Što je za Tuđmana bilo stvaranje države, za Karamarka je trebao biti gospodarski uzlet
Karamarko je govorio da mu mediji podmeću kada su pisali da želi na čelo HDZ-a. Sada je jasnije zašto je onako ekspresno izbacio J. Kosor Plenković se na stranačkom Saboru promovirao u mogući, sada još alternativni, ali i HDZ budućnosti. Sigurno da ima kvaliteta, ali i neka ograničenja
Ivo Sanader pokazivao je nevjerojatan interes za bogatstvo i luksuz. Tek kada je podignuta optužnice protiv njega, saznali smo da je volio besramno skupe satove od po 30.000 eura te da je imao kolekciju umjetnina na kojoj bi mu pozavidio i malo lošije opremljen muzej. A da bi to sve ostvario, Sanader je morao zagaziti u političku korupciju i kriminal koji su ga stajali političke glave. Iako trenutačno još nema nijednu pravomoćnu presudu, nije uvjerio javnost da je baš tako nevinašce. Dobar dio te javnosti misli da je jedan od najkorumpiranijih premijera u Europi od Drugog svjetskog rata. Njegov je odlazak obavijen tajnovitošću i neprovjerenim informacijama, što je u ovom našem sumnjičavom društvu uvijek bila dobra podloga za razvijanje različitih teorija urote. Međutim, kako sada izlaze na vidjelo Sanaderove snažne veze s ruskim kapitalom, nije nemoguće da je to bio jedan od glavnih razloga zašto ga velike zapadne zemlje više nisu željele vidjeti u Banskim dvorima.
Petrović šapnuo ime
Sanader je optužen jer je predao MOL-u upravljačka prava za mito od deset milijuna dolara. Upravo je Petrović glavna poveznica između Ive Sanadera i sadašnjeg predsjednika HDZ-a Karamarka. Kroz tu vezu može se gledati meteorski uspon Karamarka, prvo kao šefa tajnih službi, a onda i ministra unutarnjih poslova. Nikada nismo saznali tko je Sanaderu preporučio Karamarka, ali sada s naknadnom pameću uvjerljivo zvuči teorija da je to učinio Jozo Petrović. Nismo saznali ni to kako je Karamarko uspio postati šef HDZ-a prije četiri godine iako je samo šest mjeseci prije postao njegov član. Kada su mediji pisali da želi postati predsjednik HDZ-a, Karamarko ih je optuživao da mu podmeću. Sada je jasnije zašto je onako ekspresno izbacio Jadranku Kosor iz stranke. Očito se poštovala i ćaćina želja. Novi šef HDZ-a uveo je žestoku retoriku koja je posebno bila
usmjerena prema “komunistima i Jugoslavenima”. Napadno je govorio o domoljublju i optuživao sve koji nisu na njegovoj političkoj valnoj dužini. Okupio je oko sebe male desničarske stranke koje Tuđman nije želio imati kao formalne saveznike. I ne samo to, pravaši Ćorić i Tepeš vrlo često govore ono što je Karamarko želio da se čuje, ali mu iz nekih taktičkih razloga nije odgovaralo da to dolazi iz HDZ-a. Stoga je još zvonkije odjeknulo otkriće da njegova supruga Ana Karamarko radi “konzultantski posao” za Jozu Petrovića, koji opet “konzultira” MOL. Prije toga je Karamarko napadno govorio o tome kako Hrvatska treba odustati od arbitraže s MOL-om, što dodatno pojačava skepsu. Pojavile su se sumnje da Karamarko koristi žestoku retoriku samo zato da bi prikrio svoje veza s MOL-om. Uvijek je volio djelovati iz pozadine i po mogućnosti bez prisutnosti medija, što je navika koju je donio iz tajnih službi. Nepovjerljiv je prema medijima i, prema općoj ocjeni, loš komunikator. Zbog toga nije niti mogao na prošlotjednom saboru stranke izazvati emocije i oduševljenje svojih stranačkih kolega. Uspio je još dok je bio u oporbi postati jedan od najnepopularnijih političara. HDZ je velika stranka koja je navikla vladati pa ovu podjelu vlasti s Mostom ne smatra pobjedom, nego teškom žrtvom. Nakon izbora razočarani HDZ-ovci potiho su rogoborili, a sada sve glasnije optužuju Karamarka da nije dobro vodio kampanju te da je on kriv što nisu osvojili apsolutnu većinu. Nije mogao osigurati pozicije svima kojima je obećao i zbog toga i u stranci ima problema. Iako se na prošlom stranačkom saboru glumili jedinstvo, svi koji bolje poznaju stanje u HDZ-u reći će da postoji ozbiljan sukob između Tomislava Karamarka i Milijana Brkića. HDZ se sada nalazi ponovno na prekretnici. Karamarko je nedavno ponovo izabran za predsjednika HDZ-a, ali afera Konzultantica ozbiljno je uzdrmala njegovu poziciju. Božo Petrov inzistira da ode iz Vlade, a novi izbori najmanje odgovaraju HDZ-u. Čini se nemogućim da bi na novim izborima dobio više mandata nego što ih sada ima. Ako Karamarko ode iz Vlade, onda je upitna i njegova pozicija u stranci. Stoga uopće nije nemoguće da se u neko skoro vrijeme ponovno održe izbori u HDZ-u.
Plenkovića ‘gurnuo’ Brkić?
Ovaj eksperiment s Karamarkom očito nije uspio. Kako god, neki novi predsjednik HDZ-a morao bi doći iz baze. Bilo bi opet loše da izaberu nekog tko će morati vraćati dugove stranačkim patrijarsima koji su mu pomogli da dođe na vrh. HDZ je u ovih četvrt stoljeća hrvatske neovisnosti bio uglavnom na vlasti. Napravio je dosta dobrih stvari, ali ima i onih postignuća na koja nikako ne mogu biti ponosni. U vrhu HDZ-a ima ljudi koji su već davno trebali biti u mirovini, ako ne i na nekim drugim mjestima. Andrej Plenković se na posljednjem stranačkom saboru promovirao u mogući, sada još alternativan, ali i HDZ budućnosti. Sigurno da Plenković ima puno kvaliteta, ali ima i neka ograničenja koja ga mogu zaustaviti na njegovu putu prema zvijezdama. Nije izgradio svoj vlastiti politički profil i previše je oslonjen na stare HDZ-ovce koji će željeti mrvicu vlasti nakon što njihov pulen eventualno preuzme stranku. Tako u kuloarima kruže priče da je Milijan Brkić prišapnuo Plenkoviću da u Lisinskom kaže da stranka ne smije biti talac jednog čovjeka. Tko zna je li to istina, ali će mnogi povjerovati da jest zato što do sada Plenković nije pokazivao snažnu političku osobnost i potrebnu hrabrost. Nakon Franje Tuđmana HDZ, očito, nije imao previše sreće sa svojim predsjednicima. Ivo Sanader je izgledao kao najljepša crvena jabuka, ali se onda ispostavilo da je sadržaj gnjio i pokvaren. Jadranka Kosor nikada se nije uspjela nametnuti kao pravi lider u stranci. Velikim dijelom i zato što je do čelne pozicije došla aklamacijom, a ne demokratskim izborima. Karamarko je propagirao tuđmanizam i domoljublje, ali je afera Konzultantica pokazala da je i on imao neke druge skrivene ciljeve. Stranka očito opet ulazi u krizno razdoblje. Trebat će vješta kormilara da je vrati na pravi put. To bi bio težak posao i za hrvatskog lava Franju s početka teksta, a kako onda ne bi bio za njegove loše kopije.
HDZ je velika stranka koja je navikla vladati pa ovu podjelu vlasti s Mostom ne smatra pobjedom, nego teškom žrtvom. Nakon izbora razočarani su HDZ-ovci potiho rogoborili, a sada sve glasnije optužuju Kako god, neki novi predsjednik HDZ-a mora doći iz baze. Bilo bi opet loše da izaberu nekog tko će morati vraćati dugove stranačkim patrijarsima