Žao mi je što još nisu smanjeni doprinosi

Dani - - Intervju Dana - Razgovarala: VILDANA SELIMBEGOVIĆ

Lars-Gunnar Wigemark je specijalni predstavnik Europske unije u našoj zemlji od prvog marta 2015. godine, a ove sezone i aktivni sudionik pregovora o izmjenama Izbornog zakona u BiH. Za Dane govori o Reformskoj agendi, domaćim političarima, Turskoj, Rusiji, Europskoj uniji

UBosni i Hercegovini je duže od tri godine i posve je siguran da ovdje postoje paralelne stvarnosti. Ovaj Šveđanin, harvardski đak, ima respektabilnu diplomatsku karijeru kao diplomata svoje zemlje za koju je radio u Beogradu, Washingtonu, Kabulu i Moskvi, a potom postao i jedan od prvih ambasadora Europske unije i to u Pakistanu. Možda je u tome njegova tajna: ne postoji pitanje na koje novinar može dobiti konkretan odgovor. No zato je iznimno uporan u insistiranju na matrici koju smatra vlastitom agendom.

Zato ga valja pažljivo slušati jer ne bježi ni od vlastitih recepata poput ponude domaćim političarima da povuku dva poteza kojim bi promijenili ovaj domaći svijet: prvi se tiče dogovora Bosne i Hercegovine sa Srbijom oko granica, a drugi trenutnog umanjenja doprinosa kao sastavnog dijela Reformske agende od kojeg su, čini se, svi odustali.

Kako god, naš je razgovor počeo sa još uvijek aktuelnom posjetom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Sarajevu, gdje je održao i svoj jedini promotivni skup u Evropi. DANI: Kako Vi gledate na Erdoganovu posjetu Bosni i Hercegovini?

WIGEMARK: Prije svega treba reći da se radilo o radnoj posjeti turskog predsjednika, a koliko znam, tri godine gospodin Erdogan nije bio u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu da postoje dosta bliski odnosi između BiH i Turske na političkoj i ekonomskoj razini - iako su, u suštini, investicije Turske u BiH male u poređenju sa onim što dolazi iz zemalja EU jer Turska nije čak ni među prvih 10 top investitora u BiH, dok je u tih 10 sedam naših zemalja - ne treba zaboraviti da Turska još uvijek ima formalni status kandidata za članstvo u EU. Nije nikakva tajna da smo i mi imali poteškoća u odnosima s Turskom, uključujući pitanja poput slobode izražavanja koje je vrlo važno za medije, generalno ljudska prava, a istovremeno nema nikakvih sumnji da Turska na sebi nosi veliki teret izbjeglica, migranata i pravih izbjeglica iz Sirije. Govorimo o tri i po miliona ljudi, što je ustvari cjelokupna populacija stanovništva BiH. Vi znate da EU pruža podršku za izbjeglice i do sada je uloženo oko tri milijarde u program pomoći s Turskom. Turska je i članica NATO-saveza i igra vrlo važnu ulogu na Bliskom istoku, tako da nisam taj koji će komentirati bilateralne posjete jer to je zapravo relacija BiH i Turske. DANI: Migranti su postali i bosanskohercegovačka priča, a njihovo zbrinjavanje u Salakovcu zaustavljeno je nekoliko sati policijskom intervencijom na Ivan-sedlu, kao da koliko juče i mi sami nismo bili izbjeglice. WIGEMARK: Domaće vlasti počele su sa pripremama prije dvije, tri godine tokom migrantske krize, kada je iz Grčke i Turske, preko Srbije išao val migranata, i kada ih je vrlo malo došlo i u BiH. Pazite, moja rodna Švedska je primila oko 118.000 migranata i naravno da smo mi bolje stojeći i imamo veće kapacitete, ali hoću reći da smo mi svoje granice otvorili. Istina je, postoje ograničenja koliko ljudi možemo primiti. Njemačka je primila 800.000 od početka krize, ali mislim da je - ako gledamo proporcionalno Švedska primila više migranata nego bilo koja druga zemlja. Ali, ono što je ovdje problematično nije sama brojka nego proporcionalni rast. Mi smo još prije dvije godine primijetili određeni porast izbjeglica koje su dolazile u zemlju, one dolete i nekako nestanu. Možda govorimo o nekim ekskluzivnim oblicima migracija, o ljudima koji sebi mogu priuštiti da letom avionom dođu u Sarajevo i mogu samo nagađati na koji način ti ljudi završe u EU, ako uopšte i završe. Oni o kojima sad govorimo su nešto slabijeg imovinskog stanja. Radi se o mješavini ljudi iz Sirije i Iraka, koji jesu prave političke izbjeglice, ali i Afganistana, gdje također postoje značajni rizici. Ima i dosta ljudi iz Pakistana, gdje sam proveo četiri godine prije nego sam došao u BiH i znamo sa sigurnošću da su ti ljudi žrtve trgovine. Vrlo često su to muškarci mlađe dobi koji traže zaposlenje da osiguraju i obezbijede svoje porodice. Oni su žrtve krijumčarenja do teritorija EU, eventualno i dalje, što je pitanje organiziranog kriminala. Ima tu i cijelih porodica koje su većina vjerovatno izbjeglice, ali ima i onih koji su ekonomski migranti. Tako da ne govorimo o koherentnoj grupi. Postoje određeni međunarodni standardi iz oblasti ljudskih prava i načini kako se postupa s takvim kategorijama. Znamo da većinu njih ne zanima ostanak u BiH, oni su mahom samo u tranzitu. A mi kao EU, kao što sam i ranije isticao, stojimo na raspolaganju da osiguramo pomoć i podršku u rješavanju ovog pitanja u različitim oblicima - od direktne pomoći izbjeglicama do pomoći

Pogledajte vozne parkove političara ili državnih službenika. Zašto svako mora imati službeno vozilo? Toga u Švedskoj nema

Lars-Gunnar Wigemark, ambasador

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.