Blic

„JUŽNI VETAR“SMO SNIMILI ZA PET NEDELJA

Reditelj Miloš Avramović je ponosan na ovaj film, a u intervjuu otkriva kako je protekla saradnja sa Draganom Bjelogrlić­em, kao i da Miloša Bikovića nije zamišljao u ulozi lošeg momka.

- Anastasija Čanović

Miloše, iza vas je ozbiljan projekat. Šta je bilo najteže dočarati u filmu „Južni vetar“?

- Najteže je bilo pomiriti pravila i strukturu žanra kriminalis­tičkog filma i haos, emocije i strast Srbije, Balkana. Naterati ih da funkcioniš­u zajedno kao celina. Kao skladan brak.

Ozbiljna producents­ka i glumačka postava stoji iza ovog projekta. Kakva je bila saradnja sa Bjelogrlić­em i Milošem Bikovićem?

- Bjelu poznajem dugo, dobri smo prijatelji, i mnogo toga smo prošli zajedno. Realizoval­i smo neke zaista velike, i kompleksne projekte. Ali i pored toga on je veoma zahtevan i temeljan kad prihvati ulogu. Tako da prijateljs­tvo tu pada u drugi plan. I to kod njega izuzetno cenim i poštujem, jer mu je uvek na umu krajnji rezultat, i kvalitet. Miloša sam upoznao na kastingu za „Južni vetar“, gde je i dobio ulogu. U toku rada na filmu postali smo i dobri prijatelji, a na kraju i poslovni partneri. Miloš je sjajan tip, veliki profesiona­lac i izuzetan glumac.

Ovaj film ujedno je i poslednja uloga Nebojše Glogovca. Po čemu ćete pamtiti saradnju sa njim?

- Po tome kako je kod njega sve to nekako išlo sa lakoćom. Po tome što je bio divan čovek, vrhunski glumac i naša velika podrška. Bila je čast upoznati ga i raditi sa njim.

Koliko ste dugo snimali ovaj projekat i koja scena vam je bila poseban izazov?

- Film smo snimali pet nedelja. Možda će nekom to zvučati neverovatn­o kad pogleda film, ali istina je. Neke kolege, produkcije, iznova i iznova ne shvataju šta znači dobra ekipa iza kamere, i da na tome ne treba da se štedi. Mi nismo imali dobru već vrhunsku ekipu, bez koje ne bismo uspeli da završimo film u roku koji smo imali i za novac koji smo imali. Svima sam im zbog toga zahvalan do neba, a posebno mojoj koleginici Tatjani Žeželj i najboljem direktoru fotografij­e na svetu Ivanu Kostiću. Najteže je bilo snimiti scenu obračuna pod kišom, našom, veštačkom kišom, gde smo se svi zaledili, promrzli i bili u blatu do kolena.

Ovo je priča o kriminalni­m aktivnosti­ma u Beogradu, koje u velikoj meri podsećaju na ono što se dešavalo devedeseti­h. Da li ste za scenario koristili i neke stvarne događaje?

- Stvarne događaje ne, samo energiju i psihologij­u tih ljudi. Ali ono što nazivamo “devedeseti­m” i dalje traje, bez prekida. To nije nešto što je bilo, pa se onda završilo. Ljudi se izgleda samo teše nekakvom vremenskom distancom. Možda kalendarsk­i više nismo u devedeseti­ma, ali u glavama jesmo. To je jedno stanje u koje smo upali raspadom Jugoslavij­e i nikako da pronađemo izlaz, mir.

Postoji li neka anegdota sa snimanja „Južnog vetra“koju rado prepričava­te?

- Iskreno, na samom snimanju smo svi bili izuzetno skoncentri­sani, fokusirani na posao, tako da nije bilo vremena da nešto preraste u anegdotu, ili bar ja to nisam primetio. Ali bilo je pre i posle snimanja zanimljivi­h momenata. Vratio bih se na Miloša Bikovića i kasting. Moram da priznam da mi on za ovu ulogu, što se kaže, nije bio ni na kraj pameti. Neko ga je predložio i reagovao sam: „Ma kakvi, gde on. Fin dečko, dobrica, nežan“. Ali na kraju smo se dogovorili da ga ipak pozovemo, jer nismo imali šta da izgubimo osim malo vremena. Kada je Miloš završio sve tri scene koje smo spremili za kasting, samo smo zanemeli. Svi smo bili u šoku. Bio je toliko dobar da sam istog trenutka rekao: “To je to, našli smo Maraša”. Tako da smo obojica na ovom zajedničko­m putovanju zvanom “Južni vetar” otkrili nešto novo o sebi i poslu kojim se bavimo.

 ??  ?? Privatno su Prijatelji, na setu saradnici: Miloš i Bjela Avramović i Biković su se upoznali na kastingu za ovaj film
Privatno su Prijatelji, na setu saradnici: Miloš i Bjela Avramović i Biković su se upoznali na kastingu za ovaj film
 ??  ?? odlično se snašao u ulozi lošeg MOMKA
odlično se snašao u ulozi lošeg MOMKA
 ??  ??

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia