Planina koja je spasila svijet

Dani - - Putopis - Piše: AHMED BOSNIć ahmed@bosnic.com

Zahvaljujući fosiliziranim nalazima turskih geologa, kao i specijalnim snimcima iz aviona, koje su pedesetih godina prošlog stoljeća snimili turski vojni kartografi, 2009. godine specijalna znanstvena komisija turskog Parlamenta stavila je tačku na stoljetne rasprave o tome da li ostaci Nuhove (Noah, Noje...) arke uistinu postoje na Araratu. Na snimcima se jasno vide obrisi okamenjenog legendarnog broda

Cijelu noć je padala studena oktobarska kiša i u meni rasplamsavala neke neznane strahove, sumnje i zebnje. Teško sam zaspao, a ujutro - potpuno nenadano - osvanuo je sunčan i blistav dan, probudivši u meni sasvim drukčije raspoloženje. Na ulici, ispred našeg skromnog prenoćišta, po dogovoru, čekao nas je naš domaćin i vodič Mustafa. Srdačan muškarac srednjih godina, vedrog i prijatnog lica, na kome dominiraju crni njegovani brkovi.

Malo je Kurda bez dominantnih brkova na licu, a u Vanu, gradu duge historijske tradicije na tromeđi Turske, Irana i Armnije, u kome žive većinski Kurdi, gotovo da ih i nema. Svi pred nama razvlače srdačne i prijateljske osmijehe, dok im iznad usta dominiraju široki debeli brkovi, koji djeluju kao otvoreni minijaturni kišobrani. Umjesto jutarnjeg pozdrava, Mustafa ruku stavlja na srce, izražavajući poštovanje prema nama, a onda pokazuje rukom prema dalekom horizontu u kome se u blagoj jutarnjoj izmaglici bjelasaju vrhovi svete planine.

“Ararat!”, kaže pokazujući prstom prema legendarnoj planini: “Danas ćemo imati dobro vrijeme i naporan dan!”

Da. Idemo na Ararat. Neka nam Svevišnji bude na pomoći!

I BI REČENO: Priča o prapovijesnom potopu i Nuhovoj (Noah, Noje) porodici koja ga je, zahvaljujući Božijem upozorenju, preživjela zajedno sa životinjskim svijetom, jedna je od najstarijih legendi. O njoj svjedoče i starozavjetne knjige jevreja, kršćana i muslimana, a o dramatičnom (historijskom) događaju se govori i u čuvenom sumersko-babilonskom Epu o Gilgamešu, napisanom prije gotovo četiri hiljada godina!

“...I bi rečeno: ‘O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o Nebo, prestani!’ I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El Džudi...”, tako objavljuje časni Kur’an u suri Hud, u 44. ajetu. Da ostaci legendarne arke (lađe, korablje...) zanavijek počivaju na planini El Džudi (Al Kudi), koja je sastavni dio planinskog masiva Ararat, zaključila je svojevremeno i specijalna znanstvena komisija turskog Parlamenta, koja je 2009. godine, konačno, stavila tačku na stoljetne rasprave o tome gdje se uistinu nasukala Nuhova (Noahova) lađa. Komisija je svoje

Devedesetak kilometara od grada, s lijeve strane, zaustavićemo se u čajdžinici pored starog kamenog mosta poznatog pod čudnim imenom Đavolji most (Şeytan Köprüsü)

zaključke potkrijepila fosiliziranim nalazima turskih geologa, kao i specijalnim snimcima iz aviona, koje su pedesetih godina prošlog stoljeća turski vojni kartografi snimili na jednoj lokaciji na planini El Džudi. Na snimcima se jasno vide obrisi okamenjenog broda. OTKRIĆE DEJVIDA FASOLDA: Pripremajući se za ovo putovanje, našao sam da je na pomenutom lokalitetu udaljenom oko jedanaest kilometara od mjesta Dogubejazit (Doğubayazıt), američki istraživač Dejvid Fasold (David Franklin Fasold, 1939. - 1998.) 1985. godine, uz pomoć specijalne elektronske opreme i molekularno-frekventnog generatora, desetak metara u dubini zemlje, otkrio postojanje ostataka nekakvog objekta koji bi svojom strukturom, veličinom i sadržajem mogao pripadati prapovijesnoj lađi. Nešto dalje od tog mjesta otkriveno je i ogromno kameno sidro koje je možda pripadalo arci Božijeg poslanika Nuha, odnosno Noaha!

Upravo tim informacijama i brojnim nagovještajima da se ostaci biblijske lađe uistinu nalaze na Araratu, još u osamdesetim godinama prošlog stoljeća spremao sam novinarsko-znanstvenu ekspediciju i tražio od turskih vlasti da nam odobri istraživanja. No, zvanično odobrenje nikada nisam dobio. Razumljivo, jer su na Araratu tih godina postojale tajne vojne instalacije SSSR-a i Turske, koje su, dabome, trebalo da ostanu daleko od novinarskih očiju.

Baš nekako u to vrijeme, svjetski mediji su objavili i mišljenje Džordža Štefana (Georg Stefan), američkog vojnog stručnjaka, koji je imao priliku da analizira neobične fotografije, snimljene sa američkih špijunskih satelita:

“Gledao sam Ararat, s visine od 3.050 metara, koristeći PAMS sistem (posebna fotoanaliza spektra materijala) i sto posto sam uvjeren da se na uzvišenju od 3.962 metra na sjevernoj strani planine nalaze dva ljudskom rukom napravljena objekta, jedan ispod drugog”, izjavio je Štefan novinarima: “Oba izgledaju kao da su nekad bili spojeni, jer postoji spektralni trag između njih... Zapanjuje me takva vještačka struktura na toj visini. To definitivno nisu vojni objekti...”.

Sve je upućivalo na to da je na snimcima riječ o ostacima biblijske arke. Zbog nje, tridesetak godina kasnije, evo me sa arheologom dr. Enverom Imamovićem u Vanu, spreman da se uputim u ledena njedra Ararata!

Pa krenimo!

Na Araratu tih godina postojale su tajne vojne instalacije SSSR-a i Turske, koje su, dabome, trebalo da ostanu daleko od novinarskih očiju

JEZERO U KOME SE KUPAJU

ANĐELI: Duga asfaltna saobraćajnica, koja vodi iz centra grada, nosi ime Bulevar Puta svile (İpekyolu Bulvari) i treća je po dužini gradska ulica na svijetu - duga je ravno trinaest kilometara. Cesta krivuda pored živopisnog jezera Van u kome se, prema ovdašnjim legendama, kupaju anđeli. Sa obalom dugom 430 kilometara, Van je najveće jezero u Turskoj, a njegova voda - za razliku od drugih jezera - je slankasta i alkalna (sodijum karbonat), zbog čega se nadomak obala uvijek bijeli i pjenuša. Zahvaljujući alkalnosti u njegovoj vodi ovdašnje žene peru veš bez upotrebe deterdženata.

Već od posljednjih prigradskih naselja prati nas siv i nezanimljiv pejzaž nastao dramatičnom aktivnošću ovdašnjih vulkana. Posljednja erupcija dogodila se 1974. godine kada je vatreni bijes iskalio vulkan Tendurek (Tendürek). Ipak, najdominantniji je vulkan Subhan (Süphan Dağı), čiji se vrhovi bjelasaju pod vječnim snijegom, na visini od 4.058 metara.

Ovo je poprilično štur, siromašan i negostoljubiv kraj iako su se u prošlosti za njega borila mnoga moćna carstva - Urartu, Jermeni, Perzijanci, Bizantinci, Arapi, Seldžuci i na kraju Osmanlije. Ovuda vodi stari karavanski Put svile koji je sa Dalekog istoka donosio bogate tovare i spoznaju o drugačijim svjetovima. Danas, kažu, ovuda, preko ovih planinskih vrleti, vodi ilegalni put droge iz afganistanskih i pakistanskih brda, preko Irana i Turske, ka metropolama Europe.

Dok sa radija slušamo ilahije i kaside, naš vodič nas obavještava da se vozimo preko istočnog anadolskog platoa, koji se uzdiže na nadmorskoj visini između 1.500 i 2.200 metara. Ovdje su temperaturne i klimatske anomalije veoma česte i nepredvidive, pa se u jednom danu znaju izmijenjati sva godišnja doba - kiša, snijeg, sunce, olujni vjetar, magla... Uskoro, devedesetak kilometara od grada, s lijeve

strane, zaustavićemo se u čajdžinici pored starog kamenog mosta poznatog pod čudnim imenom Đavolji most (Şeytan Köprüsü). Ispod njega huči hirovita rječica Bend-i Mahi Çayı, koja se stotinjak metara iznad mosta nenadano sunovraćuje sa visine 15-20 metara, stvarajući bučni vodopad Muradiju.

SVETA PLANINA: Naša pažnja je usmjerena ka našem krajnjem cilju - svetoj planini Ararat. Smještena je 180 kilometara od Vana, na samoj tromeđi Turske, Irana i Jermenije, i svaki narod je drukčije naziva - za Turke je ona Ağrı Dağı (Bolna planina), za Kurde - Çiyayê Alavhat, za Jermene - Masis ili Masik, ali joj najbolje pristaje ime kako su joj dali Perzijanci. Na farsiju se ona naziva - Koh-i-Nuh (Noeva planina)!

Sjetih se čuvene priče o uzbudljivoj višemjesečnoj vojnoj ekspediciji na Ararart koju je pred samu Oktobarsku revoluciju organizirao ruski car Nikolaj Drugi, koju sam slušao još kao dječak. Carski vojnici su, navodno, negdje u krševitim i teško

Nešto dalje od tog mjesta otkriveno je i ogromno kameno sidro koje je možda pripadalo arci Božijeg poslanika Nuha, odnosno Noaha

pristupačnim kanjonima na jermenskoj strani svete planine našli ostatke Noahove arke i strpljivo ucrtali i mapirali njenu poziciju. Tragedija se dogodila po povratku, jer je većina članova carske ekspedicije pobijena, a dragocjene fotografije, crteži, mape i artefakti su netragom nestali.

“U postojanje ostataka Nuhove arke danas niko ne sumnja!”, kaže nam Mustafa dok se približavamo Dogubajazitu (Dogubayazit), gradiću od stotinjak hiljada stanovnika, iz kojeg polaze sve istraživačke ekspedicije na Ararat: “Prva svjedočanstva su stara skoro 2.300 godina!”

To je tačno. Savremenik Aleksandra Makedonskog (336 - 23 pr.n.e.), znameniti babilonski kroničar Berosus (Berossus) u svojim trotomnim historijskim spisima poznatim pod imenom Babiloniaka (Babyloniaca) svjedoči da hodočasnici redovno putuju na svetu planinu Ararat da bi pravili magične amulete od okamenjene smole koja prekriva starozavjetnu arku. BROJNA SVJEDOČANSTVA: Svjedočanstva se dalje nižu u dugi spisak poznat svakom istraživaču:

■ 50. godina naše ere - čuveni

ARARAT NIJE BIO JEDINI CILJ: Sarajevski istraživači Enver Imamović, Ahmed Bosnić i Adi Krdžalić

OKAMENJENI OSTACI ARKE: Turski Parlament je 2009. zaključio da se na Araratu uistinu nalaze ostaci Nuhove lađe

GRAD ISPOD ARARATA: Sve istraživačke ekspedicije odavde kreću ka vrhovima svete planine

KAMENO SIDRO: Mnogi istraživači smatraju da je ovaj probušeni kamen, nađen na Araratu, služio kao sidro na legendarnoj arci

NAJAVLJENA DRAMA: Prema prastarim legendama, Noah (Nuh, Noje) je neposredno prije Velikog potopa izgradio lađu u kojoj je smjestio većinu životinjskih vrsta

OČIMA ILUSTRATORA: “...I bi rečeno: ‘O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o Nebo, prestani!’ I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El Džudi...”, Kur’an, sura Hud, 44. ajet

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.