Pregazila ih vlastita pohlepa!

Teško je izabrati šta gore zvuči: analiza po kojoj danas sindikati i ljevica idu istim kolosijekom kao desnica, kako kaže političar Slobodan Popović ili da sindikalni vođa Obrad Belenzada naglas pita šta mogu sindikalne vođe ako radnici to ne podržavaju

Dani - - Radnici I Politika - Piše: EDIN BARIMAC

Iako su radnička prava u BiH ugrožena i svakodnevno se krše, već godinama izostaje masovno okupljanje radnika. Manje grupe očajnika povremeno se mogu vidjeti pred zgradama vlada. Radnici organizuju i proteste u krugu firmi tražeći svoja prava. Izgledi za ostvarivanje prava i u jednom i u drugom slučaju su uglavnom mali. Sindikati među radnicima u BiH uživaju sve manji ugled, a njihove lidere prati glas da su im fotelje važnije od radnika te da flertuju sa vlastima. Postavljaju se pitanja šta sindikati rade u BiH?

“Sindikat je nekada pokušao da riješi naše probleme, nisu uspjeli. I dan-danas nije ni meni jasno zašto se oni ne uključuju, mada ovi radnici više ne vjeruju ni sindikatima ni da oni mogu bilo šta da urade, tako da, neću reći pravdu uzeli u svoje ruke, ali pokušavaju sami da riješe svoje zahtjeve jer niko drugi im ne može to”, kaže nam jedan od radnika Hidrogradnje Jasmin Arifić, koji već više od dva mjeseca dane provodi pred zgradom Vlade Federacije BiH. Stražnjice u foteljama

Slobodan Popović, nekadašnji visoki funkcioner SDP-a, danas član Političkog savjeta PDP-a, naglašava da bi sindikat morao, prije svega, da se okuplja na interesnoj osnovi, jer to bi trebala da bude organizacija koja brani, štiti i bori se za interese onih koji su, ono što se zove, u sferi rada.

“Nažalost, svi sindikati u BiH su organizovani nacionalno, teritorijalno, konfesionalno i politički. I kad to imamo, onda je normalna stvar da je mnogo lakše manipulisati sa jednim, drugim, trećim, nego kad bi to bio zajednički sindikat, sindikat radnika koji rade i koji imaju zajednički interes. A taj interes je da sindikat štiti njihova prava po osnovu rada i sve ono što iz tog proizlazi. Nažalost, i sindikat ima svoje nacionalne vođe, koji se u Republici Srpskoj zovu Ranka Mišić, u FBiH Ismet Bajramović. I onda kad imaš cjelinu podijeljenu, mnogo je lakše upravljati. Šta mislite, kad bi svih 700.000 zaposlenih bilo interesno organizovano u sindikat i borilo se za iste interese? Jer interes radnika i Bošnjaka i Srbina i Hrvata i ostalih i onog koji pripada nacionalnim manjinama je isti”, jasan je Popović.

Na pitanje zašto sindikat ne uživa povjerenje radnika, te zašto nema radničke solidarnosti, Popović podvlači da su, kad je društvo podijeljeno, podijeljene i institucije, a onda su podijeljeni ljudi i dobije se to što se dobije.

“Druga stvar je to što je ljudima koji danas predstavljaju sindikat mnogo lakše da budu pri vlasti, nego da budu pri radnicima. Jer ako si pri radnicima, onda je to problem. Ne problem u smislu da li je to dobro ili ne, nego je problem što to zahtijeva energiju, angažovanje, rizik, pamet, sposobnost. A kad si pri vlasti, onda nije važno ko je vlast - lijevi, desni, centar. Mi smo pri vlasti i mi ćemo kao sindikat podržavati ono što vlast promoviše. Koliko je to dobro za radnike ili nije, to je zadnja stvar koja danas interesuje sindikalne aktiviste, ističe Popović.

Na tvrdnje da položaj sindikata nikad nije bio teži, te da trpe udare različitih politika kako bi se razbili, Popović je stava da je to “pranje savjesti”.

“’Hajde da razmišljamo ovako. Šta bi bilo kad bi taj sindikat malo odmaknuo od vlasti pa prestao pričati tu priču kako je njima teško, kako se oni bore, kako je vlast ovakva - pa stanu, a na drugoj strani iza njih stoji više od 700.000 zaposlenih ugroženih ljudi, pa kažu mi smo ispred vas i poginućemo zajedno sa vama ako treba. Pa da vidimo ko će sa one strane biti spreman da se suprotstavi tome. Može pokušati da se suprotstavi, ali će biti pregažen”, kaže Popović.

Problem je, smatra on, to što se oni koji danas vode sindikat ponašaju konformistički, kao što se danas ponašaju svi ljudi u BiH koji pripadaju intelektualnoj zajednici, univerzitetima, nezavisnim intelektualcima, nevladinim organizacijama... koji gledaju da se ne zamjere vlasti.

“Jer, mnogo je lakše, ugodnije biti uz vlast, pa makar joj se verbalno suprotstavljao - nego da joj se suprotstaviš na pravi način i kažeš mi smo ti koji ćemo stati ispred vas 700.000 građana BiH od kojih živi ovo društvo. Da nema tih 700.000, ko bi plaćao poreze, ko bi izdržavao i državu i vlast? Nema ko drugi nego ti ljudi. E, mi ćemo stati ispred i reći stop, ne može više tako, pa, gospodo sa druge strane, vidite šta ćete - ili ćete se

Foto: MUHAMED TUNOVIĆ

Željezara: Da li je trebalo 27 sastanaka ili jedan dobar štrajk sa 700.000 solidarnih radnika

Popović: Čudnovata je tajna smisao fotelje

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.