SEOSKA IDILA NA KRAJU PUTA
Željka i Željko Laptalo roditelji su kćeri Kate i Nike čija se fotografija u narodnim nošnjama nalazi na ploči na ulazu u Gromaču Ispred komina je guvno u kojem se nekoć mlatilo žito, bilo ručno, bilo da su po njemu u krug hodali magarci Željka Laptalo bila je uvjerena da treba probati, a Željko je bio protiv. Sada je zadovoljan što nije odustala Na ulazu u Gromaču, seoce u Dubrovačkom primorju u kojemu završavaju i cesta i Hrvatska, a s druge je strane Spasova brda Republika Srpska, fotografija je dviju nasmiješenih djevojčica u narodnim nošnjama. To su sestre Kate i Nike, snimljene prije nekoliko godina, nekako u vrijeme kada su njihovi roditelji Željka i Željko Laptalo u tome seocu dvadesetak minuta vožnje udaljenom od Dubrovnika doslovno iz pepela podignuli seljačko domaćinstvo. U ratu uništenu dva i pol stoljeća staru kamenu kuću i imanje Željka i Željko uspjeli su uz pomoć sitnih kredita i otplata na rate i obnoviti i lijepo urediti pa danas proizvode sa svog obiteljskog gospodarstva – od pršuta, povrća, maslinova ulja, rakija i vina do dubrovačkih slastica poput arancina, pandišpanja, rozate... - poslužuju gostima koji ondje dolaze iz svih krajeva svijeta.
Mislili su da je luda
Otvarajući vrata komina – nekoć središnjega mjesta svih događanja, u kojemu se jelo, pilo i zabavljalo – u kojem društvo pravi kobasice, suše se pršuti i meso i pod pekama raznih veličina peku meso i kruh – Željka Laptalo iz stvarnosti nas uvodi u neka prošla vremena. Pripovijeda kako se na guvnu što se nalazi pokraj komina – okrugloj površini popločenoj kamenim pločama – mlatilo žito, bilo ručno bilo da su po njemu u krug hodali tovari. – Bilo je to mjesto kruha i igara. Nedjeljom i blagdanom mladi su tu balali lindžo, ovdi su se rađale prve simpatije, faćkanja... Ispod kuće bila je kamena konoba, nasuprot nje pojat (staja) i tor. - Ovo je patrijarhalna sredina u kojoj je svak tija imati muško dite kojem bi sve ostavija, inače bi se kuća gasila. A u Željkovoj familiji dvi generacije nije bilo muški pa je baba Mare sve ostavila ćeri Kati, a ona kad se udala za Željkova oca nije prešla k njemu na selo nego su živjeli u braku, ali svaki na svome, da ova kuća ne propadne. U 44. godini je rodila moga muža i dala mu ime Željko jer je bio jako željen. Majci u čast, Željko je kuću nazvao vila Kate, a sobe se zovu Mare, Kate i Nike, u čast ženama na kojima su počivala i počivat će sva četiri kantuna – u dahu izgovara Željka, od 2000. udana za Laptala. Kupili su supružnici stan u Mokošici i ondje bili neko vrijeme dok Željku jedna žena nije pitala bi li htjela u Gromači primati goste. Nije tad bilo ni konobe ni komina već je u sobicu veliku desetak kvadrata stavila staru trpezu za šestero, na prozore zavjese od jute,