“Zadesna smrt” povjerenja u sistem

Godinama unazad dešavala su se ubistva i sumnjive smrti, ali javnost u Bosni i Hercegovini nikada nije ovako složno i glasno tražila da se razriješe sve sumnje kao u slučajevima Dragičević i Memić. Dani su napravili pregled neriješenih slučajeva, nekih za

Dani - - Crna Rupa - Piše: ZINAIDA ĐELILOVIĆ

Porodica Nikole Đurovića, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći 2011, optuživala je Stanislava Čađu da je upravljao vozilom, što je ovaj oštro demantirao

David i Dženan. Davor i Muriz. Dragičević i Memić. Dvije porodice: jedna iz Banje Luke, a druga iz Sarajeva, povezane u svojoj tragediji i borbi za istinu. Očevi koji, otvoreno i javno, kažu da su njihovi sinovi ubijeni i da neće stati dok prave ubice ne budu izvedene pred lice pravde.

I u slučaju Dragičević i u slučaju Memić policije i tužilaštva (MUP RS-a i Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci, te MUP KS-a i Tužilaštvo KS-a) rekli su svoje. U slučaju Dragičević: David je ili stradao tragičnim slučajem ili se ubio. U slučaju Memić: Dženan je žrtva saobraćajne nesreće, zbog čega se već sudi Ljubi i Bekriji Seferoviću.

Protesti i podrška

Ne vjerujući onome što im pravosudni organi serviraju, obje porodice su počele svoje istrage, a iza sebe kao podršku imaju i bh. javnost.

Već nešto duže od 50 dana, svaku noć oko 18 sati, na trgu u Banjoj Luci okupljaju se građani koji zajedno sa Davidovim roditeljima traže pravdu za ovog 21-godišnjeg umjetnika iz Banje Luke. Davidov nestanak prijavljen je 18. marta, a tijelo je pronađeno 24. marta u rječici Crkvena u Banjoj Luci.

Policija MUP-a RS-a vrlo brzo sazvala je konferenciju za medije kojoj je prisustvovao i patolog Željko Karan. Tada je zvanično saopćeno da se David kobnog 18. marta potukao sa grupom mladića, opljačkao jednu kuću, a potom (svojevoljno ili slučajno) upao u Crkvenu. Tada je Darko Ilić, načelnik Uprave za organizovani i teški kriminalitet MUP-a RSa, kazao da se “najvjerovatnije radi o zadesnoj smrti”.

Davor Dragičević nikada nije povjerovao u tu verziju, kao ni ostatak Davidove porodice, prijatelja, komšija i sugrađana. Davor Dragičević tvrdi: “Moj sin je otet, mučen i ubijen”, a za saučesništvo optužuje i sam vrh MUP-a RS-a.

Da stvar bude “čudnija”: U jednom momentu u sve se umiješao i sam predsjednik RS-a Milorad Dodik, koji je otišao roditeljima izraziti saučešće. Kasnije se vjerovatno zbog takve geste pokajao, a neki mediji su prenijeli da je o slučaju Dragičević u bašti jednog banjalučkog kafića čak “podrugljivo govorio”. Danas se kaje i Darko Ilić, što je, kako je kazao pred Anketnim odborom Narodne skupštine RS-a, sazvao konferenciju za medije, dok se Željko Karan kaje što je ikada otišao na tu pres-konferenciju.

Ilić kaže da mu je žao što su policija i mnoge institucije u RS-u podlegle pritisku javnosti.

U međuvremenu, Dragičević podnosi banjalučkom tužilaštvu prijavu protiv nepoznatih osoba zbog teškog ubistva svog sina, a za njim će to uraditi i više od 10.000 građana, što će biti svojevrsni pravni presedan.

Sličnu borbu, samo u Sarajevu, još od februara 2016. godine vodi Muriz Memić. Njegov sin Dženan je 8. februara u Velikoj aleji na Ilidži zadobio teške povrede usljed kojih je nekoliko dana nakon preminuo na KCUS-u. Istraga je prvobitno vođena kao ubistvo, ali je na koncu prekvalifikovana u teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa i nepružanja pomoći osobi povrijeđenoj u saobraćajnoj nesreći, zbog čega se, kako već rekoh, sudi Seferovićima u Kantonalnom sudu u Sarajevu.

Muriz Memić, baš kao i Davor Dragičević, ne vjeruje pravosudnim organima i tvrdi da je njegov sin ubijen, a da Alisa Mutap, koja je tada s njim bila u društvu, krije istinu. Kako bi ukazao na to, već sedam puta je u Sarajevu organizovao proteste i također ima podršku bh. javnosti.

Zlatna mladež

Nešto slično desilo se tokom 2016. godine, samo radnja dešavanja je u Širokom Brijegu i maloljetni mladić je, i pored povreda opasnih po život, uspio dobiti najveću životnu bitku.

I tada se javnost digla, mada ne u razmjerama kao u slučajevima Dragičević i Memić. Podsjetimo, mladi Mile Soldo otišao je na zabavu s prijateljima i ništa nije nagovještavalo da će na kraju večeri ostati bez svijesti, sa teškim povredama glave, kako je pronađen na jednom igralištu. Sve nakon toga tajna je do danas. Navodno, niko ne zna ko je pretukao mladog Soldu. Policijska istraga je, uobičajeno, bez rezultata.

S druge strane, porodica Soldo se od tada bori sa policijom i tužilaštvom koje krive da sve zataškavaju i da kriju takozvanu hrvatsku zlatnu mladež, djecu hercegovačkih tajkuna, koji navodno stoje iza svega. I u ovom slučaju bili su protesti, tražene su ostavke nadležnih u policiji i vodećih ljudi u Širokom Brijegu. Nažalost, kako to obično i biva, ništa od ovoga nije pomoglo, a istina je do danas pod velom tajne.

Svakako ne treba zaboraviti ni slučaj Mahira Rakovca, 14-godišnjaka koji je u decembru 2015., skokom sa prozora zgrade na Dobrinji u Sarajevu, sebi oduzeo život. Njegova majka Alisa Mahmutović i očuh Dubravko Lovrenović tvrdili su da su djeca lokalnih sarajevskih moćnika zlostavljala Mahira dok je pohađao internacionalnu školu Bosna Sema.

Međutim, Tužilaštvo je i u ovom slučaju reklo svoje: Zlostavljanja nije bilo. Alisa i Dubravko su, kako su sami tvrdili u to vrijeme, imali svoje dokaze koji su tvrdili suprotno, a spominjali su i svjedoka, Mahirovog druga iz razreda. I u ovom slučaju ostale su mnoge nejasnoće, raznorazne sumnje, a Alisa i Dubravko su u međuvremenu umrli.

Sumnjive smrti

I ranije je bilo ubistava i sumnjivih smrti u kojima se ono što policija i tužilaštvo kažu nije slagalo sa mnogo čim. Međutim, nikada javnost ranije nije bila tako složna kao u slučajevima Dragičević i Memić.

Sjetimo se porodice Nikole Đurovića, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći 21. augusta 2011. godine na raskrsnici na Rakovačkim barama kod Banje Luke. Zbog ove nesreće

pravomoćno je osuđen Nenad Radinković, nezaposleni pekar iz Laktaša i to na četiri godine zatvora. Sa pravne tačke gledišta i na ovaj slučaj bi se trebala staviti tačka. Međutim, porodica Đurović već godinama tvrdi da Radinković nije upravljao automobilom audi A4, koji je usmrtio Nikolu, već da je za volanom bio Stanislav Čađo, bivši ministar policije RS-a. Mnogo detalja iz same istrage ukazuje da su policijsko-pravosudni organi učinili niz propusta, pa čak da su istragu usmjerili i na krivi put kako bi “spasili” prave krivce.

Radinković je nekoliko dana nakon udesa otišao u Francusku, gdje je i uhapšen. Pojedini mediji su pisali da je neko iz RS-a francuskim vlastima dojavio da Radinković trguje oružjem, te mu namjestio hapšenje kako ne bi otkrio istinu o udesu u kojem je poginuo Nikola.

Pravu istinu, po svoj prilici, Nikolina porodica, ali ni javnost neće saznati.

Nikada do kraja nije ispitana ni smrt djevojčice Ivone Bajo, koja je poginula 23. jula 2009. u Bijeljini. Službeni rezultati istrage kažu: Djevojčica je pala sa bicikla nakon što je prešla s jedne na drugu ivicu trotoara, a metalna žica sa korpe bicikla povrijedila joj je krvni sud na grudima, što je izazvalo krvarenje u dišnim putevima, a potom i gušenje. Međutim, porodica Bajo nikada nije povjerovala u službenu policijsku verziju, pa ni u nalaze obdukcije. Godinama na adrese raznih institucija šalju nalaze vlastite istrage o Ivoninoj smrti, a saznanja do kojih je njen otac dolazio objavljivao je i na blogu koji je pokrenuo. On smatra da su na kamionu, kojim je prevožena ilegalna roba, popucali španeri koji su pogodili Ivonu i nanijeli joj smrtonosne povrede.

“Mislim da su institucije sistema pokušale da prikriju neki nezakonit posao, jer kako drugačije da objasnim da je kamion uklonjen sa mjesta nesretnog događaja... I prije nego se desilo sve ovo, sumnjao sam da živimo u lošem sistemu i u to me uvjerila smrt Milana Vukelića, a kada se ovo nama desilo, više nisam imao ni najmanje dileme”, objavio je još prije nekoliko godina na svom blogu Zdenko Bajo.

Više puta je ukazivao na to da institucije RS-a opstruišu ovu istragu, a 9. marta ove

Sarajevski taksista Ramo Sprečo ubijen je 1997. godine. Posljednji put živ je viđen 18. januara, nekoliko minuta prije 20 sati, na taksi-stajalištu kod RTV doma

godine se obratio MUP-u RS-a, uz podršku svjedoka i članova Pokreta Treći blok, a nakon nakon toga je priveden.

Priče o umiješanosti samog političkog vrha RS-a u ubistvo bile su najglasnije nakon likvidacije Milana Vukelića, inženjera iz Banje Luke i oca četvoro djece. On je ubijen u eksploziji autobombe u novembru 2007. u banjalučkom naselju Starčevica, a ubice i nalogodavci do danas nisu pronađeni.

Prema nezvaničnim informacijama, nema dvojbe da policija zna ko stoji iza ovog zločina, ali da se u vezi s tim pitanjem ništa ne radi.

Vukelić je, prije nego što je ubijen, javno govorio o kriminalu u Zavodu za izgradnju grada Banja Luka i milionskoj pljački za koju je optuživao gradonačenika Banje Luke Dragoljuba Davidovića, direktora Zavoda Čedu Savića i vlasnika firme Integral inžinjering iz Laktaša Slobodana Stankovića.

Činjenica je da je Milan Vukelić likvidiran jer je mnogo znao i jer se zamjerio moćnicima. Na godišnjicu ubistva bile bi protestne šetnje, ali ipak, javnost u ovom slučaju nikada nije bilo “toliko glasna”. A, nejasno je zbog čega.

Godinama je na kriminal upozoravao i Risto Jugović, generalni direktor osiguravajućeg društva Jahorina. Ubijen je 10. marta 2002. ispred porodične kuće na Palama. Tri dana prije smrti Jugović je u Banjoj Luci održao konferenciju za novinare na kojoj je objavio da će biti ubijen i da se protiv njega s najviših nivoa vlasti u Republici Srpskoj vodi hajka i da je izložen političkim, policijskim i medijskim pritiscima. Njegova porodica sumnja da je ubistvo organizovano i povezano sa nelegalnom i sumnjivom privatizacijom osiguravajućeg društva Jahorina. Naručilac i ubice do danas nisu otkriveni.

Politička ubistva

Pod oznakom “neriješeno” godinama se vodi i ubistvo Nedžada Ugljena, koji je ubijen s tri hica iz vatrenog oružja 28. septembra 1996. u Prijedorskoj ulici u sarajevskom naselju Aneks. Ugljen, pomoćnik direktora bivše tajne službe AID, slovio je za jednog od najmoćnijih ljudi tokom rata u BiH jer je obavljao najdelikatnije obavještajne poslove. Baš zbog toga, sasvim uski krug je znao što tačno radi. U ranu jesen 1996. godine nađen je izrešetan i od tada je njegovo ubistvo zagonetka koju još niko nije riješio.

Atentat na zamjenika ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH Jozu Leutara, koji se desio 16. marta 1999. u sarajevskom naselju Ciglane, nikada

nije rasvijetljen. Leutar je čitavu karijeru proveo radeći u policiji, a nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma (1994) i uspostavljanja Federacije BiH imenovan je za zamjenika ministra unutarnjih poslova u Vladi FBiH, gdje je radio do atentata u kojem je teško ranjen, nakon čega je preminuo u sarajevskoj bolnici Koševo u martu 1999.

U ovoj istrazi učestvovao je i američki FBI, a zbog ovog ubistva sudilo se Dominiku Ilijaševiću Comi i još nekoliko osoba, ali svi su na kraju oslobođeni, a bilo je i više nego očito da je sudski proces montiran. Tužilaštvo nije raspolagalo nikakvim dokazima, osim jednog “zaštićenog svjedoka”.

Podsjetimo i na to da se Leutar protivio kriminalu, što mu je očito na kraju došlo glave. Postoje razne verzije priče i o tome ko je nalogodavac, ali nijedna od njih nije zvanična.

Kao neriješen slučaj vodi se i atentat na porodicu načelnika Glavnog štaba Armije RBiH Sefera Halilovića, kada su ubijeni njegova supruga Mediha i njezin brat Edin.

Osim nekolicine političkih ubistava, svakako treba spomenuti i likvidaciju Ramiza Delalića Ćele, koji je ubijen u ljeto 2007. ispred zgrade u Ulici Odobašina u Sarajevu u klasičnoj sačekuši. U Prištini se zbog ovog ubistva sudilo Naseru Keljmendiju, ali je on oslobođen. Tako, i dalje je, barem zvanično, nepoznanica ko je likvidirao Delalića.

Još je nerasvijetljeno i ubistvo Taiba Torlakovića. On je u noći sa 17. na 18. januar 2004. godine ubijen podmetanjem nepoznate eksplozivne naprave pod automobil kojim je upravljao. Tu noć sjedio je u kafiću Royal u Vogošći, a eksplozivna naprava je aktivirana kada je BMW-om krenuo kući. Bomba je eksplodirala dok je bio na Stupskoj petlji.

Sarajevski taksista Ramo Sprečo ubijen je 1997. godine. Posljednji put živ je viđen 18. januara, nekoliko minuta prije 20 sati, na taksi-stajalištu kod RTV doma, kada su u njegovo vozilo ušla dvojica mladića. Krenuli su prema Ilidži. Njegovo tijelo pronađeno je u naselju Stup, a ubijen je s dva hica iz vatrenog oružja. Muzafer Kalić, 25-godišnjak iz Rožaja, likvidiran je 15. januara 2002. u haustoru zgrade u Mis Irbinoj ulici, nedaleko od zgrade MUP-a KS-a.

Droga i obračuni

Zihad Hasanović, rođen u Dubnici kod Sjenice, likvidiran je 15. februara 2004. godine. Dok je bio u automobilu, u njega je ispaljeno 11 hitaca. Kao motiv navodio se obračun zbog droge, jer su tadašnja policijska saznanja ukazivala na to da se u to vrijeme pripremao transport veće količine heroina iz Istanbula u Sarajevo. Ni njegov ubica nikada nije pronađen.

Istraga ubistva Adnana Salčina, sina ratnog komandanta Ramiza Salčina, također se još vodi kao nerasvijetljena. Ubijen je u Sarajevu 2. marta 2015. godine na raskrsnici ulica X transverzala i Hermana Gmeinera, oko 16 sati. On se svojim automobilom, italijanskih registarskih oznaka, zaustavio prije pješačkog prijelaza, a drugi automobil stao je naspram njegovog. Ubica je u njega ispalio dva metka, a potom pobjegao.

Ovo su samo neki od neriješenih slučajeva ubistava i sumnjivih smrti koje su se dogodile proteklih godina. Spomenimo i to da su prije nešto više od decenije, u manjem bh. entitetu, zaredale likvidacije koje su bile posljedica obračuna tamošnjih kriminalnih grupa, pretežno onih okupljenih oko Darka Eleza s jedne i Đorđa Ždrale s druge strane. Sve se podosta smirilo nakon njihovih hapšenja: Eleza u Srbiji, a Ždrale u BiH. Inače, Ždrale je osuđen na 20 godina robije zbog ubistva Ljubiše Savića Mauzera, nekadašnjeg načelnika Uprave policije RS-a. Mauzer je ubijen 7. juna 2000. u Bijeljini.

Također, veliki broj ubistava rasvijetljen je nakon što je provedena akcija Lutka.

“U potpunosti smo dokumentovali i rasvijetlili teško ubistvo Borisa Govedarice, teško ubistvo Vladimira Mačara i Radeta Magazina, kao i krivično djelo pokušaj podstrekavanja na teška ubistva Đorđa Ždrale u tri navrata”, saopćeno je na konferenciji za medije u Istočnom Sarajevu tokom 2012. godine nakon što je provedena Lutka.

Tada se tvrdilo da je rasvijetljeno i ubistvo Delalića, ali... Nije. Ostaje da se nadamo nekoj novoj Lutki koja će pomoći da se rasvijetle i još neka ubistva, mada, sasvim je jasno, to će se desiti kada oni s vrha, koji i povlače sve konce, odluče da je vrijeme za to..

Milan Vukelić je prije nego što je ubijen javno govorio o kriminalu u Zavodu za izgradnju grada Banja Luka i milionskoj pljački Porodica Soldo se bori sa policijom i tužilaštvom koje krivi da sve zataškavaju i da kriju takozvanu hrvatsku zlatnu mladež, djecu hercegovačkih tajkuna

Salčin: Adnan je stao ispred pješačkog prelaza, a onda...

Foto: GORDANA KATANA

Povjerenje: Davor Dragičević ne vjeruje istrazi policije o uzrocima sinovljeve smrti

Porodica tvrdi da je ubijen, a Tužilaštvo da je žrtva saobraćajne nesreće Dženan Memić:

Metode: Taib Torlaković ubijen je u autu na cesti

Ukazivao na kriminal

Soldo: Preživio je, ali se ne zna ko ga je teško pretukao

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.