Nakon sedam godina majstorski povratak Jinxa s jednim od albuma godine
Nema puno sastava poput Jinxa. Nema ni puno pjevačica poput Yaye, a ni skladatelja poput Cokija. Dapače, jako ih je malo. Ako netko objavi album sedam godina nakon prethodnog, ili je u autorskoj krizi ili ima pakleno visoke kriterije. Znajući za prošle albume Jinxa i kako su nastajali, jasno je da je riječ o ovom drugom. A znajući za Cokijev temeljit proces rada – čitaj, pedantnost u tonskom studiju – nedoumica je još manje. Zadnjih godinu i pol novi album Jinxa „Pogrebi i pomiriši“bio je „tu negdje“, samo što nije, ali tek sad je „vani“. Detaljno dorađen i pripremljen po najvišim (svjetskim) standardima, još je jedan jack pot Gordana Muratovića Cokija (aka Coco Mosquito) i Jinxa i album pun izvrsnih pjesama i maštovite glazbe, svirke i aranžmana. Rekli bismo, „totalno iskustvo“i potpuni paket. Kad govorimo o autorima i skladateljima, Coki je među onima koji poštuju najviše standarde od kada je počeo, ali šmekerska glazbena rješenja za sladokusce i poznavatelje ne priječe ga da isporučuje punokrvnu glazbu koja je, vidi vraga, i komercijalna, slušljiva mnogima. Nisu Jinxi uzalud uspješni, ali na njihovoj se glazbi mogu napojiti i oni koje zanima ponajbolja pop i rock-roba i vizura. Kao autor i producent, sa snimateljem Berkom, album „Pogrebi i pomiriši“tradicionalno je sniman u njihovu studiju Funhouse, tradicionalno dugo i temeljito. Berko se, naravno, pojavljuje i kao bubnjar, a Coki je sve napisao, proradio i opet potvrdio da je jedan od autentičnih producenata s potpisom, dirigent čitave operacije. Uz to što je naslušan i upoznat s glazbenom situacijom u svijetu, sposoban je u studiju pod svoje staviti kompletan tretman i izgurati ga do kraja. Osim priče s Jinxima, tijekom godina bio je zaslužan za mnoge druge projekte koji su na koncu imali njegov prepoznatljiv potpis: prvi album Natali Dizdar, prvijenac „Rovinan“Dubrovčanina Davora Ercega, a njegova produkcija, aranžmani i zaduženja na povratničkom albumu Mayalesa 2012. bili su važni jednako kao i sama glazba. Tu je i glazba za mjuzikl „Lizistrata“praizveden u Ljubljani 2014. pa je jasno da je Coki odradio nekoliko važnih stvari dok smo čekali na Jinxe. I što smo dočekali? Prvi singl “Jesmo li dobro?” šarmantno je objasnio da mi možda i nismo, ali Jinxi jesu. I pokazao ne samo kako se na protočnu melodiju odlične pjesme može umetnuti angažiran tekst o tmurnoj društvenoj stvarnosti – koji će slušatelj shvatiti ama baš isto kao da je riječ o nekom zajapurenom angažiranom bendu – nego i poznati zaštitni znak Jinxa da se spoje lepršav pristup, talent i pamet, i da se bez dociranja i pretencioznosti kaže ono za što su nekima potrebne demonstracije. Čitav album „Pogrebi i pomiriši“zapravo je takav. Slično je i s pjesmama “Jedni za druge” ili “Ako si rođen u pogrešno vrijeme”, ali ne radi se o nategnutom pametovanju, nego sjajnom pjesničkom spajanju duhovitih detalja, pronicljiva pogleda na stvarnost i, najvažnije, sjajnim pjesmama koje je vokalom „donijela“superiorna Yaya. Često se, pogrešno, smatra da su u rock-glazbi pjesnici samo tmurni nobelovci s desecima strofa, poput Boba. Coki je više poput Chucka Berryja, majstor izravne, sažete i jasne misli bez nejasnih metafora. Spada među najjasnije domaće tekstopisce, s tom razlikom da mu tekstovi pašu kao saliveni u glazbu, pa i za osobne, privatne vinjete poput “Za ljubav tvoje mame”, male priče o ljudskim odnosima koje svi imamo. Najvažnije, autorske finese povezuju sadržaj i formu, pa je “Pogrebi i pomiriši“primjer kako ruku pod ruku idu primamljive pjesme i nadahnuti detaljistički aranžmani te svirka benda s puno društva i gostiju u studiju. Sve objedinjeno poznatom produkcijom i tonskim miksom zbog kojih ćete čuti zašto je snimanje albuma trajalo dugo. I zbog čega ovaj album vapi za vinilnim LP izdanjem, ne samo zbog zvuka, nego jer se formom radi o pravoj „ploči“s deset pjesama i pogođenom minutažom. Yayini vokali ključan su dio priče. Jedna od ponajboljih domaćih „karakternih“pjevačica ne samo da je zaštitni znak i daje životnost pjesmama, nego pokazuje kako izgleda pravo srastanje skladatelja i vokala. Jednostavnije rečeno, ovo su “njezine” pjesme, kao što i njezine interpretacije zvuče sasvim različito od uobičajenih pjevanja na domaćoj estradi. Yaya daje puno toga, a Coki zna da u njoj ima najboljeg tumača za tekstove. Sa sviračke strane, pjesme su pune prozračnih aranžmana; bogati, sjajno raspisani duhači i dobre melodije podvučene su nešto čvršćom svirkom benda, prisutnijim klavirima i elementima blues “dvanaestice” u duetu Yaye i Davora Gopca “Maradona”, a ima i swingerskih bravura “Šah i statistika” i “Elegantna varijanta”. Zadnja, “U debelom hladu”, s fenomenalnim Yayinim vokalom u drukčijem izdanju, ironična je “odjava” albuma, priča o bijegu pred stvarnošću, a stihovi “s glavom u pijesku i ovaj dan je tvoj, dok tapkaš u mjestu, još si relativno svoj” na finjaka govore ono što svi proživljavamo. Sad sve to skupa možete proživljavati s Jinxima na jednom od albuma godine.
Tekstovi poput onih u “Jesmo li dobro?” ili stihovi “s glavom u pijesku i ovaj dan je tvoj, dok tapkaš u mjestu, još si relativno svoj” na finjaka govore ono što svi proživljavamo