Višestruko poraženo sjećanje

Bitka na Sutjesci jedna je, kako istorija pamti, od najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata na ovim prostorima. Ali, uz Bitku na Neretvi, i jedna od ključnih partizanskih bitaka koja je uticala na tok Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji

Dani - - Iznevjerena Borba - Piše: ĐORĐE KRAJIŠNIK

Uoči obilježavanja 75. godišnjice Bitke na Sutjesci, jedne od najznačajnijih jugoslovenskih bitaka u Drugom svjetskom ratu, ponovo se vraćamo istim onim pitanjima o našem današnjem odnosu spram antifašističkog naslijeđa i onoga što ono za nas znači. Pri tome mislim na odnos svih nekad jugoslovenskih naroda i narodnosti spram partizanske borbe i izvojevanih pobjeda u Drugom svjetskom ratu, sa Sutjeskom kao jednom od najvažnijih tačaka partizanske borbe.

Činjenice pokazuju da je taj odnos uglavnom identične ambigvitetske prirode u svim bivšim republikama.

Devedesete godine prošlog vijeka, kao i novi milenij donijeli su u našoj percepciji antifašističke borbe niz preoblikovanja, koja su nastala iz revizionističkih pokušaja prekrajanja istorije. Danas kada se govori o partizanskoj borbi, ona se sa jedne strane proskribira kao usko ideološka “boljševička borba” ili se u etničkom partikularizmu nastoji istaći primat samo jednog naroda u antifašističkoj borbi i njenim ključnim bitkama. Sa druge strane, u povampirenom kvislinškom gledanju na povijest, rehabilitaciji ustaških, četničkih i drugih kvaslinških zločinaca kao heroja, zasluge partizanskih boraca u borbi za slobodu jugoslovenskih naroda nastoje se minimizirati i potisnuti u stranu.

Stoga događaji kao što su značajne godišnjice nekih od ključnih bitaka naše antifašističke prošlosti postaju mjesta na kojima se najočitije zrcale nesrast i šizofreni pristup povijesti koji zvanične politike na ovim prostorima njeguju.

Herojstvo ili izdaja

Bitka na Sutjesci jedna je, kako istorija pamti, od najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata na ovim prostorima. Ali, uz Bitku na Neretvi, i jedna od ključnih partizanskih bitaka koja je uticala na tok Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Njemačka operacija nazvana Schwartz - za koju je Vrhovni štab najprije vjerovao, uprkos upozorenjima pojedinih partizanskih komandanata, da nije onolikih razmjera kako se na kraju pokazalo - vođena je mjesec, od polovice maja do polovice juna 1943. duž toka rijeke Sutjeske.

Oko 120 hiljada njemačkih vojnika, uz saradnju sa četnicima, ustašama, Italijanima, artiljerijom i avionima, okružilo je na Sutjesci oko 17 hiljada partizana i 3.500 ranjenika. Cilj Operacije Schwarz bio je izričit: uništiti partizane na području Jugoslavije i slomiti odlučni otpor koji se pred nadiranjem fašizma ispriječio.

U noći između 8. i 9. juna 1943. godine, u kojoj je poginulo oko 7.000 partizanskih boraca, komandant Prve proleterske divizije Koča Popović donosi samostalnu odluku da se nema vremena više čekati, te da se neprijateljski obruč na Sutjesci neizostavno mora što prije probiti kako bi se otvorio put za proboj drugih jedinica i Vrhovnog štaba sa ranjenicima. Za mjesto proboja, kako je vispreni Koča u iznimno teškoj situaciji odlučio, izabran je Balinovac. U zoru 10. juna Prva proleterska predvođena španskim borcem i nadrealistom Kočom uspješno je probila njemačke položaje, čime je otvoren put za proboj drugih partizanskih jedinica.

Nakon što je putem kurira komandant Prve proleterske obavijestio Vrhovni štab o proboju, Vrhovni štab sa Titom na čelu u prvi mah Kočin poduhvat ocjenjuje kao “izdaju” i iznevjeravanje naređenja. Te mu na poruku odgovaraju: “Mi nećemo dolaziti kod vas, niti nameravamo da se krećemo u vašem pravcu”. Ipak, nakon što je situacija dodatno usložnjena, Tito povlači svoju odluku da ne slijedi Kočin proboj, te se sa ostatkom vojske upućuje istim putem preko Sutjeske. Pokazaće se to je bilo spasonosno rješenje. U knjizi Aleksandra Nenadovića

Razgovori s Kočom Koča Popović će umnogome demistifikovati heroistiku svoje uloge u proboju, ali i cijelog poslijeratnog partijskog narativa o Sutjesci. Nastojeći prije svega istaći nadljudske napore jedinica kojima je komadovao, te, kako za nadrealistu i priliči, pokazati kako u bitkama stvari često jesu pitanje visprenosti i eksperimenta.

“Ja sam se tu, na Sutjesci, ponašao kao što sam činio u svakoj teškoj situaciji - neopterećen razmišljanjima o tome šta bi meni lično moglo da se desi, kao da ne sumnjam da će proboj uspeti i da za nama idu ostali - iako sam, pre nego što sam krenuo, prvi i jedini put u ratu pomislio da ulazim u bitku iz koje neću izvući glavu. Ali kad sam se odlučio, kad sam krenuo, o tome više nisam razmišljao. Videćete to iz naređenja koja sam tada izdavao svojim jedinicama. Ja jednostavno kažem: kad ja budem osvojio ovu ili onu kotu, vi krećite u ovom ili onom pravcu. Držao sam se, ukratko, kao da celu situaciju na frontu držim u svojim rukama - što je, dabome, bilo daleko od realnog. Trudio sam se da sve što je neophodno preduzmem i predvidim i ne pomišljajući da ću ostati živ”, svjedočio je kasnije Koča.

Britanski vojni izaslanik F.W.D. Deakin, koji se sa partizanima probijao na Sutjesci, napisaće pak u svojim sjećanjima o Kočinom poduhvatu ovako: “Kao komandant divizije, svojim pouzdanim instinktom i rasvetljavajući poimanjem neposrednih situacija, Koča Popović je, trenutnom inicijativnošću naslutio slabu tačku u obruču nemačkog okruženja severno od Sutjeske i bio je neposredni arhitekta našeg izbavljenja”.

Stvarne razmjere

Ipak, kada se sve ono što je bio poslijeratni mitomanski narativ o slavnim bitkama NOB-a svede na stvarnu povijesnu razmjeru, Bitka na Sutjesci ostaje jedan od najvažnijih podviga ovdašnjih naroda u borbi za slobodu. Ostaće stoga, bez obzira na čeljusti revizionizma, upamćena iznimna požrtvovanost partizanskih jedinica svih jugoslovenskih naroda u nastojanju da se po svaku cijenu Sutjeska probije.

Na brdu Košuta je tako, u haosu borbe, od čete Druge proleterske brigade u životu ostalo samo devet ljudi; na prevoju Ljubin grob, Druga četa Trećeg bataljona Četvrte crnogorske proleterske brigade poslala je svoju posljednju poruku Vrhovnom štabu koja je glasila: “Dok god budete čuli na Ljubinom grobu pucanje naših pušaka, Nijemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera”. Jednako tako, Druga dalmatinska

Sava Kovačević nije Ratko Mladić, šta god današnji fašisti tvrdili Unakaženje:

Tito nije htio za Kočom, pa se predomislio Vizije:

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.