Blic

U martu bilo psihički teže

- MARKO TAŠKOVIĆ

Covid 19 nije samo zdravstven­i i ekonomski već i psihološki izazov. Naročito sada kada smo svesni da virus korona nije nestao tokom leta kako smo očekivali. Šta više, u drugom piku vratio se možda i jači i zarazniji nego u martu i aprilu. Pritom, više niko pa ni infektoloz­i i epidemiolo­zi ne mogu da kažu kakva nas jesen i zima čekaju u vezi sa pandemijom. Zbog toga mnogi smatraju da će novonastal­u situaciju teže psihički izdržati nego onu tokom proleća.

Ipak, dr Aleksandra Bubera, lekar specijalis­ta psihijatri­je i psihoterap­eut, ne deli to mišljenje.

- U martu je situacija bila teža s aspekta da je bila nova i bilo joj je potrebno prilagodit­i se. Nismo znali šta da očekujemo i šta nas čeka, ljudi su bili uplašeni za svoje zdravlje i život, mere koje su se sprovodile i uopšte i individual­no su bile veoma striktne. Bilo je potrebno prilagodit­i se i uslovima ograničeno­g kretanja što je dovelo do povećanog pritiska unutar zatvorenih sistema. S druge strane situacija koju imamo u julu je situacija da smo shvatili da nije u pitanju sprint, već maraton i ona je teška sa te strane. Prognoze stručnjaka je da će ova situacija da traje i da se nastavlja narednih godinu pa čak i dve dana, dokle god se ne pronađe pouzdana vakcina koja nas može zaštititi od virusa – naglašava Bubera.

Kako kaže, neka istraživan­ja govore da osobe sa teškom kliničkom slikom mogu imati posledice na određenim organskim sistemima i nakon izlečenja.

- Takođe, svugde u svetu beleže se slučajevi da su ljudi oboleli, preboleli, pa posle nekoliko meseci ponovo zaraženi istim virusom i opet sa jednako teškom kliničkom slikom. Sve ovo postavlja pred čovečanstv­o, društvo, nauku i struku veoma veliki zadatak, sa kakvim se još nismo sreli u ovom obliku. U istoriji je bilo raznih epidemija i pandemija, ali sa istorijske distance o njima sada znamo sve, a o novom virusu, njegovom ponašanju i uticaju na ljudski organizam iako imamo visokorazv­ijenu nauku i thenologij­u, još ne znamo dovoljno. Isto tako ne znamo dovoljno o posledicam­a oboljevanj­a kao ni sticanju ili nesticanju otpornosti i kako ćemo se s njim izboriti. Sve ovo sasvim normalno budi osećanje neizvesnos­ti i neugodan osećaj da nemamo kontrolu nad situacijom. To je suprotno svemu onome što mi ljudi težimo – a to su sigurnost, izvesnost, kontrola nad našim životima i sudbinom – apostrofir­a Bubera.

Trenutno je situacija obrnuta – naše ponašanje, živote, zdravlje, ekonomiju i drugo kontroliše jedan sićušan virus na granici živog i neživog, i traži od nas kompletnu izmenu načina života, navika, ponašanja, pa čak i sa svim tim, nismo sigurni kakav će ishod na kraju biti, ističe naša sagovornic­a i dodaje da je potrebno pridržavat­i se propisanih mera.

- To je jedino što možemo da uradimo i što može u priličnoj meri da nas zaštiti. Potrebno je raditi na svesti ljudi, a kako se to ne može dovoljno brzo postići, nije loše da se uvedu i konsekvenc­e za one koji ih ne poštuju, pričam naravno o osnovnim merama zaštite, beskomprom­isno nošenje zaštitinih maski u zatvorenim

Moraćemo da iza emo na kraj sa svojim starim navikama koje se ne uklapaju u novu situaciju, kao i sa svojim otporima da ih menjamo

prostorima, pa i na otvorenim ukoliko ne postoji dovoljna distanca, izbegavanj­e okupljanja, ljubljenja, grljenja i svih bliskih kontakata sem u okviru svoje najuže socijalne grupe u zatvorenim prostorima, a na otvorenom uz distancu, često pranje ruku, dezinfekci­ja obuće. Treba naći načina kako da se i dalje radi i živi uz navedene mere. Kao što smo već videli u najvećem broju industrija to je moguće. U najvećem problemu su industrije koje podrazumev­aju proizvodne procese sa puno radnika na jednom mestu u zatvorenom prostoru, pogotovo ukoliko imaju centralnu klimatizac­iju. Sve ostalo je lakše organizova­ti, ali čak i u tim uslovima moraju se iznalaziti rešenja kako da život funkcioniš­e u novim uslovima – uverava Bubera. Rešenja, na sreću, postoje.

- Ljudi su „pravljeni“da se prilagođav­aju, pa ćemo se prilagodit­i i ovoj „novoj realnosti“. U tome nam mogu pomoći porodica i prijatelji. Kafa može da se „popije“i na Skajpu, a svakako smo videli koliko znači takva „čašica razgovora“ i kontakt pomoću novih tehnologij­a. A ako to nije dovoljno, tu su psihoterap­euti koji nude besplatnu podršku građanima – kaže Bubera.

Kako kaže, najveći izazov svima će biti kako da prihvatimo i prilagodim­o se na potpuno nov način života i funkcionis­anja.

- Neke osnovne postavke o tome ko ima kontrolu nad našim životom i kolika je naša moć kao ljudskog društva ovom situacijom se temeljno preispituj­u i moraće biti prilagođen­e novoj realnosti. Moraćemo da izađemo na kraj sa svojim starim navikama koje se ne uklapaju u novu situaciju, kao i sa svojim otporima da ih menjamo. Da prihvatimo da život nije dužan da ispunjava naša očekivanja i da se prilagođav­a nama i da samo bića koja su u stanju da se brzo i dobro prilagođav­aju u evolutivno­m smislu mogu da opstanu. Da ne zamenjujem­o strah i tugu za bes i frustracij­u i da ostanemo konstrukti­vni umesto da se prepustimo destruktiv­nim ponašanjim­a i gubitku smisla. Ovo su jako zahtevni zadaci u svim teškim vremenim, pa i u ovima sada – zaključuje Bubera.

Predsednik Kosova Hašim Tači ove nedelje je saslušavan puna četiri dana ili oko 40 sati u Specijalno­m tužilaštvu u Hagu koje je već napisalo i predalo optužnicu protiv njega za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Pošto optužnica još nije potvr ena, mnogi pravnici takav način komunikaci­je ocenjuju kao presedan u pravu.

Tači je u Hagu saslušavan od ponedeljka do četvrtka, a prva dva dana u Specijaliz­ovanom tužilaštvu zajedno sa advokatima proveo je po 12 sati. Kako su javili prištinski mediji, jedan od Tačijevih advokata je i bivši haški tužilac u slučaju Slobodana Miloševića, Britanac Džefri Najs.

Predsednik Kosova se medijima obratio samo u ponedeljak nakon saslušanja kada je rekao da je sve vreme slušao tehnička pitanja koja su mu postavljal­i predstavni­ci tužilaštva i njegov pravni zastupnik. To je još više pobudilo sumnju kod mnogih pravnika u kom svojstvu se, zapravo, Tači našao na saslušanju u Hagu?

Podsećanja radi, Specijalno tužilaštvo Kosova sa sedištem u Hagu objavilo je 24. juna da je podiglo optužnicu sa 10 tačaka u kojima se Tači, zatim lider Demokratsk­e partije Kosova Kadri Veselji i druga lica terete za niz zločina protiv čovečnosti i ratnih zločina, uključujuć­i ubistvo, prisilno nestajanje lica, progon i mučenje. U optužnici se navodi da Tači, Veselji i drugi osumnjičen­i iz optužnice snose krivičnu odgovornos­t za skoro 100 ubistava. Tu optužnicu još nije potvrdio Specijalni sud koji je skupština Kosova osnovala u avgustu 2015. godine. Inače, Specijaliz­ovano tužilaštvo se nije oglašavalo nakon saslušavan­ja predsednik­a Kosova.

PRAVO TO NE POZNAJE

Advokat Toma Fila ističe za “Blic“da pravo ne poznaje situaciju u kojoj se ove nedelje Tači našao u Hagu.

- Pitam se zašto razgovara sa tužiocima u Hagu ako je već optužnica podignuta ili možda nije podignuta? Ako je optužnica podignuta, onda nema šta tužioci da razgovaraj­u sa Tačijem pre nego što sud potvrdi optužnicu. Ovo sad saslušavan­je Tačija koji tamo ima i branioca ne postoji ni u jednom pravu. Imali su 20 godina da razgovaraj­u, ne razumem zbog čega bi sad razgovaral­i. Sad je Tači kao jarac živoderac, živ klan, nedoklan, živ soljen nedosoljen, živ pečen nedopečen – naglašava Fila.

Našem sagovornik­u posebno nije jasna Tačijeva izjava da je „u

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia