DEMOGRAFSKA OBMANA
Prema riječima Nataše Turbić, načelnice Gračaca koji spada pod Zadarsku županiju, ali je zemljopisno u Lici, iz njega je od 2015. do danas otišlo oko 800 ljudi. - Da, velika je to brojka. Čim se moglo otići vani bez vize i radne dozvole, ljudi su, naravno iskoristili priliku. Najviše ih je otišlo u Njemačku i Austriju, a nešto manje u Švedsku, potom u Irsku. Prvo bi otišli muškarci, a onda su za sobom povukli i ostatak obitelji. U Gračacu gotovo da nema nikog kome bar neki rođak ili prijatelj nije otišao raditi vani. Radi se uglavnom o ljudima koji su radili na terenu, odnosno građevinskim radnicima. Jedino što tješi u cijeloj ovoj priči je to što se taj trend iseljavanja u zadnjih godinu dana prilično zaustavio. Razlog su jedna tvornica i pilana u neposrednoj blizini, točnije u Udbini, pa dosta njih tamo odlazi raditi. U Gračacu dobro funkcionira i kompletna javna služba, od vatrogasaca, policije, škola, Fine...većina ljudi tu radi objasnila je načelnica Turbić. čuti i po dva, tri puta na dan. - Evo jučer su me zvale i pitaju hoću li ih primiti kad dođu sad za ljetne praznike. Zezaju me malo jer dobro znaju da ne samo da ću ih primiti, nego ih nikad ne bi ni puštao da odu - smije se ponosni djed. Ostavili smo ga zamišljenog, ali sretnog u svojim mislima o skorom susretu s najmilijima. Krenuli smo na sjeveroistok. Za oko 45 minuta stigli smo u Lički Osik. U kafiću smo upoznali Nenada Šarića (62). Bio je sa svojim sinom (23). Primili su nas prijateljski za svoj stol. Mi smo, kažu, rijetki gosti u ovom pustom kraju, a čašica razgovora je uvije dobrodošla. Nenadov sin nam odmah prizna kako su mi gotovo svi prijatelji koje je imao, u zadnjih par godina otišli u Njemačku u Stutgart i München, u austrijski Linz te u irski Dublin. - Ja sam ostao jer sam jedan od rijetkih iz svoje generacije koji ima stalan i dobar posao. Radim u jednom hotelu na recepciji i imam prosječnu plaću. S tim sam zadovoljan. Prijatelji koji su otišli vani često mi se javljaju i kažu da su zadovoljni. Najviše ih muči skupoća iznajmljivanja stanova, ali sve ostalo im paše. Kažu mi da tamo mijenjaju poslove kao čarape jer ih je užasno lako naći. Ono što meni najteže pada je kada mi kažu da nema šanse da se vrate - rekao je mladić. Njegov otac Nenad sretan je što se ne mora odvajati od sina za sad, ali i on negoduje nad situacijom u njihovu kraju. - Čuo sam da je odavde odselilo oko 500 ljudi u zadnjih godinu dana. To je velika