Institucije staju jedna po jedna!

Revizija haške presude protiv Srbije stanje u Bosni i Hercegovini vodi prema usijanju

Dani - - sadržaj - Piše: Saša Rukavina

Brzi pregled situacije u trenutku kad zatvaramo ovaj broj Dana izgleda ovako: još nema zvanične potvrde da je agent BiH Sakib Softić zvanično predao zahtjev za reviziju presude protiv Srbije, ali će predati, u Hagu je, Parlamentarna skupština BiH ne radi do 7. marta, a Vijeće ministara BiH do 28. februara. Narodna skupština RS-a 27. februara vanredno sjedi na zahtjev predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića. Na dan kad ovi Dani stižu pred čitaoce, četvrtak, 23. februar, znaće se radi li Predsjedništvo BiH ili ne, a dan ranije u Beogradu su sa predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem i premijerom te zemlje Aleksandrom Vučićem sjeli su politički predstavnici Srba u BiH.

Ukratko, kriza se tek zahuktava, a njen ritam diktira kalendar - ako u trenutku kad 26. februara istekne desetogodišnji rok za žalbu Međunarodnom sudu pravde u njegovoj pisarnici bude bh. zahtjeva za reviziju, BiH će, kako je to rekao čelnik SDS-a Vukota Govedarica, imati tehničku vlast bez parlamentarne većine. To je formulacija koju je on upotrijebio za povlačenje predstavnika Srba iz institucija BiH.

Stari ili novi slučaj?

Zvaničnih reakcija predstavnika bh. Hrvata u vlasti u ovom trenutku nema. Tek, međutim, treba vidjeti šta tačno znače konstatacije člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića da “neće biti nikakvog zahtjeva za reviziju presude”, te njegove stranačke zamjenice i dopredsjedavajuće Zastupničkog doma Parlamenta BiH Borjane Krišto kako “nema smisla raditi bez predstavnika jednog konstitutivnog naroda”, izrečene nakon što se sa predsjedavajućim tog Doma Šefikom Džaferovićem (SDA) dogovorila da ipak ne počinju sjednicu na kojoj se iz RS-a pojavio samo poslanik SDA Sadik Ahmetović.

Iako je parlamentarna sjednica otkazana dan ranije, kriza je i formalno otvorena u petak, 17. februara, kada je član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović zvanično objavio da će Softić zatražiti reviziju presude po kojoj Srbija nije osuđena za organizovanje genocida u BiH, a jeste jer taj genocid nije spriječila, niti je poslije kaznila počinioce. Po toj presudi genocid, isključivo u julu 1995. u Srebrenici, počinile su vojne i policijske snage Republike Srpske. Srbija ih je mogla spriječiti, a nije. Nije kasnije ni kaznila ubice, niti je htjela Haškom tribunalu za bivšu Jugoslaviju izručiti Ratka Mladića.

Sve se to zna. Ne zna se, međutim, šta je tačno priča deset godina nakon presude, odnosno 24 godine nakon prve tužbe BiH protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Današnje dileme mogu se grupisati u najmanje dvije vrste pravne i političke.

Pravne su, naravno, preciznije i svode se, otprilike, na legitimitet Sakiba Softića da zastupa BiH i pitanje da li je revizija zakasnila, pošto su propisani šestomjesečni rokovi “valjanost” dokaza koje je BiH nabavila nakon presude. Što se prve dileme, tiče, na jednoj strani su zagovornici teze da je Softića 2002. godine Predsjedništvo BiH imenovalo za advokata u cijelom procesu, što, po pravnoj logici, podrazumijeva i “žalbeni” dio, odnosno reviziju. Na tom tragu je i Izetbegović koji svoj dolazak na vanrednu sjednicu Predsjedništva 23. februara uslovljava Ivanićevim “prijedlogom odluke kojom će biti poništena ranija odluka...”

S druge strane su zagovornici teze da je revizija potpuno novi proces. Profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu dr. Fikret Karčić, recimo, u jednom svom tekstu objavljenom ovog mjeseca, navodi da “kada je zahtjev za reviziju presude prihvaćen, Sud više nije vezan granicama svoje ranije presude. U dosadašnjim slučajevima zahtjeva za reviziju, o zahtjevu je odlučivalo sudsko vijeće različito od onog u izvornom postupku. Prema poznatim komentatorima (Zimmermann, Geiss), postupak revizije je zaseban pravni slučaj”.

Koncept dobar, ali...

Ako je to tako, onda država mora procedure provesti ispočetka. S čim će BiH pred Sud u Hagu, ni Softić, ni Izetbegović nisu rekli. Ni javnosti, ni grupi od pedesetak javnih ličnosti iz političkog, društvenog, vjerskog, akademskog (...) života, koji su na zatvorenom sastanku imali priliku čuti koncept američkog advokata Davida Scheffera. Koncept je zanimljiv, ocjenjuje jedna od učesnica tog skupa, advokatica Vasvija Vidović, ali ni tada se nisu čuli detalji, pa ona nije željela ni pokušati procjenjivati šanse BiH. No, nebitno: ove će dileme razriješiti Međunarodni sud pravde kad odluči hoće li

Po jednima, taj sukob o prošlosti ne ide sa reformskim putem u budućnost. Po drugima, nema puta u budućnost ako prošlost ne bude riješena

zahtjev za reviziju prihvatiti.

Kada će to biti, teško je reći. Advokatica Vidović je nekoliko puta javno, na osnovu svog iskustva, a ima ga, procijenila da to može trajati i do dvije godine. Koje Bosna i Hercegovina zbog političkih problema, čini se, nema.

Političke dileme moguće je smjestiti u granice omeđene s jedne strane Izetbegovićevim pitanjima zašto neko žrtvama genocida pokušava zabraniti pristup sudu i zašto danas brani ono što je u prvoj polovini devedesetih 20. vijeka uradio režim Slobodana Miloševića, a s druge strane Ivanićevoj tvrdnji o potpuno vaninstitucionalnom i neustavnom djelovanju prije svega samog Izetbegovića. Ivanić, čak, uporno ponavlja da se i ne želi baviti revizijom, “nego vanustavnim i vaninstitucionalnim djelovanjem pojedinaca i dijela nevladinog sektora pod kontrolom bošnjačke politike”.

Iako je nije imenovao, pod “pojedincima i dijelom nevladinog sektora” Ivanić vjerovatno misli na Fondaciju Pravda za BiH, koju su četiri nevladine organizacije napravile da bi skupile novac za finansiranje tužbe BiH protiv Srbije. Dijelom je to i odgovor na pitanje kako se finansira revizija presude, jedno od nekoliko logičnih koje je Ivanić javno postavio. Dani su u prošlom broju, podsjetimo, objavili izjavu predsjednice Fondacije Fadile Memišević da se revizija plaća novcem koji je ostao nakon suđenja. A taj novac skupila je bh. dijaspora i prijatelji BiH. Memiševićeva je rekla da je do tada po Izetbegovićevom nalogu Softiću kao akontacija isplaćeno 30.000 od ukupno predviđenih 150.000 KM. Kasnije je u javnim nastupima rekla i da je izuzetno ponosna što su kontrole nakon presude 2007. pokazale da ni marka prikupljenog novca nije potrošena nenamjenski ili nezakonito.

Cijena revizije presude, inače, još nije došla na red. Zato se još ne zna ni hoće li preostalih 120.000 KM, ako je samo to u igri, biti dovoljno. Tim prije što se oko revizije okupio jak advokatski tim. Osim Amerikanca Scheffera, tu su Holanđanin Phon van den Biesen koji je već radio sa Softićem tokom suđenja, te Francuz Alain Pellet i Italijan Paolo Palchetti. Riječ je o izuzetno uglednim i iskusnim advokatima koji imaju i više nego bogato iskustvo ne samo pred Međunarodnim sudom pravde i ne samo pravničko.

Šta je čekao Ivanić

Ivanić, međutim, postavlja i logično pitanje koja je institucija BiH i kada donijela odluku da baš oni budu taj pravni tim koji će se boriti za prava žrtava. Odgovora za sada nema. Da li ga je moglo biti, teško je reći. Nije malo, naime, onih koji smatraju da je Mladen Ivanić sjednicu Predsjedništva morao zakazati već prije otprilike mjesec, kada je Izetbegović u jednom TV nastupu jedva preko usta prevalio ono “da, revizije će biti”. Zašto to nije

Presuda Međunarodnog suda pravde u slučaju BiH protiv Srbije iz 2007.

Savez za promjene ne bojkotuje, nego... Šta?

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.