Štrajkati treba i protiv sindikata!

Što više saveza, unija, konfederacija, to manje radničkih prava Analize pokazuju da se, zahvaljujući sindikalnoj razjedinjenosti i sujetama onih koji izigravaju velike borce, za radnička prava sada iskreno bore samo “mali” sindikati, što i zakonodavcima i

Dani - - Poezija Bunta I Otpora - Piše: GORDANA KATANA

Malo ko je zaboravio decembar 2015. kada je unatoč protestima na banjalučkim ulicama radnika okupljenih u Savez sindikata RS-a, vladajuća većina u Narodnoj skupštini usvojila novi Zakon o radu ovog bh. entiteta. Javnost pamti i mučne scene nasilnog izbacivanja u gluvo doba noći predsjednice SSRS-a Ranke Mišić iz sale parlamenta, kao i činjenicu da je Zakon donesen po hitnoj proceduri iako je riječ o jednom od sistemskih.

Dvije godine i četiri mjeseca kasnije, u RS-u socijalni partneri (Vlada, sindikat i poslodavci) nisu uspjeli postići dogovor oko novog opšteg kolektivnog ugovora, pa većina radnika ni u javnom, ni u privatnom sektoru nema potpisane ni granske ugovore i svakodnevno preko vlastitih leđa osjeća posljedice.

Odgovornost za to snose kako poslodavci, a Vlada RS-a je najveći među njima, tako i sindikati. Treba podsjetiti da su uz Savez sindikata RS-a, radnici organizovani i u Konfederaciju sindikata, Uniju sindikata radnika u zdravstvu, te da uz njih u javnim preduzećima poput Željeznica RS-a, djeluju i samostalni sindikati. Iako su svima usta puna zaštite radničkih prava, u praksi stvari stoje znatno drugačije. Pokazalo se to jasno već prilikom donošenja Zakona o radu kada su to podržali članovi Konfederacije, koju mahom čine zaposleni u energetskom sektoru, rudarstvu i visokoprofitabilnim privrednim granama, uz tvrdnju da se njime obim radničkih prava ne umanjuje. Na taj način, namjerno ili ne, otupili su oštricu radničke borbe i oslabili položaj sindikalnog pregovaranja.

Drugi, ništa manji problem, koji se iskristalisao u periodu od donošenja Zakona o radu, jesu i izmjene koje regulišu oblast sindikalnog organizovanja, a odnose se na polje utvrđivanja reprezentativnosti sindikata, što je bitno zbog činjenice da se na osnovu iste stječe pravo učešća u tripartitnom i dvopartitnom dijalogu socijalnih partnera. Odnosno, reprezentativni sindikati stječu pravo učešća u procesu kolektivnog pregovaranja kojim se konkretizuju odnosi između radnika i poslodavca prije svega u oblasti plata i ostalih materijalnih prava radnika proisteklih iz Zakona o radu.

Reprezentativnost i žuti sindikati

Snižavanje broja radnika članova sindikata na nivou poslodavca (20 posto od ukupno zaposlenih, odnosno 10 posto na nivou grane) moglo bi se u dogledno vrijeme pokazati krajnje problematičnim. Na jednoj strani dobre strane ovakvih zakonskih rješenja omogućile su da se razbije monopolistički položaj Saveza sindikata RS-a, odnosno njegovih granskih sindikata. No na drugoj strani otvorilo se i polje manipulacije sindikalnim organiziranjem od poslodavaca. Za većinu sindikata potpis koji je Mišić stavila na Memorandum bio je sporan, jer je Savez uz podršku Vlade sebi dao ulogu ekskluzivnog pregovarača

Iskustva iz regiona (Hrvatska i Srbija) pokazuju da se time otvara prostor za udruživanje s poslodavcem, jer tada novoosnovani sindikati prestaju da rade u korist svog članstva, već zastupaju interese rukovodstva firme. Kada su pod kontrolom poslodavca, države ili političkih partija, postaju takozvani žuti sindikati, kako se to desilo u JP Šume RSa. Istovremeno, nisko postavljanje reprezentativnosti otvara prostor manipuliranja čitavim sindikalnim pokretom.

Nova opasna mjera je i automatsko proglašavanje kolektivnih ugovora validnim čak i ako ga potpiše samo jedan od sindikata na nivou preduzeća, grane, djelatnosti, što se u Republici Srpskoj već pokazalo u praksi prilikom potpisivanja granskog kolektivnog ugovora radnika u zdravstvu.

Koliko razjedinjenost sindikata, čak i onih koji djeluju unutar iste asocijacije može biti štetna, pokazalo se koncem prošle godine, kada su predsjednice Saveza Ranka Mišić i Vlade RS-a Željka Cvijanović potpisale Memorandum o zajedničkim mjerama za period 2018 - 2020. Memorandumom su obuhvaćene mjere usaglašene između Saveza sindikata RS-a i Vlade RSa, kojim će biti, između ostalog, realizovane i zakonodavne aktivnosti, odnosno izmijenjen i dopunjen Zakon o radu, donesen zakon o mobingu RS-a, izmijenjen i dopunjen Zakon o inspekcijama RS-a.

Za većinu sindikata potpis koji je Mišić stavila na taj dokument bio je sporan, jer je Savez uz podršku Vlade sebi dao ulogu ekskluzivnog pregovarača s Vladom, isključivši tako ostale sindikalne organizacije iz tog dijaloga. To je za posljedicu imalo i istupanje iz članstva Saveza sindikata RS-a Sindikata uprave. Druga po veličini sindikalna organizacija u SSRS-u ovom odlukom ozbiljno je uzdrmala temelje najvećeg entitetskog sindikata. Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave, iznio je niz zamjerki na način na koji Mišić vodi Savez, a jedna od ključnih odnosila se i na potpisivanje Memoranduma. Naime, Marić je naveo da je Mišić Predsjedništvo SSRS-a dovela pred svršen čin ne omogućivši članicama da o njemu daju mišljenje, primjedbe i sugestije.

Radnici tako postaju kolateralna šteta međusindikalnih razmirica, a njihova prava sve se više umanjuju. Koliko to može biti opasno, pokazala je javna rasprava oko izmjena i dopuna Zakona o štrajku RS-a,

organizovana od Ministarstva rada, koja je okončana početkom aprila.

Sukob unutar Saveza

Na skupu održanom u Banjoj Luci, dan uoči zvanične javne rasprave, pet sindikata koji djeluju u okviru Željeznica RS-a i Unija sindikata radnika u zdravstvu izrazili su jedinstvo oko toga da predložene zakonske izmjene potpuno obesmišljavaju štrajk kao najstariji i temeljni vid radničke borbe. Naime, zakonodavac je predvidio da u “esencijalnim djelatnostima” kao što su zdravstvo, elektroprivreda, avio i željeznički saobraćaj, medijski javni servis, u slučaju nemogućnosti postizanja dogovora oko minimuma procesa rada, poslodavac bude taj čija je riječ posljednja.

Zlatko Marin, predsjednik Sindikata radnika u transportu ŽRS-a, istakao je da taj prijedlog znači brisanje prava na štrajk.

“Ovim su prekršene i odredbe Ustava RS-a i konvencije Međunarodne organizacije rada, jer štrajk je zadnje sredstvo borbe s namjerom da se nanese šteta poslodavcu i da traje što duže, jer to je i istorijska definicija štrajka”, podvukao je Marin.

Sa spomenutog sastanka stoga je čelništvu i Saveza sindikata RS-a i Konfederacije Predstavnici većine sindikata u RS-u saglasni su da postoji trend umanjenja individualnih prava radnika, što odredbe novog zakona o radu potvrđuju sindikata poslan zahtjev da se odrede prema njihovom prijedlogu da se od Vlade RS-a zahtijeva da predložene izmjene Zakona povuku iz parlamentarne procedure i pristupe izradi novog zakona o štrajku.

No i SSRS i Konfederacija na njega su se oglušili, što je Vladi dalo samo povoljniju poziciju da oblast štrajka uredi na svoj način. U predloženim zakonskim izmjenama, a kako bi se pravo na organizovanje i održavanje štrajka razvodnilo ili onemogućilo, stoji i da prije nego što do njega dođe, sindikati i poslodavac trebaju proći proces medijacije, koji, ponovo, za poslodavca nije obavezujući.

Savez sindikata koji je učestvovao u izradi ovih zakonskih izmjena predložio je tek amandman kojim bi bilo utvrđeno arbitriranje prilikom dogovora oko utvrđivanja minimuma procesa rada. No, sindikati ŽRS-a, kao i oni u Uniji radnika u zdravstvu, arbitražu smatraju neprihvatljivom uz mišljenje da ona, jednako kao i medijacija, ne garantuje omogućavanje organizovanja i održavanja štrajka.

Ova javna rasprava ukazala je i na drugi, ali jednako važan problem - izmjene Zakona o radu. Još u avgustu prošle godine SSRS je istupio sa zahtjevom da se ovaj proces otvori. U tom cilju Savez je napravio i analizu dosadašnje primjene Zakona, isto je učinila i Vlada RSa, ali za sada se na tome i stalo. Iz SSRS-a su saopštili da se pokazalo da su bili apsolutno u pravu kada su govorili da treba usvojiti novi zakon.

“Analiza primjene Zakona o radu pokazala je da on nije dobar i da mora biti mijenjan, a situacija nije daleko od toga ni da se ide na donošenje novog zakona o radu. Analiza je trebalo da bude urađena na starom zakonu i da je to učinjeno prije donošenja novog, imali bismo sada drugu priču”, naveli su iz SSRS-a.

Rezime Saveza sindikata, nakon provedenih rasprava, jeste da Zakon o radu mora jasno definisati pitanje kolektivnog pregovaranja.

“Kolektivni ugovor ne može biti izjednačen sa pravilnikom o radu. Sva ostala prava radnika moraju biti definisana precizno u skladu s konvencijama i praksom u okruženju. Pitanje otpuštanja i zasnivanja radnog odnosa je oblast koja takođe mora biti precizirana”, naglasila je Mišić.

Izmjene na čekanju

Predstavnici većine sindikata u RS-u saglasni su da postoji trend umanjenja individualnih prava radnika, što odredbe novog Zakona o radu potvrđuju. Osim terminoloških izmjena, kao i izmjena koje su nužno izvršene da bi se pojasnili određeni instituti u skladu sa međunarodnim instrumentima, učinjeni su i značajni uplivi u prava radnika koji se ne mogu pravdati realnim potrebama, harmonizacijom, kao ni negativnom praksom.

Mnogi instituti radnopravnog zakonodavstva, koji su se pokazali ranjivim u ranijoj praksi, nisu dobili dodatnu zaštitu, a neki od njih su dodatno oslabljeni, na šta ukazuju posebno loša rješenja kada je riječ o uređivanju plata i ostalih primanja, nezakonitom otkazu... S obzirom na to da nije potpisan opšti kolektivni ugovor, vidljivo je da je bez njega Zakon jednostavno neprimjenjiv. Upozorili su i da je Zakon o radu dao mnoga prava radnicima - i na topli obrok, regres, prevoz..., ali bez ikakve visine tih prava.

Ono što je većina sindikata od samog početka tvrdila, a to se i obistinilo, jeste da je jedini cilj donošenja novog zakona o radu bio - ukidanje opšteg i granskih kolektivnih ugovora.

Da bi se položaj radnika u zakonodavnom okviru poboljšao, neophodno je i jedinstvo razuđene sindikalne scene u RS-u. Iskustva iz prethodnog perioda, pak, ukazuju na to da ne postoji ni međusindikalna solidarnost, a niti, osim verbalne, istinska spremnost da se sindikati među sobom dogovore oko jedinstvenih stavova u vezi sa zaštitom radničkih prava. Tako se za njih sada, iskreno, bore samo “mali” sindikati, što i zakonodavcima i poslodavcima otvara manevarski prostor da o radničkim pravima odlučuju kako njima odgovara..

Foto: MARC RIBOUD

Mijenjaj farbu: Em džaba kreče, em to sfušere

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.