Trumpov potez je, iskreno, glup

U sjeni pravog sirijskog rata i nedefinisanog sjevernokorejskog mira Šta je danas fer Ne prije kraja maja

Dani - - Svijet -

Pojednostavljeno, “čak i ako Trump ne bi imao ekonomiste koji ga savjetuju, morao bi da shvati da je bitan multilateralni trgovinski deficit, a ne bilateralni s bilo kojom zemljom”, smatra američki nobelovac Joseph Stiglitz

Današnji trgovinski konflikt pokazuje u kojoj je mjeri Amerika izgubila dominantnu globalnu poziciju

Malo je, u stvari, analitičara koji se i usuđuju i žele prognozirati šta će se izroditi iz trgovinskog sukoba carinama kojeg je američki predsjednik Donald Trump otvorio sa Kinom. I oni koji to žele, ostaju vrlo suzdržani između dvije krajnosti - jedne da se paralelno sa geopolitičkom, mijenja i geoekonomska slika svijeta, druge da se ipak radi o čarki, ni blizu pravom ratu, a još manje blizu potezu 30. američkog predsjednika Herberta Clarka Hoovera čiji se potpis 1930. na Smoot-Hawley Tariff Act smatra okidačem velike recesije iz tog doba.

Da ne bude zabune: po dostupnim informacijama, uprkos pomirljivosti kineskog predsjednika Xia Jinpinga i njegovog pokušaja da smiri napetosti obećanjem da “kineska vrata neće ostati zatvorena”, ozbiljnih najava da će Peking i Washington sjesti za pregovarački sto, za sada nema. Donekle je i razumljivo zašto ih nema: Trump je prve carine na čelik i aluminij koji iz svijeta ulaze na američko tržište uveo početkom marta. Nedugo zatim napravio je posebnu listu maksuz za Kinu, Kina je suzdržano odgovorila.

Trump je početkom aprila listu proširio, Kina je odgovorila puno žešće, a onda su 10. aprila agencije sa nečega što je predstavljeno kao godišnji Forum Baoa za Aziju u pokrajini Hainan, prenijele Jinpingovu rečenicu o vratima uz dodatak: “Ona će se širom otvoriti”. Umjesto američkog odgovora na ovu ponudu, došlo je do zaoštravanja oko Sirije, toliko medijski dramatičnog da su sluđeni ljudi širom svijeta počeli čistiti atomska skloništa. Taman kad je ta veselica završila pucanjem stotinjak američkih raketa po tri sirijske kasarne, otišlo se u drugu, veseliju stvarnost.

Sjevernokorejski predsjednik Kim Jong-un objavio je (kao znak dobre volje pred sastanke, prvo sa južnokorejskim kolegom Moon Jae-inom, a potom i, valjda, sa američkim Trumpom?) da prekida sve dalje nuklearne igre i igrice svoje zemlje. Svijet se sad sprema za te sastanke, analiziraju se stvarni razlozi Kimove nagle miroljubivosti, pa je carinski rat dvije od pet najjačih svjetskih ekonomija, valjda, zato postao manje važan. A nije.

Jer, kako je nobelovac, ekonomista Joseph Stiglitz napisao za Project Syndicate, cijela situacija zahtijeva da se “tokom godina koje dolaze” osmisli “kako da stvorimo fer globalni trgovinski režim među zemljama sa suštinski različitim ekonomskim sistemima, historijama, kulturama i socijalnim preferencijama”. Na šta tačno misli, vidi se iz njegove analize događaja.

“Prije nego što je početkom marta uveo carine na uvoz više od 1.300 vrsta artikala kineske proizvodnje u vrijednosti od oko 60 milijardi dolara godišnje, Trump je uveo značajne tarife od 25 odsto na čelik i od deset odsto na aluminijum, što je opravdavao nacionalnom

sigurnošću. Trump tvrdi da će carina na mali dio uvezenog čelika, čija se cijena određuje na globalnom nivou, biti dovoljna za borbu protiv prave strateške prijetnje. Međutim, većina stručnjaka smatra da je ta logika sumnjiva”, piše Stiglitz.

Tim prije što je sam Trump to već ublažio “izuzećem većine velikih izvoznika čelika u SAD. Kanada je, na primjer, izuzeta uz uslov novih pregovora o Sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini i prijetnju toj zemlji ako ne ispuni zahtjeve SAD-a”. Za Stiglitza “postoji mnoštvo spornih pitanja, u koja spadaju, na primjer, drvna građa, mlijeko i automobili”.

“Da li Trump zaista ukazuje da bi SAD žrtvovale nacionalnu bezbjednost za bolji sporazum o ovim minornim boljkama u trgovini između SAD-a i Kanade? Ili je možda tvrdnja o nacionalnoj bezbjednosti u suštini licemjerna, kako je to ukazao Trumpov ministar odbrane”, piše on.

Možda bi u razumijevanju ovakvog stava pomogle i brojke: svjetske agencije prenijele su da Kina nije među najvećim izvoznicima čelika u SAD. Od blizu 30 milijardi dolara, koliko vrijedi ukupan godišnji uvoz čelika u SAD, na kineski otpada tek nekih dva odsto, odnosno 600 miliona. Daleko ispred Kine su Kanada, Brazil, Meksiko, Južna Koreja, Rusija, Turska... Ali, to je samo dio ukupnog deficita kojeg SAD imaju s Kinom. Po podacima koje je Washington objavio u februaru, on je 2017. iznosio 375,2 milijarde dolara.

Trump, koji je najavljujući udar na Kinu, ustvrdio da je deficit 504 milijarde, da je gubitak zbog, kako je ustvrdio “krađe intelektualnog vlasništva” još 300 milijardi, pa je odlučio da ga, carinama, skine za 100 milijardi.

“Kinu smatram prijateljem i neizmjerno poštujem kineskog predsjednika. Puno nam pomažu sa Sjevernom Korejom, ali imamo trgovinski deficit. Možemo to gledati s više strana, ali s koje god strane pogledate, to je najveći trgovinski deficit ijedne države u povijesti svijeta”, rekao je predsjednik SAD-a.

Da li je morao započinjati trgovinski rat da to postigne, teško je reći, pošto je i sam Jinping jasno i precizno ustvrdio da “Kina ne želi trgovinski suficit”. Kako god, na prvom carinskom spisku našlo se 1.300 kineskih proizvoda, od čijeg se uvoza očekivala carina od 50, umjesto kako se prvobitno najavljivalo 60 milijardi. Kina je odgovorila skromno, na njenoj carinskoj listi našlo se 128 američkih proizvoda, vrijednih tri milijarde dolara. Trump je, međutim, svoje carine proširio na ukupno 100 milijardi, pa je Peking aktivirao tešku artiljeriju. Njena nova lista teška je također 50 milijardi dolara godišnje, ali udara na američke strateške izvozne proizvode - soju, automobile i dijelove aviona...

Možda se vrijedi malo vratiti i u istoriju, ne tako daleku kakva je Hooverova, nego u osamdesete prošlog vijeka, kada se američki trgovinski predstavnik Robert Lighthizer bavio američkim deficitom s Japanom. Analitičari podsjećaju da je on tada pregovarao o dobrovoljnim sporazumima o ograničavanju kojim se Tokio složio da će ograničiti izvoz svojih automobila i drugih proizvoda u SAD, ali i prenijeti dio japanskih tvornica auta, elektronike i njihovih dobavljačkih mreža u SAD.

Kina 2018. nije Japan 1980. i ta vrsta dobrovoljnosti više nije moguća, a osim toga, i Svjetska trgovinska organizacija je u međuvremenu

Tokom januara Trump je ispalio još jedan hitac. Nametnuo je tarife na uvozne solarne panele i veš-mašine

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.