Ni Rusija nije opcija

Lider SNSD-a govori o svojoj kandidaturi za Predsjedništvo BiH, planovima, reformama, Izetbegoviću, Tihiću i Lagumdžiji, SDS-u i Savezu za promjene, objašnjava zašto je uvjeren da bi mu se i Stiglitz divio, ali i kaže da su sve dileme u vezi s Rusijom laž

Dani - - Naslovna Strana - VILDANA SELIMBEGOVIĆ

SMiloradom Dodikom uvijek valja računati na iznenađenje. Stoga i nisam bila iznenađena kada je kazao da mu ne smeta aktiviranje MAP-a za Bosnu i Hercegovinu, no nema uknjižbe imovine, ali jesam kada nije htio odgovoriti s kim bi volio raditi u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine ako pobijedi. Pa ipak, ima planove šta bi radio u instituciji za koju se kandidira i koja - kako god to zvučalo - nije vrhunac njegove političke karijere već njezin početak. Tek mu je 59 godina. DANI:

Već ste dali brojna obećanja šta ćete uraditi nakon pobjede. Rekli ste, naprimjer, da treba odmah nakon izbora razmisliti o pravljenju oružanih snaga RS-a. Kako to mislite izvesti kad je to u suprotnosti s Dejtonskim sporazumom?

DODIK: Ne pravimo mi oružane snage. Mi imamo po Ustavu i Dejtonskom sporazumu pravo na vojsku. Mi smo se kroz poseban sporazum dogovorili o formiranju Oružanih snaga BiH i mi nismo zadovoljni

kako to funkcioniše. Kao ugovorna strana uvijek imamo legitimno pravo da povučemo svoj potpis i da tražimo da izađemo iz tog sporazuma. To nije specifičnost samo ovdje u BiH, to je svugdje moguće. Sutra se oženite, udate i imate pravo da izađete iz braka, zašto mi ne bismo imali pravo da kažemo da smo nezadovoljni tim ugovorom i da smatramo da stvari treba vratiti u ugovorne okvire? To nije nikakva nova formulacija i to je bio odgovor na sve češće najave rata i ovog što svi vidimo. Niko nije glup. Stranci su ovdje raznim intervencionističkim mjerama uništili kompletnu namjensku industriju i u RS-u nemate niti jednu fabriku oružja ili municije. Sad se priča o rehabilitaciji nekog remontnog zavoda, ali to je privatni aranžman. A u Federaciji imate šest fabrika koje se bave proizvodnjom naoružanja, municije i sad čujem od Bakira Izetbegovića i teškog naoružanja. Niko ne bi trebao na ovom mjestu gdje ja sjedim olako preći preko toga. Ja ne vjerujem u mogućnost bilo kakvog rata. Ne znam kakva su razmišljanja Izetbegovića

na tu temu, ali mi se čini da bi svaka vrsta rata morala imati neki legitimitet: ako bi upotrebljavao vojsku, sadašnje OSBiH, vjerujem da srpski član Predsjedništva kao ni hrvatski ne bi bili dio odluke o upotrebi vojske BiH protiv RS-a. To mi je nevjerovatno. Znači, ako bi on bilo šta poduzeo, to bi bilo izvan postojećih rješenja i ne bi imalo zakonsko uporište. Ako bi upotrijebio policiju, vjerujem da policija FBiH nema šta da traži u RS-u. DANI: A svakako je lošije naoružana od policije RS-a. DODIK: To nije tačno. Ali pustite me da izložim ovu hipotetičku mogućnost, objašnjavam zašto ne vjerujem u bilo kakav rat ovdje ili neke sukobe. Ja ne vjerujem da je Izetbegović ili bilo ko toliko lud da upotrijebi paravojne formacije ovdje i prema tome to je sve iluzorna priča. A što se tiče naoružanja, kamo sreće da smo u ovom vremenu, u svijetu koji je deficitaran s oružjem i municijom i koji ga traži, a vidimo da zemlje koje imaju tu proizvodnju ostvaruju ozbiljne ekonomske interese i dobiti od prodaje, u poziciji da na tome zaradimo. Ali mi nismo. RS nema šta prodati osim onog što smo naslijedili i što ne vrijedi ništa. DANI: Obećali ste također ukidanje Ministarstva za izbjeglice u Vladi RS-a i praktično time kraj provođenja Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma za koji znamo da, nažalost, nije proveden? Je li to znači kraj povratku u RS?

DODIK: Nigdje ne piše da moramo imati Ministarstvo za izbjeglice. Ostaće sigurno neko odjeljenje koje će se baviti tim pitanjima, ali ja mislim da je daleko korisnije da napravimo ministarstvo za nove tehnologije i da okupimo mlađe ljude koji imaju preferencije da se bave informacionim tehnologijama i da pokušamo da primijenimo ovdje najbolje svjetske prakse. To treba postati državna priča. Moja je ideja sljedeća: vidim da su oni koji su se fokusirali na IT sektor u ekspanziji, da zapošljavaju mnogo ljudi, a imaju mogućnost da se bave tim poslom ovdje i prodaju svoju uslugu bilo gdje na svijetu. Da bismo im pomogli, mora biti organizovana državna struktura koja će to gurati. Što se tiče izbjeglica, niko ne može zatvoriti vrata i reći - ovog časa je taj proces završen. Ostaju problemi, ali se oni mogu rješavati u okviru nekog drugog ministarstva, lokalne uprave ili boraca. Uglavnom, ostaće odjeljenje koje će se baviti izbjeglicama. DANI: Tokom vladavine SNSD-a upravo je to ministarstvo redovito

pripadalo kao resor HDZ-u BiH. Zanima me jeste li s Draganom Čovićem pričali o tome, šta on kaže? DODIK: Šta god on rekao, odluka je naša. Mi možemo da pričamo o tome da neko ministarstvo pripadne HDZ-u, to nije isključeno. U onome što je ranije bio dogovor, da HDZ obezbijedi nama ministarstvo na nekom nivou, to oni nisu uradili i moje je da ocijenim da li je to korektno ili ne. DANI: Mene Čovićev stav zanima i zbog istupa biskupa Komarice koji javno reagira na loš položaj ne samo hrvatskih povratnika u Republiku Srpsku i upravo Vama pripisuje odgovornost za to.

DODIK: Znam ga i iz vremena kad je drugačije govorio. On ima pravo na svoj stav, isto kao što ja imam pravo da odgovorim na bilo kakvo pozicioniranje RS-a o bilo kojoj temi i to treba posmatrati u tom kontekstu. Ja nemam ništa lično protiv njega, on je biskup i radi svoj posao. Kao predsjednik Republike Srpske ja sam mu i nagradu uručio jer je svojim radom davao značajan doprinos. Išao sam na donatorski ručak za izgradnju srušene crkve na Petrićevcu, donirali smo novac za katoličku gimnaziju. To su pitanja koja i dalje egzistiraju, mi pomažemo rad gerijatrijskog katoličkog centra i pokušavamo da uradimo najbolje za sve ljude koji žive ovdje, bez obzira na njihovu vjeru i naciju. Ja bih danas opet za te angažmane odlikovao biskupa Komaricu, ali što se tiče njegovih političkih izjava, sasvim je prirodno da ja reagujem kad on progovori. DANI: Što ste istjerali Ramiza Salkića iz kabineta? DODIK: Nisam ga istjerao. Zgrada u kojoj se sada nalazimo nije nešto posebno, nema tu baš puno prostora i kada smo tražili efikasniji način smještaja za službe, u drugi objekat smo, u okviru državnih institucija Republike Srpske, smjestili kancelarije potpredsjednika. To nije bilo ništa lično, čisto funkcionalno i drugi potpredsjednik koji je Hrvat uopšte nije pravio frku. Mi smo ovdje razvili neke posebne djelatnosti, kabinet predsjednika se bavi značajnim pitanjima humanitarnog rada, imali smo velike akcije u zadnjih osam godina, organizovali velike manifestacije, izgradili nekoliko roditeljskih i sigurnih kuća i sve je to tražilo neku koncentraciju oko kabineta. DANI: Mladena Ivanića ste izbacili prije obojice potpredsjednika, zašto? DODIK: I tu griješite. Mladen Ivanić nikad nije ni bio tu niti je ovdje bio kabinet člana Predsjedništva BiH.

Ja mislim da Predsjedništvo treba ovdje ili da kupi ili da izgradi monumentalnu zgradu za člana Predsjedništva u Banjaluci. Mogli su se toga sjetiti i Ivanić i Radmanović, ja ću to pokušati da uradim

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.