Glasaju li penzioneri za svoj nestanak?

Kod nas što je značajnija strukturna reforma, to je značajnije naglašen politički segment u odnosu na socijalni, ekonomski... Sve to postaje primarno političko pitanje, a najmanje ekonomsko, odnosno ono na šta je usmjerena određena reforma, kaže prof. dr.

Dani - - Penzioneri I Politika - Piše: MIMI ĐUROVIĆ RUKAVINA

Oodnosu politika spram penzionera u Federaciji BiH najbolje govori podatak da 2018. godine 65 posto od ukupnog broja penzionera (oko 412.000) prima minimalnu penziju 326 KM, kao i to da penzioneri kao jedan od benefita novog, reformskog zakona o PIO vide i u tome da se njim predviđa isplata posmrtnine porodici umrlog penzionera! Kakva je politika prema penzionerima, puno govori i to da su godinama najveći dužnici za neuplaćene doprinose za PIO javne kompanije i federalne institucije, ustanove...

Reforma penzionog sistema najavljuje se ovdje od završetka rata, a novi zakon o PIO godinama je prolazio porođajne muke. U vrijeme kada ovaj broj magazina Dani bude na trafikama, novi zakon o PIO najvjerovatnije će konačno biti i usvojen. Koliko je on zaista reformski i koliko će dobra donijeti najstarijoj i najbrojnijoj populaciji u FBiH, pokazaće se vremenom. A koliko će penzioneri zažaliti ili, pak, biti ponosni što su na sebe preuzeli lobiranje za usvajanje ovog zakona, vidjevši u njemu spas, osjetiće sami.

Previše politizovanja

Kazaće se njima da li će biti redovnog godišnjeg i kakvog usklađivanja penzija sa troškovima života, da li će postepeno biti smanjivana razlika između najviše i najniže penzije, ali i koliko njih će zaista i dobiti, po veoma ograničenim kriterijima, povećanje od 10, odnosno pet posto penzija. Budući penzioneri računaće po novom bodovnom sistemu visinu svoje penzije, za koju predlagači zakona tvrde da je poštena jer u obzir uzima godine rada i uplaćenih doprinosa... Biće jasno tada da li su u pravu svi oni koji su rekli da će većina sadašnjih radnika u FBiH, koja radi za manje od 800 KM mjesečno, imati najmanje penzije.

I ovaj zakon, poput svih ostalih s atributom reformski, parlamentarnu proceduru prolazi bez korekcija, uz odbijanje amandmana, pa i onih koje predlažu stručnjaci s jedinim ciljem da zakon u konačnici bude bolji i pravedniji. Nije se vladajuća politika u ovom slučaju složila ni s amandmanima federalne zastupnice Stranke za BiH i ekonomistice prof. dr. Azre Hadžiahmetović.

“Previše se politiziralo oko jedne veoma važne strukturne reforme. Mi zaista imamo potrebu za reformom penzijskog osiguranja, ali nisam sigurna da je način na koji se provodi ova reforma pravi. Cijenim da nije bilo dovoljno spremnosti i hrabrosti da se uđe u jednu reformu takve vrste u skladu sa temeljnim principima na koje ih je strategija obavezivala, a to je da se obezbijedi pravednost, što znači da se i koriguju nepravde dosad učinjene različitim zakonima, odlukama, izuzećima, koje su bile rezultat niza okolnosti u postratnom periodu u BiH. Dakle, pravednost, što znači korekciju nepravdi koje su učinjene u cijelom tom sistemu i, drugo, pravednost u odnosu na sadašnje i buduće penzionere”, kaže Hadžiahmetović.

Ona kaže da je novi zakon, prije svega, ekonomsko-socijalno pitanje, a ne političko, ali da jeste stvar različitih politika i političke volje da se pristupi svemu tome i da se ima dovoljno hrabrosti da se izvrši reforma.

“Kod nas što je značajnija strukturna reforma, to je značajnije naglašen politički segment u odnosu na socijalni, ekonomski... Sve to postaje primarno političko pitanje, a najmanje ekonomsko, odnosno ono na šta je usmjerena reforma”, dodaje ona.

Upitno joj je koliko su uopšte svi penzioneri upoznati sa situacijom vezanom za novi zakon: “Kad je ekonomska situacija ovakva, ostaje puno prostora za manipulaciju. Povodom, recimo, mojih amandmana koji su se trebali uklopiti u temeljne principe i ovaj zakon na neki način humanizirati, uvesti ga u ekonomske okvire. Najgore od svega što sam mogla da doživim jeste obrazloženje odbijanja tih amandmana”.

Tražila je Hadžiahmetović, između ostalog, najjednostavnije rečeno, predračun svih penzija, što bi u konačnici dovelo da ne bude prevelike razlike između penzija sadašnjih i budućih penzionera, kao i limitiranje maksimalne destimulacije za prijevremeni odlazak u penziju.

Meho Ibrahimagić, čelnik Izvršnog odbora unsko-sanskih udruženja penzionera, kaže da su sve poslijeratne federalne vlasti donosile brojne propise koji se tiču penzionisanja, a koji su samo stavljali teret na penzioni fond, što je u konačnici dovelo do zagušenja: “Naše politike nikad nisu strateški pristupile rješenju problema najbrojnije kategorije stanovništva”.

(Ne) imati svog predstavnika

Ovaj naš sagovornik smatra da se situacija penzionera ne može mijenjati bez predstavnika penzionera u vlasti, počev od lokalnih, pa naviše.

“Nas nema ko predstavljati. Ovo stanje pokazuje šta znači nemati svog predstavnika u vlasti. Teško se drugi mogu boriti iskreno za naše interese. Politika se umiješala do te

Strašno je da penzioneri trebaju biti sretni što im je Vlada omogućila da im penzije ostanu iste i da ih dobivaju mjesečno. Otvara se i pitanje ko i na koji način zastupa tu populaciju. Novi zakon ni slučajno nije odgovor na opravdane penzionerske zahtjeve koji su se čuli na protestima, kaže Hadžiahmetović

mjere da jedni druge uslovljavaju i trampe podrške zakonima, ne gledajući koliko su uopšte ti zakoni kvalitetni. Stari zakon je i više nego prevaziđen, novi zakon nam nudi pravični izračun penzija. Vidjećemo. Svi jednostavno hoće da nas umire kako ne bi došlo do većeg socijalnog bunta. I zato politike stalno manipulišu sa 410.000 penzionera. S nama naprave neki sporazum da će nam do 5. u mjesecu isplaćivati penzije, a na koji način? Pa izmijenili su Statut Federalnog zavoda PIO/MIO da se može zaduživati kod komercijalnih banaka i mi onda, naravno, dobijemo penzije do 5. u mjesecu. Penzije se dijele kreditom i to je odnos politike prema penzionerima”, kaže Ibrahimović.

On komentariše i povećanje penzija za 10 posto onim penzionisanim do 1998. i za pet posto penzionisanim od tada do kraja 2007, što je propisano novim zakonom: “Nema puno onih koji će imati ta povećanja, većina tako penzionisanih je umrla”.

Kaže Meho i da je posebno rješavanje penzionisanja policijskih službenika odnos politike. To otvara opasnost da se sad tako izuzimaju i druge kategorije, te da će radnici iz realnog sektora, gdje sad samo rijetki imaju platu iznad prosječnih 800 KM, imati manje penzije.

A penzioneri imaju svoju stranku. Koliko ih to uopšte zna? Sonja Akšamija, penzionerka i predsjednica Stranke penzionera/umirovljenika, tvrdi da penzioneri sami dozvoljavaju da se politika bavi njima i to, kaže, “veoma uspješno penzionerima već četvrt vijeka, na taj način da su ih kao i ostale građane BiH podijelili po nacionalnim torovima i onda neko ko pripada ovom ili onom kaže ‘ja ću glasati za svoje’ ne računajući šta su ti ‘njihovi’ njima donijeli. Raznim udruženjima, sitnim, malim ustupcima, pa i onim jeftinim, za kilo kafe ili šećera, penzioneri se kupuju”.

Ona smatra da su penzioneri propustili dosad analizirati šta su politike na vlasti uradile za njih.

Manipulacija i prepadanje

“Te politike su čak toliko otvoreno drske da penzionerima kojima je već jako loše neprestano prijete i kažu ‘vama je sad dobro kako će vam biti. U januaru možda bude penzija, a nakon januara, ne zna se’. Stalnom manipulacijom i prepadanjem penzioneri su došli u stanje hirbenacije i ne znam šta se dešava sa tom populacijom. Nadam se da će možda ova usijana politička i ekonomska klima malo otopiti tu zaleđenost penzionera, pa da će se probuditi i reći da neće više glasati kao dosad”, kaže Akšamija.

Većina penzionera, misli ona, nije ni svjesna da ima svoju stranku, Stranku penzionera/umirovljenika.

“Ne, kod nas je udruženje penzionera partner vlastima, a neki drugi ljudi u parlamentu dižu ruke i izglasavaju ideje o kojima su se, kao, penzioneri dogovorili sa vladajućim politikama”, pojašnjava ona i dodaje: “Samo treba probuditi svijest penzionera. U visokociviliziranim društvima kao što su Švedska, Danska, Finska, Holandija..., pitaju penzionere. Pa u staroj Grčkoj je bio savjet mudraca i uvijek su se pitali stari ljudi za savjet. Stariji ne mogu raditi devet sati, ali imaju iskustvo i znanje. Treba znati da bi penzionere moglo da se pita”.

“Dva ili tri para ruku u bilo kojem parlamentu mijenjaju stanje. Znam kako se stvari mogu mijenjati na opštinskom nivou, a isto tako se mogu mijenjati i na federalnom i državnom. Ali tih ruku nemamo jer ti isti penzioneri glasaju za neke druge ruke koje sebi izglasavaju veće paušale, a penzionerima manje penzije. Kratko rečeno, penzioneri glasaju za svoj nestanak”, kaže Sonja Akšamija..

Bilo je i politika koje su za mandata znale dva puta povećati penzije. Da, i to ukupno za cijelih deset posto. Toliko da su najniže penzije nakon tih povećanja narasle do čak 326 KM!!!

Foto: DAMIR ĆUMUROVIĆ

A pobunom: Dobivaju li penzioneri ono što zaista traže?

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.