“Velike investicije” donose nam velike štete

Dani - - Damping - Piše: MINELA PAMUK

Kao jedna od najvećih investicija u Republici Srpskoj, prije nešto više od godinu, javnosti je predstavljena firma RS Silicon iz Bjelajca kod Mrkonjić-Grada, kada se predsjednik ovog entiteta Milorad Dodik hvalio da je napravio dobar potez što je dozvolio italijanskoj grupaciji Metalleghe da otvori još jednu firmu na području RS-a. Prisustvovali su svečanom otvaranju ove firme i brojni drugi zvaničnici ovog dijela BiH, a upravo ta firma jedna je od onih zbog kojih je Bosna i Hercegovina sada optužena da je po dampinškim cijenama izvozila silicijum u zemlje Evropske unije i time ugrozila ovo tržište. Druga je, gle čuda, još jedna firma iz ove grupacije B.S.I. iz Jajca.

Od agresije do danas

Grupacija je to koja je nastala na ruševinama Elektrobosne, nekada uspješne bh. firme koja poslije rata biva rascjepkana, zapada u dugove i propada. Od jedne firme, tada, nastalo je nekoliko manjih - BSI, Mettaleghe, Elektrobosna N i Steelmin, koje koriste peći i imovinu bivše Elektrobosne na nekoliko lokacija u Jajcu. Drugim riječima, ono što je 109 godina bilo državno i dobro funkcionisalo nakon rata je prešlo u ruke privatnika koji su u Elektrobosni vidjeli dobru zaradu. Elektrobosna je, za razliku od onih koji su bezuspješno pokušali upravljati tako velikom kompanijom u poslijeratnom periodu, izvukla deblji kraj.

Od oktobra 1992. do kraja 1995. Elektrobosnom je upravljala Republika Srpska. Nakon rata zbor radnika Elektrobosne je osnovao DP Elektrobosna d.o.o. Potom je Vlada HZHB-a

Za prvih deset mjeseci 2017. godine izvoz u EU znatno je uvećan u odnosu na godinu prije i iznosio je 28.000 tona u vrijednosti 101 milion KM, što je špansku Ferroatlanticu i francuski Ferropem navelo da vlasnika dvije bh. firme, italijansku Metallegheu, tuže Evropskoj komisiji

na mjesto generalnog direktora Elektrobosne postavila Zlatka Ištvanića, a dvije godine nakon rata, 1997., Upravni odbor Elektrobosne je raspisao međunarodni tender za ulaganje u Elektrobosnu na koji se javila kompanija New East Co Limited iz Velike Britanije, koja je potom osnovala firmu Elektrobosna N (EBN). Shodno svom ulogu, New East stiče 30 posto vlasništva u Elektrobosni N.

Međutim, finansijska policija FBiH je provela istragu, te utvrdila da su ulaganja New Easta daleko manja od obećanih 21 milion KM. Utvrđeno je da je New East uložio svega četiri miliona KM i to od prodaje ferosilicijuma, a ne sa svog računa. Godine 2000. tadašnji federalni ministar trgovine Branko Ivković je donio odluku kojom je New Eastu dodijeljeno vlasništvo 60 posto Elektrobosne N.

Na temeljima predratne Elektrobosne, New East je osnovao dvije kćerke firme - Elbo komerc i Elektrobosnu Zaks u saradnji s hrvatskom firmom Pre-Pen. Bivši direktor Agencije za privatizaciju Srednjobosanskog kantona Nikola Grubešić iz HDZ-a BiH je novinarima Centra za istraživačko novinarstvo tada rekao da je Elektrobosna N od deset miliona KM zarađenih od ferosilicijuma dobijala osam, dok za dva miliona KM nikada nije moglo biti utvrđeno gdje idu.

Nema puta ni za 26.000 KM

Godinama su Elektrobosnu posjećivali poreznici i finansijska policija provjeravajući hiljade finansijskih dokumenata koji su mogli dovesti do krivaca zbog neregularnosti u poslijeratnom periodu, ali niko nikada nije proglašen krivim. Finansijska policija FBiH napravila je sedam izvještaja koji su pokazivali neregularnosti u poslovanju Elektrobosne s hronologijom događaja u toj kompaniji okrivljujući 13 osoba, među kojima i Zlatka Ištvanića, Milorada Škrbića i Zvonka Matijaša, predstavnika kompanije New East Co Limited.

Zbog lošeg poslijeratnog upravljanja i zbog duga Hypo banci, dio imovine - od fabričkog ulja do industrijskih peći - na aukciji ponuđen je po cijeni od 4,5 miliona KM. U priču su se onda uključili italijanski Metalleghe i B.S.I., koji u nekadašnjoj Elektrobosni posjeduju nekoliko industrijskih peći, ali mnogo manjeg kapaciteta od onog u vlasništvu Steelmina, koji je kupio industrijske peći bivše Elektrobosne snage 48 megavata.

Isti je to Steelmin koji je prije dvije godine imao problema jer vlasnik kompanije nije mogao dostavljati sirovinu za industrijske peći, pošto su pristupni putevi u vlasništvu privatnih lica od kojih se neki nisu željeli nagoditi, pa čak ni uzeti visoku mjesečnu rentu od 26.000 KM, koliko je bio spreman platiti Steelmin za njihovo korištenje. Našli su se zbog toga radnici na ulici, gdje su neko vrijeme i ostali. Međutim, nakon nekog vremena šutnje, nedavno je Steelmin proglašen za jednu od najuspješnijih stranih investicija u BiH, prema izboru Agencije za unapređenje stranih investicija BiH, što znači da su stali na noge i počeli raditi. Pokušali smo dobiti direktora Dževada Delića da nam kaže kakva je situacija kod njih sada, ali nam se nije javljao na telefon.

Za razliku od njega, direktorica RS Silicona Jelena Kuridža javila se, ali nam je kazala kako trenutno nema komentara na ovu temu, ali će uskoro održati konferenciju za novinare na kojoj će pričati o optužbama iz EU i odgovarati na pitanja o izvozu silicijuma. Ni naše insistiranje na tome da nešto kaže ranije nije urodilo plodom, pa smo ostavljeni da čekamo tu konferenciju. Pokušali smo dobiti i nekoga iz firme B.S.I, ali nismo uspjeli. Ono što smo uspjeli saznati o njima jeste ono što stoji na njihovoj internet-stranici, a to je da njihova godišnja proizvodnja iznosi od 18 do 20 hiljada tona, te da izvoze u Italiju, Mađarsku, Sloveniju, Njemačku, Slovačku i Poljsku.

Nema istrage u BiH

Podsjetimo da su prijavu protiv ovih bh. izvoznika podnijele španska Ferroatlantica i francuski Ferropem. Oni u svojoj prijavi, dostavljenoj u novembru prošle godine, traže da se uvedu antidamping mjere na period od pet godina. Pod istragom će biti period od 1. oktobra 2016. do 30. septembra 2017. godine.

“Dokazi koje su dostavili podnosioci pritužbe upućuju na to da su obim i cijene uvezenog proizvoda iz ispitnog postupka negativno uticali na visinu naplaćenih cijena industrije Unije, što je dovelo do znatnih štetnih učinaka na ukupne rezultate i finansijsku situaciju industrije EU”, navodi se u obavještenju o pokretanju postupka u kojem pozivaju i proizvođače izvoznike da učestvuju u ovom postupku.

Istraga bi, kako je najavljeno, trebalo da traje oko 15 mjeseci, a ako se damping dokaže, proizvodi iz BiH mogli bi biti dodatno oporezovani, kao što je to slučaj s kineskim silicijumom, na koji su carine povećane za 16 posto.

Da je ovo problem kojim se treba pozabaviti, potvrdili su i podaci koje je medijima predstavio i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović, kada je kazao da je za prvih deset mjeseci 2017. izvoz silicijuma u EU znatno uvećan u odnosu na godinu prije i iznosio je 28.000 tona u vrijednosti 101 milion KM. Međutim, za razliku od istrage koju će provesti Evropska komisija, u Tužilaštvu BiH kazali su nam kako kod nisu primili prijavu za ovaj predmet, što znači da kod nas nije pokrenuta nikakva istraga, a hoće li - ostaje da se vidi..

Istraga bi, kako je najavljeno, trebala trajati oko 15 mjeseci, a ako se damping dokaže, silicijum iz BiH mogao bi biti dodatno oporezovan, kao što je to slučaj s kineskim B.S.I. u nekadašnjoj Elektrobosni posjeduje nekoliko industrijskih peći, ali mnogo manjeg kapaciteta od onog u vlasništvu Steelmina

B.S.I.: Da li je sav izvezeni silicijum proizveden u BiH?

RS Silicon: Šta je prava mjera uspjeha?

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.