SJAJNO NAM JE NA MORU, A I SLIKALI SMO SE S LUKOM MODRIĆEM
BPiše: H ASSAN HAIDAR DIAB Iako je imala samo godinu i pol dana kada je u Iraku stradala od mine, danas šestogodišnja Ruqayah Alzubaidi počela je plakati kad je ugledala mine. I tražiti od oca da je odvede na sigurno. Mine koje je ugledala postavili su hrvatski pirotehničari u sklopu edukacije o minskoj opasnosti. Ruqayah je u Hrvatsku došla sa skupinom od 22 djece iz Iraka, mahom žrtava mina, koja su u organizaciji udruge Hrvatska pomaže boravili u ljetovalištu Crvenog križa u Novom Vinodolskom. Ruqayah stiže iz provincije Basra, koja je blizu iranske granice, a gdje je još uvijek velik broj zaostalih mina iz doba Iračko-iranskog rata. Ne prođe dan da ne strada koje dijete.
Emotivan susret djece
Ruqayah je tek prohodala kad je iza svoje kuće naišla na minu koju je donijela velika bujica kiše te je za eksplozije zadobila teške ozljede. Za 22 djece iz Iraka, koji su došli s pratiteljima, prema Programu edukacije pČriišlćaegnojđe emnionsmkihzapolvjauposao je koji će u Iraku zasigurno prigodu s obzirom na to da su svatrajati još sljedećih 50-ak godina djeca invalidi Iraki žrtveje zemlja mina, koja održana prema izvještaju UN-a ima najviše je edukacijazaostalih i svježiho opasnostimamina u svijetu. UN procjenjuje da ih je više od mina koja je raspoređena u tri od 30 milijuna posebne cjeline. Na edukaciji su bila i djeca iz Hrvatske, odnosno Sisačko-moslavačke i Ličko-senjske županije, u kojima još ima zaostalih mina. Prvog dana edukacije djeca su upoznata s problemom mina u svijetu, pojedinim područjima gdje su mine najrasprostranjenije i gdje je najveća opasnost. Zatim je prezentiran minski problem u Hrvatskoj, njegova veličina, najugroženija područja i način njegova rješavanja. Pokazane su sve vrste oznaka minske opasnosti koje su postavljene u Hrvatskoj te međunarodne minske oznake koje upozoravaju na minski sumnjiv prostor i ostatke minsko-eksplozivnih sredstava iz rata. Također je prezentiran i način na koji se educiraju djeca i druge ciljane skupine o opasnostima od mina i pravilnom te rizičnom ponašanju tijekom eventualnog susreta s minskom opasnošću. Drugi dio edukacije održan je s naglaskom na prikaz metoda rada razminiranja u Hrvatskoj, poglavito metoda rada pirotehničara i pasa za detekciju mina. Dražen Šimunović, načelnik Odjela za edukaciju i žrtve mina u Hr- vatskom centru za razminiranje, prezentirao je rad pirotehničara, svu potrebnu i propisanu opremu koju pirotehničar mora koristiti prilikom pronalaženja mina te označio improvizirano minsko polje sa školskim minama koje najčešće susrećemo u Hrvatskoj i koje su najopasnije. Na kraju objasnio je postupak uklanjanja i uništenja mina s pomoću posebnih eksploziva. Predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova, djelatnici Protueksplozijskog odjela Primorsko-goranske policijske uprave, nakon kraćeg uvodnog izlaganja, pokazali su način detekcije mina sa psom, što je privuklo pozornost djece. Djelatnik PU predočio je način igre sa psom u svrhu dresure te igračke koje se koriste tijekom igre, odnosno dresure psa. Kuja Nera oduševila je djecu svojom disciplinom i marljivošću. Među ostalim, održan je i susret djece iz Iraka s djecom iz Hrvatske koji je bio posebno emotivan. Iračka djeca, izravne minske žrtve, zamoljeni su ispričati svoja teška iskustva o kojima nerado govore, ali ipak u nekoliko priča upoznali su nas s njihovim stradavanjima. Tom prigodom suočili smo se s teškim sudbinama koje prouzročuju minsko-eksplozivna sredstva. Svakodijete imalo je svoju tragičnu životnu priču i upoznalo je svoje prijatelje kako su morali nastaviti živjeti bez obzira na velike ozljede i trajnu invalidnost.
Trčao za loptom i stradao
Četrnaestogodišnji Ali Bargash Abas, koji je došao iz provincije Nasrija, opisao je minute koju su ga obilježile za cijeli život. Abas je kao i svaki nestašni dječačić igrao nogomet sa svojim prijateljima. U jednom je trenutku potrčao za loptom i stao na minu. U eksploziji je izgubio ruku i prste na stopalima, a cijelo mu je tijelo u ožiljcima od gelera. Dvanaestogodišnja Sadika Leziz Hais, koja je došla iz provincije Misan, imala je samo 8 godina kada je s mamom pred Bajram otišla na tržnicu te se zatekla u blizini eksplozije autobombe koju je izveo samoubojica ISIL-a. Od siline eksplozije Sadika je bila odbačena 50-ak metara, čak u drugu ulicu. Njezina je majka teško ranjena i ostala je invalid. Za malu Sadiku nitko nije vjerovao da će ostati živa s obzirom na njezine teške ozljede. Naime, više od 20 dana bila je u komi te joj je amputirana lijeva noga, a desna joj je potpuno izgorjela do kosti. Danas je Sadika ipak vesela djevojčica unatoč tome što život provodi u invalidskim kolicima i na štakama. Prikazu ovih metoda i edukaciji nazočili su predstavnica i izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića Marinka Bakula Anđelić, iz Ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba direktor Crvenog križa Grada Zagreba Petar Penava, ujedno domaćin ovih edukacija, Đurđa Adlešič, predsjednica Udruge za podršku i poticanje zajedništva Hrvatska pomaže, v.d. ravnatelja Hrvatskog centra za razminiranje Ante Brkljačić te djelatnici PU primorsko-goranske.