U martu bilo psihički teže
Covid 19 nije samo zdravstveni i ekonomski već i psihološki izazov. Naročito sada kada smo svesni da virus korona nije nestao tokom leta kako smo očekivali. Šta više, u drugom piku vratio se možda i jači i zarazniji nego u martu i aprilu. Pritom, više niko pa ni infektolozi i epidemiolozi ne mogu da kažu kakva nas jesen i zima čekaju u vezi sa pandemijom. Zbog toga mnogi smatraju da će novonastalu situaciju teže psihički izdržati nego onu tokom proleća.
Ipak, dr Aleksandra Bubera, lekar specijalista psihijatrije i psihoterapeut, ne deli to mišljenje.
- U martu je situacija bila teža s aspekta da je bila nova i bilo joj je potrebno prilagoditi se. Nismo znali šta da očekujemo i šta nas čeka, ljudi su bili uplašeni za svoje zdravlje i život, mere koje su se sprovodile i uopšte i individualno su bile veoma striktne. Bilo je potrebno prilagoditi se i uslovima ograničenog kretanja što je dovelo do povećanog pritiska unutar zatvorenih sistema. S druge strane situacija koju imamo u julu je situacija da smo shvatili da nije u pitanju sprint, već maraton i ona je teška sa te strane. Prognoze stručnjaka je da će ova situacija da traje i da se nastavlja narednih godinu pa čak i dve dana, dokle god se ne pronađe pouzdana vakcina koja nas može zaštititi od virusa – naglašava Bubera.
Kako kaže, neka istraživanja govore da osobe sa teškom kliničkom slikom mogu imati posledice na određenim organskim sistemima i nakon izlečenja.
- Takođe, svugde u svetu beleže se slučajevi da su ljudi oboleli, preboleli, pa posle nekoliko meseci ponovo zaraženi istim virusom i opet sa jednako teškom kliničkom slikom. Sve ovo postavlja pred čovečanstvo, društvo, nauku i struku veoma veliki zadatak, sa kakvim se još nismo sreli u ovom obliku. U istoriji je bilo raznih epidemija i pandemija, ali sa istorijske distance o njima sada znamo sve, a o novom virusu, njegovom ponašanju i uticaju na ljudski organizam iako imamo visokorazvijenu nauku i thenologiju, još ne znamo dovoljno. Isto tako ne znamo dovoljno o posledicama oboljevanja kao ni sticanju ili nesticanju otpornosti i kako ćemo se s njim izboriti. Sve ovo sasvim normalno budi osećanje neizvesnosti i neugodan osećaj da nemamo kontrolu nad situacijom. To je suprotno svemu onome što mi ljudi težimo – a to su sigurnost, izvesnost, kontrola nad našim životima i sudbinom – apostrofira Bubera.
Trenutno je situacija obrnuta – naše ponašanje, živote, zdravlje, ekonomiju i drugo kontroliše jedan sićušan virus na granici živog i neživog, i traži od nas kompletnu izmenu načina života, navika, ponašanja, pa čak i sa svim tim, nismo sigurni kakav će ishod na kraju biti, ističe naša sagovornica i dodaje da je potrebno pridržavati se propisanih mera.
- To je jedino što možemo da uradimo i što može u priličnoj meri da nas zaštiti. Potrebno je raditi na svesti ljudi, a kako se to ne može dovoljno brzo postići, nije loše da se uvedu i konsekvence za one koji ih ne poštuju, pričam naravno o osnovnim merama zaštite, beskompromisno nošenje zaštitinih maski u zatvorenim
Moraćemo da iza emo na kraj sa svojim starim navikama koje se ne uklapaju u novu situaciju, kao i sa svojim otporima da ih menjamo
prostorima, pa i na otvorenim ukoliko ne postoji dovoljna distanca, izbegavanje okupljanja, ljubljenja, grljenja i svih bliskih kontakata sem u okviru svoje najuže socijalne grupe u zatvorenim prostorima, a na otvorenom uz distancu, često pranje ruku, dezinfekcija obuće. Treba naći načina kako da se i dalje radi i živi uz navedene mere. Kao što smo već videli u najvećem broju industrija to je moguće. U najvećem problemu su industrije koje podrazumevaju proizvodne procese sa puno radnika na jednom mestu u zatvorenom prostoru, pogotovo ukoliko imaju centralnu klimatizaciju. Sve ostalo je lakše organizovati, ali čak i u tim uslovima moraju se iznalaziti rešenja kako da život funkcioniše u novim uslovima – uverava Bubera. Rešenja, na sreću, postoje.
- Ljudi su „pravljeni“da se prilagođavaju, pa ćemo se prilagoditi i ovoj „novoj realnosti“. U tome nam mogu pomoći porodica i prijatelji. Kafa može da se „popije“i na Skajpu, a svakako smo videli koliko znači takva „čašica razgovora“ i kontakt pomoću novih tehnologija. A ako to nije dovoljno, tu su psihoterapeuti koji nude besplatnu podršku građanima – kaže Bubera.
Kako kaže, najveći izazov svima će biti kako da prihvatimo i prilagodimo se na potpuno nov način života i funkcionisanja.
- Neke osnovne postavke o tome ko ima kontrolu nad našim životom i kolika je naša moć kao ljudskog društva ovom situacijom se temeljno preispituju i moraće biti prilagođene novoj realnosti. Moraćemo da izađemo na kraj sa svojim starim navikama koje se ne uklapaju u novu situaciju, kao i sa svojim otporima da ih menjamo. Da prihvatimo da život nije dužan da ispunjava naša očekivanja i da se prilagođava nama i da samo bića koja su u stanju da se brzo i dobro prilagođavaju u evolutivnom smislu mogu da opstanu. Da ne zamenjujemo strah i tugu za bes i frustraciju i da ostanemo konstruktivni umesto da se prepustimo destruktivnim ponašanjima i gubitku smisla. Ovo su jako zahtevni zadaci u svim teškim vremenim, pa i u ovima sada – zaključuje Bubera.
Predsednik Kosova Hašim Tači ove nedelje je saslušavan puna četiri dana ili oko 40 sati u Specijalnom tužilaštvu u Hagu koje je već napisalo i predalo optužnicu protiv njega za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Pošto optužnica još nije potvr ena, mnogi pravnici takav način komunikacije ocenjuju kao presedan u pravu.
Tači je u Hagu saslušavan od ponedeljka do četvrtka, a prva dva dana u Specijalizovanom tužilaštvu zajedno sa advokatima proveo je po 12 sati. Kako su javili prištinski mediji, jedan od Tačijevih advokata je i bivši haški tužilac u slučaju Slobodana Miloševića, Britanac Džefri Najs.
Predsednik Kosova se medijima obratio samo u ponedeljak nakon saslušanja kada je rekao da je sve vreme slušao tehnička pitanja koja su mu postavljali predstavnici tužilaštva i njegov pravni zastupnik. To je još više pobudilo sumnju kod mnogih pravnika u kom svojstvu se, zapravo, Tači našao na saslušanju u Hagu?
Podsećanja radi, Specijalno tužilaštvo Kosova sa sedištem u Hagu objavilo je 24. juna da je podiglo optužnicu sa 10 tačaka u kojima se Tači, zatim lider Demokratske partije Kosova Kadri Veselji i druga lica terete za niz zločina protiv čovečnosti i ratnih zločina, uključujući ubistvo, prisilno nestajanje lica, progon i mučenje. U optužnici se navodi da Tači, Veselji i drugi osumnjičeni iz optužnice snose krivičnu odgovornost za skoro 100 ubistava. Tu optužnicu još nije potvrdio Specijalni sud koji je skupština Kosova osnovala u avgustu 2015. godine. Inače, Specijalizovano tužilaštvo se nije oglašavalo nakon saslušavanja predsednika Kosova.
PRAVO TO NE POZNAJE
Advokat Toma Fila ističe za “Blic“da pravo ne poznaje situaciju u kojoj se ove nedelje Tači našao u Hagu.
- Pitam se zašto razgovara sa tužiocima u Hagu ako je već optužnica podignuta ili možda nije podignuta? Ako je optužnica podignuta, onda nema šta tužioci da razgovaraju sa Tačijem pre nego što sud potvrdi optužnicu. Ovo sad saslušavanje Tačija koji tamo ima i branioca ne postoji ni u jednom pravu. Imali su 20 godina da razgovaraju, ne razumem zbog čega bi sad razgovarali. Sad je Tači kao jarac živoderac, živ klan, nedoklan, živ soljen nedosoljen, živ pečen nedopečen – naglašava Fila.
Našem sagovorniku posebno nije jasna Tačijeva izjava da je „u