Puštali smo humanitarce, a ne mudžahedine

Dani - - Intervju - Razgovarala: JADRANKA DIZDAR

U knjizi su citirani izvorni dokumenti, činjenice su onakve kakve jesu, knjiga ih ne može promijeniti, nego samo upozoriti na činjenice. Tko bude suprotna mišljenja mora iznijeti protudokaze, kaže za Dane sin Franje Tuđmana, saborski zastupnik, bivši prvi hrvatski obavještajac, koji je svojom novom knjigom izazvao buru u BiH

DANI: Profesore Tuđman, objavili ste knjigu Druga strana Rubikona: politička strategija Alije Izebegovića koja govori o najutjecajnijem bošnjačkom političaru, povijesne je naravi, ali u koji žanr biste Vi knjigu uvrstili?

TUĐMAN: Knjigu je teško smjestiti u jedno područje. Mislim da će to ovisiti o interesu čitatelja, a ne samo o tome kako je knjiga napisana, jer suvremenici će knjigu čitati kao analizu političkih odnosa unutar BiH, odnosa BiH s drugim državama. Stranci će knjigu čitati kao prilog razumijevanju ili nerazumijevanju međunarodnih odnosa i međunarodne politike, a što vrijeme bude više odmicalo, knjiga će se sve više čitati kao povijest u onoj mjeri u kojoj će zastarijevati. A zastarijevat će u mjeri u kojoj se situacija u BiH bude mijenjala. DANI: Kako ste se odlučili baviti ovom temom, u dijelu bh. javnosti iskazuje se iznenađenje, pogotovo zato što na temama koje aktualizirate, kako ističu pojedini bošnjački političari, u BiH nitko ne insistira? TUĐMAN: To je dosta čudna reakcija jer je manje-više opće mjesto da, rečeno politički korektnim rječnikom, BiH nema samoodrživi

razvoj. Konačno, BiH je, htjeli mi to ili ne, pod protektoratom, prema tome, pitanje budućnosti BiH je itekako važno ne samo BiH nego i Hrvatskoj zbog Hrvata u BiH. Isto tako, sve je važnije i zbog regionalne sigurnosti i stabilnosti, jer znamo da je danas veća prisutnost i turskih i ruskih interesa u BiH. To pitanje nameće službena politika BiH interesom da BiH postane dio euroatlantskih integracija. Ima dakle, razloga sagledati uzroke stanje i politike koje su dovele do današnje situacije. Dayton jeste završio rat, ali nije donio zadovoljavajuće rješenje. Osim toga, Dayton je već toliko izmijenjen da je dosta teško prepoznati što je ostalo od osnovnih postulata na kojima je sagrađen. DANI:

Svi znamo što Rubikon simbolizira, rizičnu odluku i put bez povratka, što je značenje Rubikona u naslovu Vaše knjige? TUĐMAN: Slobodna Europa, DANI: Radio

Vaša knjiga pruža odgovore zašto je ne samo ovaj prvi mirovni plan međunarodne zajednice Josea Cutileira propao, nego zbog čega su se neuspješno završili i svi ostali takvi planovi i dogovori u razdoblju od 1992. do 1995. s ciljem prestanka oružanih sukoba u BiH. Što ste utvrdili analizom dokumenata? TUĐMAN:

Bit svih tih planova međunarodne zajednice, možemo ih nazvati europskim planovima s obzirom na to da su Europljani tad imali ključnu ulogu, Amerikanci su preuzeli ‘94. i ‘95. godine završne planove, jeste da su polazili od temeljne odredbe da je BiH država tri konstitutivna i suverena naroda. Alija Izetbegović sa svojom politikom rušio je temeljne premise svih tih planova, jer u svakom tom planu, u prvim verzijama bilo je da se BiH sastoji od nacionalnih entiteta koji bi se zvali kanton, provincija unija republika. Za politiku Alije Izetbegovića to nije bilo prihvatljivo. On doslovno kaže, sve vrijeme to ponavlja, to nije nikakva novost, da su nacionalne podjele neprihvatljive, ne samo iz razloga što je on mislio da će se na temelju toga BiH raspasti, nego iz njegove političke filozofije koju je objasnio u i svojim drugim tekstovima, gdje tvrdi da su nacije i nacionalni identiteti u suprotnosti sa islamom. On je vjerovao da su Bošnjaci, odnosno, tada Islamskoj deklaraciji Muslimani, narod koji se identificira preko islama, ne preko nacije i nacionalnog identiteta. Dosljedan je u tome da su nacionalni identiteti nelegitimni. Zato je rušio sve te postavke i to je ključ njegove filozofije, odnosno, ključ za razumijevanje zašto je on odbijao te planove. DANI:

Za Vašu knjigu recenzenti ističu da nije pisana radi izazivanja svađa s Bošnjacima, već da doprinosi poznavanju političkih doktrina i strateških ciljeva. Međutim, Vaš novinski intervju u kojem govorite o knjizi, pogotovo Vaša izjava da se začetak današnjeg vjerskog terorizma u Europi dogodio upravo u BiH ‘90-ih godina, potaknula je lavinu reakcija u BiH. Jeste li takvo nešto očekivali? TUĐMAN:

Reakcije su na moj novinski intervju, a reagirali su mnogi a da knjigu nisu ni pročitali. Ono što govorim, to su naprosto konstatacije. Znači, imate nekoliko tisuća mudžahedina u BiH, procjene su od dvije do četiri ili šest tisuća, koji su pod oružjem, koji su u sastavu Armije BiH, koji su došli boriti se za islamski poredak, a ne za nešto drugo. I koji su došli na poziv i Alije Izetbegovića i Mustafe Cerića. Prema tome, ja ovdje ništa ne falsificiram, niti podmećem, nego naprosto iznosim činjenice. U knjizi sam također rekao da nisu ni svi s muslimanske strane bili zadovoljni s mudžahedinima, zato što su oni isto tako počinili zločine i nad muslimanima koji po njihovim standardima nisu bili dovoljno muslimani. Imate generale u Armiji BiH koji su tvrdili da njima ne trebaju mudžahedini, nego da im treba oružje. Ejup Ganić je u to vrijeme tvrdio da su mudžahedine u BiH poslali KOS i strane službe, što je opet besmislica, radi se o postrojbama prvo u subordinaciji, a potom u sastavu Armije BiH. Odnos prema mudžahedinima precizno oslikava zapisnik šeika Anwara Shabana sa sastanaka koji su održani neposredno prije potpisivanja Daytonskog sporazuma. Tada se vodstvo mudžahedina našlo i dogovorilo strategiju svog opstanka u BiH. Na tim su sastancima sudjelovali i general Delić i Alija Izetbegović. Zapisnik šeika Shabana je izvorni dokument, nije tumačenje sa strane. Doslovno je rečeno da se oni moraju razoružati, da je to uvjet, ali da neće biti protjerani, da će biti zaštićeni, da će se oni smjestiti u “muslimanska sela”, da će prikriti oružje, a da će se dalje boriti za islam. Koriste riječ džihad, na vjerskom, odnosno, ideološkom planu. Ja se naprosto pozivam na

Sam naslov mi je nametnuo Alija Izetbegović. On je 2000. godine u intervjuu za

kada ga je novinar pitao: dobro, vi ste prihvatili Cutileirov plan - nakon čega je svoj potpis povukao - Izetbegović je tada rekao: “Da, ali u politici postoje taktike i strategije. Bez Cutileirovog plana koji je bio uvjet za međunarodno priznanje BiH, to bi bio građanski rat, a s međunarodnim priznanjem, to je agresija, za nas je to bio Rubikon. I mi smo morali taj Rubikon prijeći”. Pišem o doktrini i strategiji Alije Izetbegovića koja ga je dovela na drugu stranu Rubikona. Da se on držao Cutileirovog plana, vjerojatno bi i rat u BiH imao sasvim drugi karakter, s puno manje žrtava. Bošnjaci, kojima se po Cutileirovom planu nudilo 44 posto teritorija BiH u kantonima, Srbima 44 posto isto tako, imali bi više nego što su dobili nakon rata, nakon svih stradanja i razaranja.

Foto: CRO TSUNAMI

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.