21 godinu poslije rata minska polja ugrožavaju život pola milijuna ljudi

Hrvatski centar za razminiranje i vlasnici 47 tvrtki koje se bave tim poslom međusobno se optužuju za makinacije, pirotehničari strahuju za sigurnost, a državu – nije briga

Pmarina.borovac@vecernji.net roblemi vezani uz nas pirotehničare vrlo su kompleksni i za njihovo rješavanje nema zainteresiranih strana. Samo da navedem da postoje tri sindikata, dvije udruge poslodavaca, nejedinstveni pirotehničari, Hrvatski centar za razminiranje i Ministarstvo unutarnjih poslova koji pogoduju pojedincima i grupama. I na kraju Vladin ured za razminiranje koji ne radi ništa, samo crpi novac iz proračuna namijenjen za neposredno razminiranje. Ako se nešto i pokrene, počne se vrtjeti u krug i na kraju se sve vrati na staro – riječi su pirotehničara iz Slavonije koji je u sedam godina staža na raščišćavanju minskih polja promijenio tri tvrtke. U jednoj mu je poslodavac ostao dužan pet plaća i terenskih dodataka pa ga je tužio i dobio spor, ali svoja potraživanja ne može naplatiti jer je gazda zatvorio tvrtku. I zatim otvorio drugu, također za razminiranje. Jer zakon mu to ne priječi. Je li to zato što za rješavanje nagomilanih problema o kojem su nedavno na prosvjedu progovorili i pirotehničari – odaslavši zastrašujući apel da minska polja ni nakon njih nisu čista i da na teren koji su pregledali ne bi pustili svoju djecu – zaista nema za- interesiranih strana? Ili su razlog interesne skupine umrežene s politikom koje se svih ovih godina motaju oko budžeta za razminiranje u kojem su milijuni i milijuni kuna ili pak to što se u poslu s razminiranjem godinama zaista muljalo na sve strane? No sada je sasvim izvjesno da Hrvatska do 1. ožujka 2019. neće biti očišćena od mina. A kada će biti, u ovom trenutku nitko ne zna. Krajnji se rok ne precizira ni u nacrtu prijedloga novog Nacionalnog programa protuminskog djelovanja, koji je u izradi, a koji bi se nakon javne rasprave trebao naći pred Vladom, ako je bude. Za razminiranje su ostala još 467,4 četvorna kilometra na području 68 gradova i općina u Ličko- senjskoj (145,2 km2), Sisačko-moslavačkoj (80,6 km2), Osječko-baranjskoj (61,5 km2), Karlovačkoj (53,4 km2), Zadarskoj (40,2 km2), Požeško-slavonskoj (30,5 km2), Šibensko-kninskoj (28,5 km2), Splitsko- dalmatin- skoj (22,2 km2) i Brodsko-posavskoj (2,5 km2) županiji. Na toj je minski sumnjivoj površini evidentiran 44.981 komad minsko- eksplozivnih sredstava kao i velik broj razasutih neubojitih eksplozivnih sredstava. Zbog neočišćenih minskih polja izravno su ugroženi životi 516.330 ljudi, odnosno 12 posto hrvatskog stanovništva. Taj preostali dio posla za pirotehničare će biti i najteži; ostalo im je od mina očistiti šume i nepristupačne predjele koji su dva desetljeća od rata zarasli u korov i šikaru. S pravom ili ne, ali mnogi se pitaju koliko će tek mina na tim područjima ostajati ako su na ravnici nedaleko od prvih kuća lani u Ceriću kod Vinkovaca nakon razminiranja ostala dva PROM-a, tri tenkovske mine, dvije pješačke PMA1 i jedna granata 20 mm, 30 metaka kalibra 7,62 i jedna ručna kumulativna mina M80. No, unatoč tom pronalasku, upriličena je svečana ceremonija dodjele certifikata Vu- kovarsko-srijemsko županiji da je čista od mina iako to područje nije bilo ponovno razminirano.

‘Natječaji se namještaju’

Kada je 2009. godine donesen Nacionalni program, minski sumnjivo je bilo 954,5 četvorna kilometra za čije je čišćenje trebalo osigurati ukupno 4.187,000.000 kuna. Da je sve ostalo po planu, sada bi pod minama bilo oko 150 četvornih kilometara manje. Ali osom ove i prošle godine, novca za razminiranje bilo je puno manje nego što je planirano i osigurano je tek 68 posto potrebnih sredstava, zbog čega se i radilo manje, a cijene su se urušavale pa se danas orezivanje živice više plaća nego razminiranje. Postoji nekoliko istina zašto je tako i zašto Hrvatska neće u planiranom roku biti očišćena od mina. O problemima u sustavu humanitarnog razminiranja razgovarali smo s pirotehničarima, poslodavcima i predstavnicima