Trka mašina

Ako roboti zapravo mogu zamijeniti, a ne samo premjestiti ljude, teško je vidjeti točku ravnoteže sve dok sama ljudska vrsta ne postane suvišna

Dani - - Svjetski Eksperti Za Dane - Piše: ROBERT SKIDELSKY (AUTOR JE ČLAN GORNJEG DOMA BRITANSKOG PARLAMENTA I PROFESOR EMERITUS POLITIČKE EKONOMIJE NA UNIVERZITETU WARWICK)

Umirivanje anksioznosti u vezi s robotima postalo je glavna preokupacija poslovnih apologeta. Zdravorazumsko i ni najmanje tupavo gledište jeste da što se više poslova automatizira, manje će biti stvari koje mogu raditi ljudska bića. Najbolji primjer je automobil bez vozača. Ako automobil može da ide sam, šta će biti sa šoferima, taksistima itd?

Ekonomska teorija nam govori da su nam brige neutemeljene. Dodjeljivanjem mašina radnicima, povećava se njihov učinak svakog sata njihovog rada. Onda imaju izbor na kojem može da im se pozavidi - raditi manje za istu platu ili raditi isti broj sati za veću platu. I dok cijena postojeće robe bude padala, potrošači će imati više novca za trošenje na više iste ili druge robe. Bilo kako bilo, nema razloga da se očekuje neto gubitak radnih mjesta za ljude ili bilo šta drugo osim kontinuiranog unapređenja životnih standarda.

Historija ukazuje isto. U posljednjih otprilike 200 godina produktivnost konstantno raste, naročito na Zapadu. Ljudi koji žive na Zapadu su izabrali i veću ležernost i veći prihod. Broj radnih sati u bogatim zemljama je prepolovljen od 1870, dok je realni prihod po glavi stanovnika povećan pet puta.

Koliko je postojećih radnih mjesta zapravo u opasnosti od robota? Prema izvještaju od neprocjenjivog značaja Globalnog instituta Mekinsi (MGI), oko pedeset odsto vremena koje se potroši na radne aktivnosti ljudi u globalnoj ekonomiji danas bi se teorijski moglo automatizovati iako aktuelni trendovi ukazuju na maksimalnih 30 odsto do 2030, u zavisnosti pretežno od brzine usvajanja novih tehnologija. Srednje prognoze izvještaja su sljedeće: Njemačka 24 odsto; Japan 26 odsto; SAD 23 odsto; Kina 16 odsto; Indija devet odsto; Meksiko 13 odsto. Do 2030, procjenjuje MGI, između 400 i 800 miliona pojedinaca će morati da pronađe nova zanimanja, pri čemu neka od njih još ne postoje.

Ova stopa zamjenjivanja radnih mjesta se ne razlikuje mnogo u odnosu na prethodne periode. Jedan razlog zbog kojeg je automatizacija toliko zastrašujuća jeste što je budućnost ranije bila veća nepoznanica - nismo imali dovoljno podataka za alarmantne prognoze. Jači razlog jeste da trenutni izgledi za automatizaciju nagovještavaju budućnost u kojoj mašine mogu da zamijene ljude u mnogim radnim sferama, gdje se mislilo da samo mi možemo da radimo.

Ekonomisti uvijek smatraju da su raniji talasi uništenja radnih mjesta doveli do ravnoteže između ponude i potražnje na tržištu rada na višem nivou i zaposlenosti i zarade. Ali ako roboti mogu da zamijene, a ne samo potisnu ljude, teško je uočiti tačku ravnoteže dok sama ljudska rasa ne postane suvišna.

U izvještaju MGI se odbacuje tako turoban zaključak. Dugoročno gledano, ekonomija može da se koriguje da bi obezbijedila zadovoljavajući posao svima koji ga žele. “Za društvo kao cjelinu mašine mogu da preuzmu posao koji je rutinski, opasan ili prljav i mogu nam omogućiti da bolje koristimo svoje urođene ljudske talente i uživamo u većoj ležernosti.” Ta situacija ne može biti bolja u poslovnoj ekonomiji. Ipak, u tom argumentu ima nekih ozbiljnih rupa.

Prva se tiče dužine i opsega tranzicije s ljudske na automatizovanu ekonomiju. Tu je prošlost možda manje pouzdan vodič nego što mislimo, jer je sporije nastupanje tehnološke promjene značilo da zamjena radnih mjesta ide ukorak sa zamjenjivanjem radnih mjesta. Danas će premještanje, a samim tim i prekid, biti mnogo brži jer se tehnologija osmišljava i širi mnogo brže. “U naprednim zemljama svi scenariji”, piše MGI, “rezultiraju potpunim zaposlenjem do 2030, ali tranzicija može da uključuje periode nezaposlenosti i negativna poravnanja plate”, u zavisnosti od brzine prilagođavanja.

Ovo predstavlja dilemu za one koji donose političke odluke. Što se brže uvode nove tehnologije, one gutaju više radnih mjesta, ali se brže realizuju obećane dobiti. U izvještaju MGI se odbacuju pokušaji da se ograniči opseg i brzina automatizacije, “što bi zauzdalo doprinose ovih tehnologija poslovnoj dinamici i ekonomskom rastu”.

Imajući u vidu ovaj prioritet, glavna politička reakcija slijedi automatski - ogromne investicije po “skali Maršalovog plana” u obrazovanje i obuku radne snage da bi se obezbijedilo da se ljudi uče važnim vještinama da bi im se omogućilo da se nose s tranzicijom.

Da li je svijet u kojem smo osuđeni da se utrkujemo s mašinama da bismo proizvodili sve veće količine potrošačke robe svijet koji vrijedi imati? I ako ne možemo da se nadamo da će kontrolisati ovaj svijet, koja je vrijednost toga što smo ljudska bića? Ova pitanja su možda izvan domena MGI, ali ne treba da budu izvan granica javne debate.

Do 2030, procjenjuje MGI, između 400 i 800 miliona pojedinaca će morati da pronađe nova zanimanja, pri čemu neka od njih još ne postoje

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.