Britanija En Marche?

Sada je vrijeme da fotogenični mladi Britanac ili Britanka, prateći korake Emmanuela Macrona, stvara historiju ostavivši po strani staru gardu

Dani - - Svjetski Eksperti Za Dane - Piše: BILL EMMOTT (AUTOR JE PREDSJEDNIK FONDACIJE WAKE UP, BIVŠI GLAVNI UREDNIK ČASOPISA ECONOMIST)

Mi živimo u politički uzburkanom dobu. Stranke stare jedva godinu dana su nedavno preuzele vlast u Francuskoj i u velikom gradskom području Tokija. Stranka mlađa od pet godina vodi u istraživanjima javnog mnijenja u Italiji. Politički početnik sjedi u Bijeloj kući, na veliko nezadovoljstvo republikanaca i demokrata. I gdje se očekuje sljedeći politički zemljotres? Odgovor bi mogao da bude - zapravo trebalo bi da bude - u Velikoj Britaniji.

Iako Britaniju očekuje preokret zbog Brexita, niko ne govori o prepravljanju - a još manje o zamjeni - etabliranih političkih stranaka. Mnogi poriču da bi čak i razmišljali o takvom čemu. Bivši premijer Tony Blair - proevropski centrista, inovator koji je tri puta zaredom na izborima donio pobjedu za svoju Laburističku stranku devedesetih - veoma se potrudio da u svom skorašnjem članku (Brexit and the Centre za The Tony

Blair Institute for Global Change, 15. juli 2017.) istakne da se on “ne zalaže za novu stranku”.

Ali Blair, ili neko poput njega, trebalo bi da uradi upravo to. Uostalom, iako britanski politički sistem postavlja ogromne prepreke na put pravljenja bilo kakve nove stranke, šanse za uspjeh su sada veće nego ikada u posljednjih 40 godina. U političkom sistemu koji još uvijek pati od posljedica dva velika zemljotresa - referenduma o Brexitu u junu 2016. i, godinu dana kasnije, ponižavajućeg izbornog poraza Konzervativne stranke koja ga je predvodila - postoji jasna prilika za novine.

Konzervativci su već zarobljeni u unutrašnjoj borbi koju mogu jedino da pokušaju da prikriju. U Laburističkoj stranci se također pojavljuju pobunjenici. Sada je vrijeme za novu stranku, koja bi trebalo da bude oblikovana po uzoru na onu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona La République En Marche, da iskoristi podjele, zbrku i nepovjerenje koje se uvuklo u etablirane stranke. Sada je vrijeme da fotogenični mladi Britanac ili Britanka, prateći korake 39-godišnjeg Emmanuela Macrona, stvara historiju ostavivši po strani staru gardu.

Naravno, kao što je Blair predočio, britanski većinski izborni sistem, zasnovan na jednočlanim izbornim jedinicama, podrazumijeva veliku prednost za etablirane političke stranke. Nova stranka bi mogla da se suoči sa situacijom da su - nakon što je potrošila velike količine novca i energije, i možda čak i osigurala značajan dio glasova na svojim prvim općim izborima njeni glasači previše raštrkani u malom broju širom zemlje da bi mogla da dobije više od nekoliko mjesta u parlamentu.

To se dogodilo posljednji put kada je nova centristička stranka ušla u trku. Početkom osamdesetih, četvorica političara koja su napustila Laburističku stranku, uznemirena njenim usmjeravanjem ulijevo i stavovima protiv Evropske unije, oformila su Socijaldemokratsku partiju (SDP). Zahvaljujući nepopularnosti rane ekonomske politike premijerke Margaret Thatcher, novi SDP - u koaliciji sa malom Liberalnom strankom - je osvojio 25 posto glasova na općim izborima 1983. Ali završili su sa samo 23 mjesta u parlamentu. I od tada je za njih sve krenulo nizbrdo.

Sjećanje na to obeshrabruje bilo kakve političke inovacije danas. Oni u Laburističkoj stranci koji gaje duboke sumnje prema ljevičarskim ekonomskim i vanjskopolitičkim stavovima svog popularnog lidera Jeremyja Corbina, još uvijek misle da je najrazumnija strategija da budu strpljivi i da, kada se ukaže prilika, preotmu svoju stranku. Isto važi i za konzervativce koji misle da će Brexit dovesti zemlju do katastrofe.

Ali historija SDP-a bi mogla i trebalo bi da se posmatra na drugačiji način. U jednom trenutku 1982. ova stranka je imala podršku više od 50 posto glasača sudeći po anketama. Mnogi visoki konzervativni zvaničnici su u to vrijeme nezvanično govorili da su mislili da će SDP pobijediti na narednim izborima sa velikom većinom.

Onda je došao Falklandski rat, koji je doveo do velike pobjede za Margaret Thatcher. Zato su konzervativci pobijedili na izborima 1983. sa velikom većinom - što je bio rezultat zahvaljujući kojem je počeo dugotrajni povratak još uvijek nepopularne Laburističke stranke ka političkom centru.

Danas, izgleda da ni laburisti ni konzervativci nemaju šanse za neku veliku pobjedu. Štaviše, nedavni izbori - na kojima se vodstvo konzervativaca od 20 poena istopilo naizgled preko noći pošto su glasači, posebno mladi, dali podršku laburistima - navode na zaključak da su britanski glasači otvoreni za sve opcije.

Nedavni izbori naučili su nas još jednu važnu lekciju: Evropa i Brexit nisu problem o kojem britanski glasači danas najviše brinu. Corbinovi laburisti su zastupali istu politiku Brexita kao i konzervativci Therese May. Ali u pitanjima kao što su poslovi, bolnice, škole i sistem socijalne zaštite, njihovi pristupi se oštro razilaze.

Da bi porazio etablirane stranke, stoga, novi politički pokret bi trebalo da se zalaže prije svega za obnavljanje javnih službi, oživljavanje ekonomije i ponovnu izgradnju povjerenja. Snažna povezanost sa EU trebalo bi da bude postavljena kao sredstvo za postizanje tih ciljeva, a ne kao cilj sama po sebi.

U narednih nekoliko mjeseci, postoje velike šanse da se pojavi prilika za stvaranje takvog pokreta. To zavisi, prvo, od toga da li će ambicije po pitanju vodstva i podjele po pitanju Brexita obuzeti Konzervativnu stranku i, drugo, od toga da li će nedavna pobuna više od 50 visokih funkcionera Laburističke stranke zbog Corbinove politike Brexita eskalirati.

Svako ko razmatra takvu priliku trebalo bi da se sjeti Falklanda, i da se zapita šta bi SDP mogao da postane da Argentina nije krenula u invaziju. I trebalo bi da se sjeti gesla britanskih specijalnih jedinica: “Ko se usudi, pobjeđuje”.

Nedavni izbori - na kojima se vodstvo konzervativaca od 20 poena istopilo naizgled preko noći pošto su glasači, posebno mladi, dali podršku laburistima - navode na zaključak da su britanski glasači otvoreni za sve opcije

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.