I opet: A koliko nas ima?

Dani - - Fokus -

Dobra je poruka Evropi da joj stiže 25.000 strana sa odgovorima na pitanja potrebna za pregovore o priključenju BiH, loša da će neki od tih imati, hajde da kažemo, čudne komentare

Hajde ti budi pametan: prvo se godinu usaglašavaju pa ih svi napadaju zato što se ne mogu dogovoriti, onda se usaglase, pa ih svi napadnu što jesu. To je priča o bosanskohercegovačkom odgovaranju na opsežan upitnik Evropske komisije. Dokument koji bi, po logici stvari, trebao biti običan papir na osnovu kojeg Evropska komisija zna s kim pregovara o uključivanju još jedne države u Evropsku uniju.

Ne bi, uostalom, ništa neobično bilo ni da obrnemo stvari, pa, recimo, Bosna i Hercegovina pošalje upitnik Evropskoj komisiji. Pregovori su naprosto pregovori.

Nejse, već 16. januara, kada su u ispostavi Vlade RS-a u Istočnom Sarajevu sjeli predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić, njegov zamjenik, ministar finansija i trezora BiH Vjekoslav Bevanda, te entitetski premijeri Fadil Novalić i Željka Cvijanović, kao i entitetski ministri finansija Jelka Milićević i Zoran Tegeltija, činilo se da neće biti dobro. U prvi plan nekih od izvještača sa tog sastanka umjesto usaglašenih preostalih sedam od 3.242 pitanja, izbila je forma. Optimizam

Zašto, naime, u kancelariji u kojoj se razgovaralo, nije bilo zastave BiH, već samo njenog manjeg entiteta RS? Zašto, zaista? Možda nekad neko odgovori i na to.

Uglavnom, nakon sastanka Novalić je bio zadovoljan što se pričalo samo o tih sedam do tada spornih pitanja, a Zvizdić što se ušlo u završnu fazu posla koji rezultira sa više od 25.000 strana odgovora na domaćim i na engleskom jeziku. Cvijanovićeva je u tom trenutku bila samo malo konkretnija: za sporna pitanja nađena su rješenja, a postoji ih nekoliko “na koja će biti dostavljani originalni komentari institucija jer postoje različita poimanja ili stavovi o tim pitanjima”. Osim toga, “predstavnici Evropske komisije, odnosno Delegacija Evropske unije upoznati su s načinom kako će dogovori biti dostavljani”, ispričala je Cvijanovićeva.

“Ovim je pokazano da mehanizam koordinacije u potpunosti funkcioniše, da je on rezultat najuspješnijih procedura kojima svjedočimo u zadnja četiri mjeseca. Riječ je o složenom mehanizmu koji će ostati ključni instrument za kretanje BiH na putu ka evropskim integracijama”, zaključio je Zvizdić.

Sve je bilo skoro savršeno, čak i sa zastavničarskom mrljom, dok nije utvrđeno bar jedno od pitanja na koja ide i “originalni komentar” - koliko nas, ustvari, ima. Naprosto, uz podatak o broju stanovnika BiH iz zvaničnog popisa stanovništva iz 2013., u Bruxelles ide i podatak

statističara iz RS-a koji državnu brojku ne priznaju. E super se mehanizam iskoordinirao, jedan je pravac komentara, drugi ide prema pitanju šta su čekali godinu kad su odmah mogli napisati da se ne slažemo ni oko toga koliko nas ima, treći je samo nastavak pravca sa zastavom - Zvizdić je izdajnik države koji je prodao... Etc.

Odgovore koji idu u Bruxelles u trenutku kad ovi Dani moraju u štampariju, još niko nije vidio. Peglaju se - prevode, rediguju, ovjeravaju.

Pesimizam

“Finalna dinamika potrebnih procesa verifikacije” utvrđena je još 16. januara: “Vrlo brzo ćemo, riječ je o danima, u potpunosti zaključiti Upitnik, da ga pripremimo, štampamo i da bude spreman za slanje u Bruxelles”, naveo je Zvizdić.

Njegova statistika kaže da je tokom pripreme 3.242 odgovora, usvojena konsenzusom, održano više od 150 sastanaka na kojim je učestvovalo 1.350 predstavnika 14 nivoa vlasti u BiH.

Dobra je to poruka Bruxellesu, smatra državni premijer. To je izdaja, vrištale su neke naslovnice. No, ako se pažljivo pregledaju javno dostupni argumenti “protiv”, čini se da je najracionalnije stvari u minijaturi od 13 twitova posložio nekadašnji predsjednik Građanskog saveza Reuf Bajrović: “Još 2009. tokom butmirskih pregovora je krenula akcija RS-a čiji je mali, premali dio, ovaj skandal sa slanjem dva rezultata popisa”.

“Naime, ovo govorim godinama javno, ali nije zanimljivo ni medijima niti narodu koji prati politiku: EU integracije rastaču državu BiH...”, piše Bajrović. Pojednostavljeno, “2009. tokom pregovora u Butmiru” RS je zatražio da se “u proces EU integracija uključe svi nivoi vlasti i da im se da pravo veta na vanjske poslove države”, piše Bajrović i podsjeća da je BiH tada “već imala mehanizam koordinacije koji je de facto davao državnom nivou supremaciju u odnosu na niže nivoe u svim odnosima sa EU”, ali onda “dolazimo do 2011, kada je Komisija EU odlučila da putem Berlusconijevog diplomate Stefana Sanina pošalje ultimatum BiH u kojem traži da ‘prije nego što dobije novac iz EU, svi nivoi vlasti daju svoj pristanak’”.

Tadašnje Vijeće ministara, kaže Bajrović, pristalo je “na ucjene Komisije EU i de facto priznalo RS veto u EU integracijama”... Rezultat? Ili, bolje je pitanje, a koliko nas zaista ima?.

Usaglašeni: Premijeri i ministri se složili, a onda su počeli rafali

Foto: AMER KAJMOVIĆ

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.