Knjiga kao otvoren, nedovršen projekt

Iako realizira serije fotografija i videoradove, a u zadnje vrijeme i film i autorsku knjigu, evidentno je da Sandru Sterle proces zanima više od rezultata, te da prezentaciju svog rada realizira kao posljedicu pragmatične potrebe za izlaganjem, proizašle

Dani - - Dokumentarizam I Fikcija - Piše: ĐORĐE KRAJIŠNIK Foto: ROBERT MATIć

Čini se da joj zato medijski najbolje odgovara nestabilna priroda tehnološke umjetnosti koja je izložena neprekidnom razvoju i transformaciji formata

UGaleriji umjetnina u Splitu nedavno je postavljena izložba Zaboraviti, sjetiti se,

znati multimedijske umjetnice Sandre Sterle. Istovremeno, u okviru izložbe je predstavljena i istoimena knjiga ove autorice koja prati cijelu postavku. Kako je u predgovoru ove postavke napisao kustos Branko Franceschi, ističe se kako je izložba, ali i istoimena autorska knjiga, zamišljena kao otvoren, nedovršen, promjenljiv, ambijentalan sistem projekata koje je umjetnica realizirala u disciplinama i medijima performansa, s audio i video projekcijama, skoro zaboravljenim objektima, dokumentarnim i fikcionalnim fotografijama i tekstovima.

U pogledu stava prema realizaciji umjetničkog objekta Sandra Sterle, kako ističe Franceschi, iako po primarnom obrazovanju kiparica, na tragu je otpora prema umjetničkom objektu kojeg je u savremeno stvaralaštvo unijela generacija neoavangardista šezdesetih godina. Proces u središtu

“Iako realizira serije fotografija i videoradove, a u zadnje vrijeme i film i autorsku knjigu, evidentno je da je proces zanima više od rezultata, te da prezentaciju svog rada realizira kao posljedicu pragmatične potrebe za izlaganjem, proizašle iz kulturnog sustava, a ne po vlastitoj vokaciji. Čini se da joj zato medijski najbolje odgovara nestabilna priroda tehnološke umjetnosti koja je izložena neprekidnom razvoju i transformaciji formata, iskliznućima, bugovima i glitchevima, pregaranjima, mogućnostima ponovne montaže, zbog čega zauvijek ostaje otvorenom formom. Stoga se prezentacija njenog rada, iako uključuje profesionalno realiziranu video i fotografsku dokumentaciju performansa, razvija kroz fragmente izdvojene u fokusne točke kojima pažnju gledatelja sa središnje radnje usmjerava na detalje, rekvizite, paralelni narativ o medijskim formatima, refleksije publike, što upućuje na njenu skepsu po pitanju konačnosti i jednodimenzionalnosti društvenih narativa i intuitivno prihvaćanje nestabilnosti i proizvoljnosti same prirode stvari, kao i nuždu njihovog neprekidnog propitivanja”, istakao je Branko Franceschi.

Izložbe, kako je za Dane rekla sama umjetnica, kao pregled svojih radova ne postavlja baš često.

“Ipak, povremeno se ukaže potreba za nekom vrstom osvrta i tada nastojim konceptualno uključiti specifični trenutak u kojem izložba nastaje, a to je u ovom slučaju bio moj proces rada na istoimenoj knjizi koja obuhvaća neku vrstu autobiografskog materijala s fotografijama radova ili privatnim fotografijama, bilješkama i skicama. Knjiga je tako postala ishodišna točka u razmišljanju o postavljanju izložbe koja uključuje odabrane radove nastale u zadnjih dvadesetak godina, koji na izložbi nisu postavljeni kronološki, već u pokušaju da se povezuju po određenim sadržajnim, medijskim ili tematskim odrednicama”, kazala je Sterle.

Govoreći o estetskim premisama svog rada, Sandra Sterle naglašava kako od medija koristi film i video, fotografiju, artefakte i tekst. Prezentacija radova, iako uključuje veliki broj realiziranih video i fotografskih dokumentacija performansa, razvija se kroz fragmente izdvojene u fokusne točke kojima se pažnja gledatelja sa središnje radnje usmjerava na detalje, rekvizite, paralelni narativ o medijskim formatima, refeksije publike, što upućuje na neku vrstu skepse po pitanju konačnosti i jednodimenzionalnosti društvenih narativa i intuitivno prihvaćanje nestabilnosti i proizvoljnosti same prirode stvari, kao i nuždu njihovog neprekidnog propitivanja. Ishodišna tačka Osvrćući se na knjigu Zaboraviti, sjetiti se, znati, koja prati njenu postavku, Sterle za Dane objašnjava da je istoimena knjiga u ograničenoj nakladi svojevrsna ishodišna tačka izložbe.

“Tri su osnovne narativne niti koje se provlače knjigom. S jedne strane, to je priča o opusu, mala džepna monografija fragmenata, detalja, ostataka, medija i postupaka koji se provlače, razgrađuju i redefiniraju u kontekstima različitih radova. Zatim, priča o medijskim tehnologijama i, naposljetku, posve osobno prebiranje po sjećanjima, u potrazi za ocrtavanjem nekog višeg smisla koji objedinjuje različite pojavnosti identiteta, najbolje vidljivo kroz posebno otisnutu i umetnutu, crvenu knjižicu

Mama mi je pričala iz 1998. Koncept se temelji na suprotstavljanju i rekonfiguraciji materijala, izmještenih iz osobnog arhiva – skica, zapisa, privatnih bilježaka, dokumentacije – te davno nastalih, pa zaboravljenih, objekata, ostavljenih po podrumima i garažama prijatelja, odakle ih izvlačim ne bih li i njih integrirala u galerijski postav. Knjiga je svojevrstan autobiografski luk započet djetinjim maštanjima i zapitanosti nad tajnama svemira posredovanim figurom djeda, koji se u različitim pojavnostima provlači kroz knjigu, kodira značenje i, kao krhka okosnica, predstavlja jedino usidrenje rastvorene strukture”, kaže ona.

Kako je i kustost ove postavke primijetio, umjetnost Sandre Sterle usmjerena je u pravcu shvatanja umjetnosti kao nezavršenog procesa, kao postupka neprekidnog i permanentnog traganja za odgovorima. Sama umjetnica pak ističe da joj se doima da svaki novi korak u radu može pomalo izmijeniti fokus i izvući sasvim nove ideje i komponente rada na površinu.

“To se odnosi kako na pojedini rad, tako i na izložbu u cjelini. Zato mi je važno konstantno propitivati sadašnje radove i postupke, ali i one ranije, pa to propitivanje vjerovatno producira svojevrsnu permanentnost i otvorenost izložbe. U katalogu izložbe nalaze se tri različita teksta, pa i pristupa analizi rada; Branka Franceschija, Ruth Noack i Irene Bekić, koji onda svaki sa svoje strane pričaju o pojedinim aspektima mog rada koji se odnose na ovu izložbu. Specifičnost rada Okolo Naokolo, o kojem piše Ruth Noack, jeste i doslovno ponavljanje, izvođenje rada svakih sedam godina pa je zaista, kao što kažete - taj rad i zamišljen kao stalan proces i interakcija koja nastaje napredovanjem videoformata koji se koriste u bilježenju rada s jedne strane te starenjem osobe koja izvodi rad s druge strane. Irena Bekić piše o knjižici Zaboraviti, sjetiti se, znati, kao polazištu za autorefleksiju, razmišljanja o idejama, ali i originalu i kopiji u digitalno doba. Opisuje i neku vrstu mog specifičnog hibridno-izvedbeno/ misaonog procesa koji nastoji zahvatiti neuhvatljive ostatke - tamne tvari - umjetničkih i životnih procesa. Branko Franceschi potcrtava u svom tekstu kameleonsku strategiju performansa koji su nastali kroz godine mog rada, ali i svojevrsnu ‘pripadnost’ digitalnom dobu pa i svojevrsnom generacijskom edukacijskom angažmanu. Mislim da su sve spomenute ideje važne i da se reflektiraju na izložbi Zaboraviti, sjetiti se, znati”, zaključila je Sandra Sterle..

Povremeno se ukaže potreba za nekom vrstom osvrta i tada nastojim konceptualno uključiti specifični trenutak u kojem izložba nastaje

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.