Što je moralno nakon Zorana Milanovića?

I kad rade cirkus od Hrvatskog sabora, Pernar i Sinčić rade ono što njihovi birači i očekuju. Paradoksalno je da zaštitari nisu unijeli Zorana Milanovića u Hrvatski sabor na način kako su njih iznijeli, koliko god oni zloupotrebljavali instituciju Hrvatsk

Nakon što je Zoran Milanović sve nas “u zdrav mozak”, njega je komičar Davor Jurkotić. Milanović u političku ropotarnicu odlazi s mišlju: “što je moralno danas, pogotovo nakon pobjede Donalda Trumpa”. Iz njegova kuta gledanja mora da je strašno nisko pao ako je Trumpa morao pozvati u pomoć kako bi pokušao relativizirati nemoral u koji se uvalio kao bivši premijer i aktualni saborski zastupnik. A možda i nešto teže od toga, jer ga je i Jurkotić predstavljajući mu se kao direktor u Microsoftu upozorio da je “piratstvo” kazneno djelo za koje bi mu u Velikoj Britaniji pokucali na vrata. Ali, ovo je Hrvatska, zemlja u kojoj se i bivši premijer bavi “piratstvom”. Doduše, branio se Milanović, čak i jedna Švedska ima Piratsku stranku. Točno, samo što ni članovi te stranke ne sjede doma i skidaju “filmiće” ili trčkaraju u prirodi za vrijeme sjednica parlamenta jer bi to bilo potpuno anarhično, amoralno i apolitično. Možemo mi o dometima i sadržaju političkog djelovanja Ivana Pernara ili Ivana Vilibora Sinčića svašta misliti, ali njih dvojica zaslužila su svaku kunu svoga saborskog mandata. I kad pretjeruju, i kad rade cirkus od

Milanovićeva prisega u Hrvatskom saboru nije vrijedila ni “pišljiva boba”. Za koga se pišu zakoni? Za njega očito ne, misle i u SDP-u!

Hrvatskog sabora, i kad redikuliziraju političare, oni rade upravo ono što oni koji su ih birali od njih i očekuju. Paradoksalno je da saborski zaštitari nisu unijeli Zorana Milanovića u Hrvatski sabor na način kako su njih iznijeli, koliko god se s njima sadržajno ne slagali, odnosno koliko god zloupotrebljavali instituciju Hrvatskog sabora i slobodu političkog govora, jer oni su radili svoj posao. Dok Milanović tri mjeseca nije ništa radio osim što je došao, izustio “prisežem” i otišao. On se ruga demokraciji. Ta njegova riječ nije vrijedila “pišljiva boba”. Jer mu to što je rekao da će dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno i da će se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak i zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske, nije značilo baš ništa. K tomu, da Milanović nije svjestan kako je pogazio dostojanstvo Hrvatskog sabora, govori i to kako je lakonski novinarima jučer u Rijeci rekao kako će se, ako treba, odreći i plaća koje je primio kao saborski zastupnik. Nije problem u novcu. Radeći i 24 sata dnevno kao premijer, kako je sam rekao, nekritički zaboravivši dometnuti da je tako bilo možda posljednje go- dine njegova mandata, Milanović je i taj novac zaradio s obzirom na plaću koja je bila tek nešto veća od zastupničke koju sada prima. Ali, stvar je u principu. Sramotno je i potpuno amoralno da donedavno formalno prvi socijaldemokrat ne radi, a prima plaću u bilo kojoj zemlji, a osobito u ovakvoj gdje još uvijek tisuće ljudi rade, a ne primaju plaću. Ako je takav nemoral moguć u Hrvatskom saboru od osobe od koje se očekuje da posjeduje iznadprosječan integritet, zašto smo onda svojedobno “razvaljivali” HDZ-vog Radu Buljubašića koji isto tako nije dolazio na posao. Ali HEP ipak nije Hrvatski sabor! Uzgred, bi li se itko tada u HDZ-u usudio na upit novinara, očekujete li da Buljubašić dođe na posao, rezolutno uzvratiti “ne”, kao što je Davor Bernardić odgovorio na upit očekuje li od Milanovića da ipak dođe u Hrvatski sabor. Jer, njih su se dvojica dogovorili da će do kraja veljače on otići. Eto što prvi čovjek aktualnog SDP-a misli o vladavini prava. Svih proteklih mjeseci Milanovićeva nerada riječi kritike nije se čulo od SDP-ovih moralista. Nitko se nije usudio citirati Zakon u kojem piše, među ostalim, da su saborski zastupnici dužni “sudjelovati na sjednicama Sabora i na njima raspravljati i glasovati”. Za koga je taj zakon napisan. Za Milanovića očigledno ne. Začudo, čak ni Željko Jovanović nije se usudio ništa zucnuti, dok je nasuprot grmio kad je bila riječ o nedolasku Karamarka. S tim da s Milanovićem nije trebao istraživati jer je što se njegovih nedolazaka sve čisto, dok je za Karamarka morao brojati koliko je dana ipak došao pa i nešto govorio, koliko se ispričao, a koliko puta nije naveo nikakav razlog. I Nenad Stazić inzistirao je da se Karamarko treba pojaviti na radnom mjestu pa se na aktualnom satu obratiti Milanoviću “Gledaj, Zorane, ili gospodine Milanoviću, ili premijeru, ili vraže, sotono, ajde da razgovaramo”. Bivši premijer i aktualni saborski zastupnik jučer je najavio još jedan svoj definitivni, ovaj put nedvosmisleni i potpuni odlazak iz politike. I to je to, svi smo se slatko skupa s Milanovićem nasmijali Jurkotićevoj podvali, i idemo dalje. Ali, i Josip Vresk, član DIP-a, više od pola godine nije radio i primao je plaću, novinari su “lajali”, pomalo i mostovci, ali samo prije izbora, i nikome ništa. Koliko ispraznih riječi! O tomu je i Trump nedavno govorio. Što je moralno nakon Milanovića?