Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom u zadnji tren izabrao deset sudaca Ustavnog suda
Sabor RH stavio se iznad Ustava koji nalaže da se biraju “osobito” suci, državni odvjetnici, odvjetnici i profesori, a ne zastupnici Hrvatski sabor izabrao je deset sudaca Ustavnog suda. Andrej Abramović i Lovorka Kušan dobili su 136 glasova, Miroslav Šumanović i Rajko Mlinarić 134, Branko Brkić 132, Mario Jelušić 130, Josip Leko 118 (4 suzdržana i 16 protiv), Ingrid Antičević-Marinović 117 glasova (6 suzdržanih i 15 protiv), Davorin Mlakar 117 glasova (2 suzdržana i 16 protiv) i Snježana Bagić 112 glasova (6 suzdržanih i 20 protiv). Ivan Vilibor Sinčić iz Živog zida glasovao je protiv svih kandidata, laburisti su bili suzdržani, HRID i Most nisu podržali političare i Snježanu Bagić, dok su ostali različito glasovali po pojedinim imenima.
Podolnjak je žalostan
Robert Podolnjak u ime Mosta rekao je kako je to trebao biti svečani trenutak demokracije, ali nije, već ga, štoviše, žalosti što će Ustavni sud imati više političara odnosno aktualnih saborskih zastupnika nego ikad dosad, odnosno premalo sudaca i prvi put nijednog sveučilišnog profesora ( Jelušić je docent). Raspravi o predloženim kandidatima i glasovanju nazočilo je i troje predloženih zastupnika (nisu glasovali), unatoč preporuci Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa da se posve isključe iz svih procesa. Peđa Grbin (SDP) obrazložio je kako je dilema bila teška, ali da nisu mogli dopustiti da Hrvatska nakon što je ostala bez Vlade i većine u Saboru, ostane i bez Ustavnog suda. Riječima uzvišenog sadržaja kojima je branjen prijedlog, Stipe Petrina suprotstavio je svoj zaključak kako je riječ o “najprljavijoj političkoj trgovini”, te da je izbor nekih ljudi s predložene liste gori i od ustavne krize. I Milorad Pupovac (SDSS) kritizirao je predlagatelje što su se umjesto propisanih kriterija opredijelili za “makar kakav god sastav Ustavnog suda”. Dražen Bošnjaković (HDZ) pozvao je na zajedništvo, a Vesna Pusić (HNS) da je bio nužan kompromis. Izborom troje zastupnika Sabor se postavio iznad Ustava koji kaže da se ustavni suci biraju “osobito” iz reda sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora. Još bi se to moglo nekako pravdati da nam je zakonodavstvo najbolji segment vlasti, a ne jedan od gorih. Loši i neustavni zakoni usvajaju se u Saboru i sada će troje zastupnika, od kojih su osobito Leko i Antičević-Marinović posljednjih godina simboli odgovornosti loše normativne prakse zbog koje je nerijetko i Ustavni sud morao iznalaziti kojekakva rješenja da bi izvukao društvo iz nemoguće situacije, nadzirati sankcioniranje svojih pogrešaka!? Drugi je problem što neki odavno ili nikad nisu vidjeli sudske spise, a o skromnom ili nikakvom poznavanju prakse Europskog suda za ljudska prava da i ne govorimo. To je sada hendikep i Ustavnog suda sljedećih osam godina jer će umjesto njih zapravo savjetnici rješavati predmete. Uz neke od političkih primjedbi u odnosu na Mlakara stalno će se provlačiti njegov “grijeh” lažnog predstavljanja u aferi Hypo kao i plagiranje stručnog rada kolege sutkinje Bagić. Sve to će se odraziti na percepciju cjelokupnog, neupitnog dijela Ustavnog suda. Dok će maturanti uhvaćeni u prepisivanju ili krađi ispita državne mature od ove godine snositi ozbiljne sankcije, tako da će im biti zabranjeno polaganje mature i iduće godine, politika je istodobno ustavnu sutkinju za prepisivanje nagradila još jednim mandatom. Najveći moralni i etički problem s ovakvim izborom jest to što je Ustavni sud četvrta vlast u državi, jedan od moralnih stupova društva i sve mane u procesu njegova formiranja i sastavljanja prenose se i na društvo.
Izabrani podobni s grijehom
Ako se tako može na Ustavnom sudu, zašto ne i na nižim i nezahtjevnijim razinama!? Stoga, ako je Most već preuzeo na sebe ulogu kontrolora koji nadzire i dovodi u red SDP i HDZ, onda ako je ikad baš je sada trebao ultimativno inzistirati na poštivanju Ustava i temeljnih etičkih principa. Etički “grijeh” prvog potpredsjednika Vlade u odnosu na “grijehe” četvero ustavnih sudaca izabranih po podobnosti u fingiranoj demokratskoj proceduri više nije veliki Karamarkov problem. Ako se s takvom manom može biti ustavni sudac, zašto se ne bi moglo biti i član Vlade!?
Mane četvero izabranih kandidata prenijet će se i na percepciju Ustavnog suda sljedećih 8 godina