Interesi i teška narav isključili Alena s Eura
Temperament Barcelonina veznjaka ono je čega se plaši izbornik i zbog čega ga ne vodi na EP
je to sasvim korektno posložio, svi smo bili zadovoljni. Tu sezonu završili smo u sredini ljestvice zagrebačke zone, a Ante je odmah potom dobio novi angažman u Zadru. Mi smo ga na neki način lansirali kao trenera – dodaje Papeš. Ali kako ste se od svih zagrebačkih trenera odlučili za neiskusnoga Antu Čačića? – Do tada je Ante bio tehniko u Zagrebu, radio je s Ilijom Lončarevićem i od njega učio. Kako iznimno cijenim Iliju, to je Anti bila značajna preporuka za posao kod nas. Svidjelo mi se kod Čačića što je, unatoč trenerskom neiskustvu, nastupio samouvjereno i odvažno. Nije se nimalo prepao tog izazova – naglašava Papeš i zaključuje: – Kad smo se nedavno sreli, zezao sam ga: “Moraš mi odati priznanje što sam prepoznao tvoj trenerski potencijal. Međutim, nisam mislio da ćeš tako daleko dogurati.” Naravno da mi je drago što je Ante danas na izborničkoj poziciji jer on je zaista trener koji je u karijeri prošao sve.
Klub koji je dao Bračuna
NK TPK bio je preteča današnjega trećeligaša HAŠK-a, a najpoznatiji nogometaš kojega je lansirao taj klub legendarni je Dinamov branič Milivoj Bračun. U Čačićevo pak vrijeme za TPK su među ostalim igrali Močilar, Varžić, Vrbanc, Stančić, Hriberski, Košutić, Tokić, Šantek, Brus, Bučar..., a suparnici u tadašnjoj zagrebačkoj regionalnoj ligi jug bili su im Vrapče, Chromos, Jaska, Trnje, Novi Zagreb, Končar, Špansko, Ilovac... Jedan od Čačićevih igrača u TPK bio je Nenad Bučar, danas 49-godišnjak, djelatnik Zagrebparkinga. Izbornika se sjeća po čvrstoj ruci. – Imao sam 21 godinu kada je Čačić postao naš trener i za mene je on bio autoritet. Malo je teže možda takav odnos uspostavljao sa starijim igračima – kaže nam Bučar. Antina sezona u TPK bila je obilježena padovima i usponima. Nije sve išlo glatko. – Nakon prvih 6-7 kola bili smo uvjerljivo posljednjeplasirani i nešto je hitno trebalo poduzeti. Tada se Čačić odlučio na odlučan rez. Iz momčadi je maknuo nekolicinu starijih igrača poput Varžića, Vrbanca..., ostavio Močilara, Ormoža i Stančića i, iako je to izazvalo šok za sve u klubu, uslijedio je uzlet. Nanizali smo deset utakmica bez poraza i jesen okončali na šestom mjestu. Trebalo je imati hrabrosti povući takav potez, osobito s Miroslavom Varžićem koji je bio strašno moćan igrač – naglašava Nenad Bučar.
Počeo je u Samoboru
Njegov pak otac Zlatko, tadašnji predsjednik, sjeća se kako su neki stariji igrači, među njima i Varžić, sami izazvali Antinu reakciju. Na jednoj utakmici ostavio ih je na klupi, a kada ih je htio uvesti u igru, oni su to uvrijeđeno odbili pa je Čačić imao dobar povod za eliminaciju. Nešto slično kao u slučaju Ivice Olića u prijateljskoj utakmici s Rusima u Rostovu na Donu. – Ante je prvu utakmicu, prijateljsku, vodio u Samoboru. Čim je preuzeo momčad, promijenio je filozofiju igre inzistirajući na igri preko krila. To mi se odmah svidjelo – kazao je Zlatko Bučar. Jeste li i danas u kontaktu s bivšim šefom, pitamo Nenada Bučara. – Prije koju godinu posjetio sam ga u njegovu kafiću Bagatela. Sjetio me se, bio je vrlo srdačan. A nakon pobjede nad Bugarima poslao sam mu čestitku SMS-om i na nju mi je odgovorio. Ante Čačić uvijek je bio gospodin – istaknuo je Bučar. Zanimljivom se čini usporedba trenerskih puteva Ante Čačića i njegovih suparnika na Euru. Te 1988. godine, kada je Čačić vodio TPK u zagrebačkoj zoni, Fatih Terim već je vodio turskoga prvoligaša Ankaragücü, Španjolac Vicente del Bosque sjedio je na klupi druge momčadi Real Madrida, a izbornik Čeha Pavel Vrba još je bio nogometaš, u Baniku iz Havirova. Dinamov dvojac ostavio je dobar dojam u siromašnoj HNL, ali u dvobojima s Hajdukom, Rijekom i u Ligi prvaka bio je bez učinka Ozren Maršić Nemirno će se narednih par dana meškoljiti brk Ante Čačića, “mali” je poludio zbog izbacivanja s popisa putnika na Euro. O Alenu Haliloviću je riječ, zlatni dečko hrvatskog nogometa, ostao je i bez drugog velikog natjecanja s Hrvatskom. Niko Kovač nije ga pozvao ni na širi spisak za Svjetsko prvenstvo u Brazilu prije dvije godine. Halilović se nije našao među 30 pozvanih igrača za pripreme, a sada je u “minutu do dvanaest” otpao s Čačićevog popisa za Francusku. Odlaska u Brazil stajao ga je jezik Zdravka Mamića, koji je kazao da Halilović mora na SP ili mora odstupiti Davor Šuker. Halilović nije otišao na SP, Šuker je i dalje predsjednik, a Kovač je otišao dosta kasnije. Ili Mamić nije moćan kako se nagađa ili je Halilović tada otpao zbog toga što je već prije Brazila potpisao za Barcelonu, pa mu nije trebalo dizati cijenu. Sada se opet vrti slična priča, iza Halilovića su dvije sezone na Pirinejima, u ovoj drugoj igrao je više nego dobro u Sportingu iz Gijona, ali Čačić ga se hladno odrekao. Da se razumijemo, trojac, koji je u ponedjeljak otpao sasvim je nebitan u reprezentaciji, teško je vjerovati da bi Duje Ćaleta- Car (šteta što taj stameni stoper nije na Euro školovanju), Domagoj Antolić i Halilović dobili koju minutu na Euru. Ali, Halilovića se, to se može čuti kao bitan razlog, Čačić riješio zbog toga što s njim nije na čisto. Ne govorimo o nogometnoj kvaliteti, kod Halilovića znanje nije sporno, ali njegov temperament je ono čega se Čačić plaši. Eksplozivnost i financijska neovisnost, ponašanje zvijezde realna su opasnost da Halilović iskoči iz okvira i poremeti ozračje u reprezentaciji. To je bilo ono osnovno čime se Čačić vodio i stavio ispred njega Marka Roga i Antu Ćorića. Halilović bi imao pravo upitati izbornika “u čemu su to Rog i Ćorić bolji od mene” i ne bi pogriješio. Dinamov mladi dvojac ostavio je dobar dojam u siromašnoj Hrvatskoj ligi. Primjerice, Rog je ove sezone u HNL-u uspio postići tri pogotka i sva tri je zabio Lokomotivi. A to su, kako
Čačićevi prvi suparnici bili su Vrapče, Chromos, Ilovac... Završio je u sredini ljestvice Žrtvovan je kapetan Dinama Antolić, koji će teško odraditi neki turbo milijunski transfer
znamo, prijateljske utakmice za Dinamo. Recimo, u utakmicama Lige prvaka, te u HNL dvobojima s Hajdukom i Rijekom Rog i Ćorić ostali su bez učinka. To bi bili neki Halilovićevi aduti, kojima bi pridodao svojih 36 utakmica u Primeri začinjenih s tri gola i pet asistencija. Oni, koji sve znaju objasnit će da je Halilović otpao zbog toga što sveprisutni Mamić želi dizati cijenu svojim mladim zvijezdama. Za Rogov i Ćorićev životopis u budućim prodajama sudioništvo na Euru bit će lijepa referenca. Žrtvovan je kapetan Dinama Antolić, koji će teško odraditi neki turbo milijunski transfer, dalje idu Ćorić i Rog, kojima se milijuni smiješe... No, sve su to priče, talenat Dinamovog dvojca je nesporan, Ćorić i Rog uzdanice su hrvatskog nogometa, baš i Halilović, a kako nitko od njih ne bi ni igrao drži vodu onaj detalj da Čačić nije želio igrača, koji bi mogao iskočiti ako mu netko kaže da donese vodu ili da ponese čunjeve.