USKRSNULI ZA

Jebate, se me boli, bile su prve riječi koje je Stjepan Medvedec (52) progovorio nakon 30 minuta kliničke smrti, piše portal NiZagorjemalo.

U život ga je vratio tim Hitne medicinske službe iz Krapine, dr. Iva Miloš, tehničarka Matea Hršak i vozač Zdravko Presečki. ‘Kak da se zgasil televizor’

- Bog zna kaj su oni mene ispitivali i kaj sam im ja sve rekel. Kaj god da su me pitali, se bi im povedal - priča nam Stjepan Medvedec iz Šemnice kraj Krapine, mjesec i pol nakon što se, kako sam kaže, drugi put rodio. - Ja se ne zmislim ničega. U magli mi je da je vozač vozil ko lud, da je doktorica fejst kričala ‘brže... imamo ga... nemamo ga...’. Al’ meni vam je to sve mutno. Kak da vam neko zgasi televizor i ostanete u kmici – prepričava nam Medvedec, koji se sad od srca smije.

A od srca je i krenulo. Pozlilo mu je 10. listopada, srušio se na dvorištu ispred kuće. Hitna je poziv dobila u 15.01. Za osam minuta bili su u Šemnici. – Ključnu je ulogu odigrala pacijentova susjeda Marija Šalković, medicinska sestra u Domu zdravlja, koja je započela laičku reanimaciju. Kad smo mi stigli, preuzeli smo reanimaciju aparatima. Nakon što smo ga dva puta ‘šokirali’, dobili smo ritam, aplicirali lijekove i jurili prema Krapinskim Toplicama u Magdalenu. Održavali smo mu dišni put putem do bolnice. Uspio je prodisati samostalno i počeo je odbacivati samopomagalo za održavanje dišnog puta. Progovorio nam je u transportu – ushićeno se prisjeća mlada liječnica Iva Miloš (30). Ne sjeća se ničega. Kaže da taj dan i tog čovjeka nikad neće zaboraviti. Od trenutka kad mu je pozlilo do uspješne reanimacije prošlo je punih pola sata. – Onesvijestio se zbog poremećaja rada srca. Njemu je srce stalo. Umjesto njegova srca, dok mi nismo stigli, srce je ‘kucala’ susjeda Marija, a nakon toga mi. Bila je to velika borba. Kad se ‘vratio’, odgovarao nam je na pitanja, ali se on toga ne sjeća. Prve riječi, još tijekom transporta, bile su mu: ‘Jebate, se me boli’ – smije se dr. Miloš. Kaže da joj je odgovarao na sva pitanja. Medvedec se ne sjeća ničega.

– Znam samo da bum doktoricu zapamtil za cijeli život. Ne sjećam se njezina lica, al sam zapamtil glas i nigdar ga ne bum pozabil - priča nam Medvedec. Nakon što su ga pregledali u bolnici u Krapinskim Toplicama, Medvedec je već bio potpuno stabilan. Prevezli su ga u Opću bolnicu Zabok. Morao je na šivanje jer je pri padu udario glavom u beton.

- A i mi smo mu tijekom reanimacije slomili rebra - “priznaje” dr. Miloš.

- Dali smo se 110 posto i posljedica slomljenih rebara je neminovna - pojasnila je.

- Joooj, ta rebra su me najveć boljela. A kaj bi im zameril, pa tak sam se i rodil drugi put. Petru sam pobegel z vrata - smije se Medvedec i kaže da se sad svi možemo smijati na njegov račun. No oppravak nije bio brz. Ne