Mitterand me nije želio sresti da ne naljuti Srbe
Napad na Banske dvore prekinuo je moratorij
Pokušaj političkog dogovora o neovisnosti Hrvatske propao je jer je Milošević htio stvoriti veliku, etnički potpuno čistu Srbiju suzana.lepan@vecernji.net Neposredno nakon donošenja odluke o nezavisnosti, proglašen je i tromjesečni moratorij kojom se odluka “stavlja na led” dok se ne pronađe rješenje za miran izlazak iz Jugoslavije. – Jedini je izlaz bio novi politički dogovor. Do njega nije moglo doći jer Slobodan Milošević, koji je bio na čelu Srbije, nije prihvaćao nikakav dogovor. On je želio na ruševinama Jugoslavije stvoriti veliku Srbiju, i to etnički čistu – kaže Stjepan Mesić, tadašnji predstavnik Hrvatske u kolektivnom jugoslavenskom Predsjedništvu. Zgrada Saveznog izvršnog vijeća u Beogradu bila je opkoljena, a u njoj je sve do listopada sjedio Ante Marković. – Franjo Tuđman i ja dogovorili smo da zovemo Antu Markovića iz Beograda na sastanak u Zagreb. Smatrali smo kako bi bilo dobro, budući da je on bio hrvatski kadar, da se zajednički dogovorimo što dalje. On je preko Mađarske stigao u Hrvatsku, prvo je došao k meni u 10 sati, a u 11 sati otišao je predsjedniku Tuđmanu. Nakon ručka nas smo se trojica opet trebala naći kao bismo izvukli zaključke po kojima ćemo izvršiti svaki svoj dio zadatka – kaže Mesić, u to doba predsjednik Predsjedništva Jugoslavije. Na tim su razgovorima, 7. listopada 1991., njih trojica trebala dogovoriti plan djelovanja. Na ručku su bili i članovi hrvatske Vlade, a potom su se njih trojica zaputila prema kabinetu predsjednika Tuđmana. – Prva je išla Zdravka Bušić, šefica kabineta, i zazvonio je telefon. Nismo još bili sjeli, stajali smo. Ona je uzela telefon i rekla Tuđmanu: “Predsjedniče, trebaju vas.” Javio se, ja ni danas još ne znam tko je telefonirao. U tom trenu začula se eksplozija raketa, podigla se silna prašina, ne dim, nego prašina, tolika da se nismo vidjeli, nego smo izašli van držeći se za ruke. Novinari su me pred zgradom pitali što je to, odgovorio sam: “Rat!” – sjeća se Mesić. Usput su već dogovorili, dodaje, da se nađu u bunkeru građenom za Drugoga svjetskog rata, ali vrlo sigurnom, sa svim uređajima. Preskakali su preko poginulog službenika. – Sve smo brzo morali rješavati. Nabrzinu smo se dogovorili, Šeks će odmah pripremiti sjednicu Sabora za sutradan u Ininoj zgradi. Ja sam prihvatio zadatak obići zemlje Beneluxa radi priznanja Hrvatske, a Ante Marković trebao je otići na dogovore s predstavnicima međunarodnih organizacija u Beču te predstavnicima Austrije – izvlači on iz sjećanja. Mesić nije ni išao kući, javio je supruzi da dolazi vozač i neka mu po njemu pošalje najnužnije stvari za put. Otputovao je u Francusku, gdje ga nije primio predsjednik François Mitterrand, već ministar vanjskih poslova, obrazloživši da ga Mitterand neće primiti zbog mogućih prigovora Srba. Na najvišoj su ga razini, pak, dočekali u Bruxellesu i Luxembourgu. – Rekao sam im da smo prolongirali primjenu naše odluke o samostalnosti dok se ne nađe političko rješenje, a kako političkog rješenja nema, išlo se na proglašenje samostalnosti – navodi Mesić. Na dan proglašenja samostalnosti on, tako, nije bio u Zagrebu, nego na putu po zemljama Beneluxa. – Držali smo se dogovora. Rekli smo da nećemo primijeniti našu odluku u roku od tri mjeseca dok ne nađemo politički dogovor. Da bih ubrzao donošenje odluke, pozivao sam i sve članove Predsjedništva na Brijune, prije raketiranja. Svi su došli osim predstavnika Srbije, tako da opet nije moglo doći do konsenzusa. I nakon raketiranja više nisam ni dolazio u Beograd – govori. Stav je u javnosti kako su Banski dvori raketirani da bi se uklonilo predsjednika Tuđmana, no Mesić smatra kako je jugoslavenska obavještajna služba htjela eliminirati svu trojicu. – To im je bilo zgodno, jednim udarcem tri muhe. Ako bi uklonili Tuđmana, nastupio bi kaos. Drugo, ako bi uklonili Antu Markovića, na njegovo mjesto došao bi Aca Mitrović, predstavnik Srbije, koji bi nastavio vođenje Izvršnog vijeća i državni udar praktički je proveden. Ako bi uklonili mene, na moje bi mjesto došao potpredsjednik, a to je predstavnik Crne Gore Branko Kostić, Crnogorac, ali veći Srbin od svakog Srbina. Bio bi to kompletan državni udar i vojska bi preuzela kontrolu – kaže Mesić.
Tuđman i Mesić pozvali su Antu Markovića na dogovor u Zagreb, što je doznala tajna služba Odmah poslije napada sazvana je sjednica Sabora te održana u podrumu Inine zgrade