

“Za mnoge je najvažnije da se sačuvala tradicija. Ono što je neophodno istaći je činjenica da je svim radnicima koji nisu mogli ostati da rade, uredno uvezan radni staž, što baš i nije čest slučaj u BiH. Mnogima je ponuđeno i da rade u drugim BEST-ovim firmama, nikome nije uručen otkaz”, kaže direktorica Lešić.

Vlasnici su investirali u obnovu pogona, sanirali su i postojeće objekte. Proizvodi se po već prepoznatljivoj proceduri. Sirovina su debla topole, jasike i vrbe koja se nakon dopremanja u fabriku potapaju u namjenski pravljene bazene kako bi se drvo zaštitilo od pucanja. Nakon toga reže se na potrebnu dužinu zavisno od vrste proizvoda.

“Kada je riječ o proizvodnji domaćinskih šibica, sve je automatizovano. Kada mašine rade, vjerujte izgleda kao da ste prostrli tepihe koji se provlače kroz mašine. Imamo četiri linije sa 2.000 šina, od kojih svaka šina ima 1.032 rupice”, kaže nam Haris Kušuglić.

Trenutno se godišnje proizvede do 8.000 paketa u kojima je po 10.000 kutija šibica. Vrijednost proizvodnje se kreće oko 500.000 maraka, s tim da proizvodna linija daje mogućnost znatno veće proizvodnje ukoliko za njom bude potrebe.

Proizvodnja šibica traje nekoliko minuta, a najviše vremena je potrebno da se trupci u bazenima smekšaju za rezanje. Iako proizvodnja šibice izgleda jednostavno, uopšte nije tako. Tajna dobrog proizvoda ne krije se u drvcetu, već glavi šibice koja se sastavlja od 11 komponenti. Devet sekundi

“Naša firma ima dugu tradiciju i vlastitu recepturu koja je poslovna tajna. Bilo je ponuda da prodamo licencu, ali to nismo učinili. Ljudi najčešće misle da je tajna u fosforu, ali on se nalazi na kutijama i služi kao inicijator da se dobije plamen”, kaže Kušuglić.

U ovoj fabrici posebno su ponosni na svoj novi proizvod, kaminsku šibicu koja je sve traženija na tržištu. Već sada na nju otpada 20 odsto proizvodnje.

“Riječ je o proizvodu koji umnogome olakšava potpaljivanje vatre. Ispočetka ove šibice su se radile isključivo ručno, što je bio težak i spor posao”, priča nam Sead Šćetić, majstor koji je zadužen za održavanje svih mašina.

Proces ručne izrade šibica trajao je i do devet minuta, jer se

Ručno je bilo sporo i naporno

Šibice poput tepiha

Radnici su zadovoljni

Tržište ograničava proizvodnju

Plastična šibica, ekoproizvod

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.