Nijedna životinja nije ubijena za moj rad
Skulpture od majmunskih lubanja, ribljih zuba i bodlji dikobraza skupljenih po svijetu
U ateljeu Fantazam u Starom Gradu na Hvaru dom je beštija od organskih materijala za kojima luduju kolekcionari i ljubitelji arta
Slučajni šetač nije dobro upoznao Stari Grad na Hvaru ako nije upao u svijet Fantazma. Dom je to beštija koje samo na prvu nisu s ovog svijeta poput monstruozne skulpture Korporativni kanibal izrađene od – pazite sad:
Zvijeri su odraz današnjice
– Glava joj je lubanja majmuna, gorgonija, koralj s Kariba prevučen je preko očiju, jezik je zub morskog psa, ali fosil nađen u pustinji u Maroku, zubi su od komarče, kruna oko glave su kosti grdobine, tijelo je lubanja dobermana, kandže sokola su ruke, rog od ovna postao je rep na kojem su peraje od ribe kokot. A na vrhu repa je dio lista agave koji sam donio iz Lisabona... Nastajala je oko dvije godine jer se materijal skupljao od dana kad sam se vratio s Kariba sa spomenutom lubanjom majmuna – govori umjetnik Zoran Tadić u nekoliko rečenica najbolje opisujući svoj rad pa nastavlja: – Radeći je, sjetio sam se Homera i njegovih sirena monstruma koje su davale privid ljepote i zavodile mornare koji bi zbog svojih slabosti na kraju gubili živote. Pomislio sam zašto ne u jednoj ovakvoj kreaturi utjeloviti nešto što ja smatram mitološkim bićem posvećenim korporacijama o kojima imam stav da nam rade o glavi. Ona je totalno ispunila moja očekivanja jer je najružnija u galeriji i odašilje najgoru energiju od svih skulptura, ali je najprivlačnija ljudima. Njegova galerija ostvarenje je sna starogradskog dječaka zaluđenog SF-om. U rodni grad vratio se prije 14 godina nakon života u Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Zagrebu, Portugalu, Francuskoj, lutanja po Karibima, Polineziji, Japanu, Kini i Novom Zelandu. Samouk je, a beštije i nakit isključivo od organskog materijala počeo je raditi prije 15 godina. U njegove zvijeri zaljubljeni su ljudi i kolekcionari iz svih dijelova svijeta, bilo da su se s njima sreli u galeriji ili na nekoj od samostalnih izložbi po Hrvatskoj i Francuskoj, a svi mu i danas poštom šalju materijale za koje misle da bi mu mogli koristiti. – Jedan Amerikanac, recimo, poslao mi je glavu kornjače s mekim oklopom, bilo je tu i kućnih ljubije maca, sljepića, varana... Krzno ili zmijske kože koje koristim samo su proizvod koji je već netko napravio prije mene. Ne ubijam zbog umjetnosti niti me interesira da to radi bilo tko za moj rad. Ako se baviš stvaranjem, destrukcija tu nije poželjna, ta dva koncepta nikako ne idu zajedno. Uzimam ono što mi ljudi daju, što skupim na putovanjima, nađem u šetnjama. Ništa od materijala ne kupujem. U Starom Gradu postojao je čovjek koji je preparirao ribe formalinom i pokazao mi je par caka, ali ja, ako prepariram neku životinju koju nađem, radim to na način da ostatke stavim pod zemlju ili na zemlju da ih životinje, sunce i sol obrade i stabiliziraju kosti. Baš mi došao paket iz Indonezija od četiri gospođe koje su bile ovdje prije godinu dana i kupile nakit. Poslale su mi egzotične sjemenke. Ima i bizarnih stvari koje šalju, tipa sušene iznutrice iz Hong Konga, ali s tim ne mogu ništa – veli.
Dijelovi stižu poštom
Sve to nosi dašak šamanskog pristupa i odnosa prema zemlji i moru koji je evidentno utjecao na njega. – Susreo sam se sa šamanskim kulturama, a utjecaja ima toliko koliko si svjestan onoga s čime radiš. Plastika nije materijal s kojim možeš izgraditi svjesnost. Ali kada radiš s organskim, sretneš se s mirisima materijala od kojeg si i sam sastavljen i počinješ razmišljati o evoluciji, o energijama tog materijala. Kad u rukama imaš lubanju delfina, to više nije samo kost već cijeli folder sjećanja na tu životinju. Sama činjenica da diraš nešto što je došlo prije tebe i što ima genetiku daje osjećaj nekog jedinstva. Ljudi nisu uvijek spremni tako razmišljati jer žive u društvu koje ih odvlači od toga. No ne treba negirati nešto što nas je dovelo do današnje točke razvoja – govori s poštovanjem prema bićima iz čije smrti proizlazi jedinstvena umjetnost koju krasi filozofija života.