Hoće li se akvarij održavati od prodaje ulaznica?

Otvaranje slatkovodnog akvarija u Karlovcu gromoglasno je najavljeno uz obavezni dodatak kako je najveći u ovom dijelu Europe (koji je to točno dio, nije bitno) te financiran s 98% sredstva Europske unije. Podatak o sufinanciranju je odličan, ali uvijek postoji i jedno ali. Naime, sada akvarij imamo, ali postavlja se pitanje kako će se sufinancirati. Uvjeren sam kako će to biti nemoguće sredstvima od prodaje ulaznica i trebat će dodatna sredstva kako ribe ne bi uginule. I upravo o tome se radi, kako se fondovima EU uglavnom financiraju neprofitni projekti tj. projekti koji su u funkciji upitne dodatne vrijednosti standardu građana. Ukratko, financiraju se akvariji, pješačke staze, fontane ili u najboljem slučaju uređuju kolodvori ili grade inkubatori. Kako iznimke potvrđuju pravilo, može se pronaći pokoja farma ili hotel sufinanciran sredstvima EU, ali pri tome se uglavnom sredstva vraćaju u najveće europske države kroz materijal i opremu, a nama preostaju sitnice ako uspijemo na natječajima dobiti građevinske radove. O tome i takvoj analizi nije bilo, naravno, govora na svečanom otvaranju akvarija jer treba na sve moguće načine članstvo u EU opravdati. Pri tome nije bitno što su naša izravna financijska davanja daleko veća od povučenih sredstava iz fondova EU, a još jednom treba naglasiti kako su ta sredstva uglavnom namijenjena razvoju civilnog društva, ravnopravnosti spolova, rodova, toleranciji ili sličnim ciljevima koji imaju zadaću stvoriti amorfnu masu jednakopravnih jedinki u članstvu ove europske zajednice. Zbog toga se izravno ne potiče proizvodnja i industrijski razvoj jer zamislite kako bi bilo da Hrvatska otvori tvornicu koja bi konkurirala uhodanim europskim proizvođačima. Stoga se može zaključiti kako postoji i sprega multinacionalnih kompanija i politike ne samo na državnoj nego i europskoj razini kako bi se pažljivo balansirao razvoj gospodarstva najvećih država članica. U istom se smjeru vodi i bankarska politika ugrađena u dugoročne planove i strategije vlada pojedinih država koje znaju što im je činiti i zaštititi svoje interese. Očigledan je primjer poticanja kupovine elektronikom i softverom obogaćenog lima na način da su krediti za vozila najpri- hvatljiviji, s najmanjim kamatama, obročnim oplatama i sličnim pogodnostima. Dovoljno je potpisati nekoliko papira i novac vam sjeda na račun kako biste mogli kupiti najnovije vozilo u koje je ugrađena pamet i materijal vodećih europskih i svjetskih proizvođača u automobilskoj industriji. No, s druge strane, ako ste privatni poduzetnik ili obrtnik, banke vam takve pogodnosti ne nude, a postupak je kompliciran i dugotrajan. I sada neka netko kaže kako strane banke u Hrvatskoj vode našu, a ne politiku svojih država. Postavlja se jednostavno i logično pitanje zbog čega onda ne napravimo jednu snažnu domaću banku koja bi mogla raditi u interesu domaćeg gospodarstva i privrede? Neki će možda reći imamo HBOR, HPB ili KBZ, no svi su ti dosadašnji pokušaji stvaranja vlastite financijske institucije slabašni i u službi strane monetarne politike. I tako jedan običan akvarij otvara mnoga pitanja, a ne samo dugoročnu održivost i funkcioniranje jednog ovakvog financijski neodrživog projekta.