Kongresi od SDA do bošnjačkih intelektualaca

Bošnjaštvo: Beščasno zaboravljanje i laži (I)

Dani - - sadržaj - Piše: Mujo Kafedžić

”Carstva nikad ne umiru, sem ukoliko im se iščupa korenje, a ona uguše u soli. U duhu preživljavaju kroz pokolenja, kako u potomcima vladalaca, tako i u potomcima podjarmljenih naroda. Spremna su da se obnove u prvoj pogodnoj prilici, čim geopolitički pritisak oslabi, a poredci se proglašeni večnim, pokažu, krhki, nagriženi” (Paxotomana ili turski marš, Limes)

Dvadeset drugog decembra ratne godine1992. u Sarajevu je održan Kongres bošnjačkih intelektualaca pod nazivom Kongres muslimansko-bosanskih intelektualaca, jer do tada nacionalno ime Bošnjak nije zvanično korišteno. To je bio događaj od izuzetnog političkog značaja za bošnjački narod i državu BiH.

Pošto se “dolaskom demokratije” u BiH namnožio broj “majstora zaborava”, zaborava svega što nije po mjeri prangijaških ideoloških aršina, “previđaju” ličnosti i događaje u svojim pisanijama i javnim pričama. Tim nečasnim poslom se bave i neki izvikani istoričari, književnici, publicisti, profesori, političari negrađanskih partija. Ta pojava i praksa inspirisale su me da napišem ovu raspravu kako bi poslužila nekom budućem istraživaču istine, recimo o borbi za reafirmaciju bošnjaštva. Tekst nema pretenziju da ispravlja krivu Drinu političkih i povijesnih zabluda političkih siledžija.

Prostor i domovina

Borba za reafirmaciju bošnjaštva trajala je već tri godine, od osnivačkog Kongresa SDA do Kongresa bošnjačkih intelektualca. Te tri godine izgubljene su u sterilnim raspravama i nadmudrivanju. U ove tri godine sijane su razne zablude koje su samo štetu nanosile. Krivci za to žele zabašuriti svoju odgovornost za borbu protiv bošnjaštva, ponašaju se kao da su ga oni izmislili.

U tome se posebno ističu renta-intelektualci, zarađujući preko pisanja protivbošnjačkih pamfleta po narudžbama mentora. Oni su bošnjaštvo degradirali, pišući i govoreći o njemu kao tvorevini austrougarskih vlasti, odnosno Benjamina Kalaja, kao i naše emigracije okupljene oko Adila Zulfikarpašića, govorili su ignorantski i potcjenjivački o tome kao prevaziđenom arhaizmu, igrajući se sa povijesti i navodno propuštenim šansama XIX vijeka.

Muslimanska bošnjačka organizacija (MBO) je 1991. godine tražila da se bošnjaštvo nalaže kao imperativ, ali bez uspjeha do 1993. kada je uvedeno u zvaničnu nomenklaturu nacionalnosti građana.

Bošnjaštvo može dovesti do izolacije prema ostalom svijetu samo ako ga se veže za vjeru, a ne za životni prostor i domovinu. U prošlosti, svi narodi koji su živjeli u Bosni zvali su se Bošnjani, Bošnjaci i Bosanci do druge polovine XIX vijeka, kada su pravoslavci prihvatili srpstvo, a rimokatolici hrvatstvo, kao svoju nacionalnu identifikacijsku formulu. Muslimani su ostali Bošnjaci, poštujući svoje nacionalno ime, jer se nisu opredjeljivali ni kao Srbi ni kao Hrvati.

Kao neposredni učesnik Kongresa bio sam inicijator reafirmacije istorijskog nacionalnog imena Bošnjak. Neki “objektivni i ugledni” tekstopisci su protjerali moje ime iz tekstova koje pišu o ovome događaju, vjerovatno iz razloga što sam pripadao MBO. Drugačije i ne smiju raditi članovi “kluba renta-intelektualaca”. Napominjem, samoinicijativno sam to učinio. Pod firmom “previda” tjera se u zaborav sve što glavari žele.

O naciji kao dominantnom fenomenu savremenog svijeta reći ću ukratko, sa ciljem da čitaocu olakšam razumijevanje problema o kome govorim.

“Nacija je skup populacije u jednoj državi, stanovništvo, narod, historijski formirana stabilna politička zajednica ljudi, nastala na bazi zajedničkog jezika, života na jednoj teritoriji, međusobnih ekonomskih odnosa, psihičke konstitucije, prožeta sviješću o zajedničkoj pripadnosti i cjelovitosti. Nacije nisu date jednom zauvijek, njihova je sudbina u potpunosti u rukama njihovih naroda, kojima se ne pripisuje nikakva prirodna organska homogenost. Ovo je koncepcija i usvojena je u zapadnoj i sjevernoj Evropi, dok je kod zakasnjelih nacija u srednjoj i istočnoj Evropi proces, prvo se probudi nacionalna svijest pa se onda širi sredstvima propagande.

Prva koncepcija se naziva građanskom (političkom) nacijom, jer nju čini stanovništvo u okviru državnih granica, a druga se naziva organskom (kulturnom) nacijom, budući da je čini narod (ethnos), koji ima cilj da izgradi političku zajednicu državu, po potrebi i vojnom silom.

Veliki njemački filozof Hegel smatrao je da svaka nacija predstavlja otjelotvorenje apsolutnog duha na određenom stepenu njenog razvoja, odnosno da svjetski duh seli iz jedne nacije u drugu... Naciju odlikuje volja da se živi zajedno, a ta volja proizlazi iz zajedničke povijesti i jezika. I Gumlovicz smatra da naciju čine svi

podanici iste države, odnosno nacionalnost je u biti kulturna i društvena činjenica koju razvija država. Pozitivističke teorije kao najčešće karakteristike nacije navode jedinstvenu teritoriju, zajedničko porijeklo, isti jezik, isti običaji, povijesna sudbina i religija.” (Senad Lavić, Leksikon socioloških pojmova, 483)

Nacija je izrasla u moćan i prijeteći faktor u savremenom svijetu. Nacije su izrodile nacionalizam koji je izvor groznih opasnosti za mir i terorističkih zlodjela i drže čitavu planetu u strahu, ubijajući hiljade nevinih građana širom svijeta. Svaka, pa i ona najmanja nacija, sanjari o svojoj državici i koristi sva moguća sredstva i metode borbe dok ne ostvari svoje ciljeve.

Ideološka mržnja

Svijet je u stanju zabrinutosti i straha jer je naše vrijeme pretvoreno u “vučije’’ i tjera ljude da jedan u drugome vide vuka i da su stalno u strahu i na oprezu.

Kao proizvod nacionalnog združivanja, nastale su države sa svojim aparatima. Nastanak većeg broja država tekao je u porođajnim mukama, bio je stravično krvav.

Povijest je zabilježila krvave borbe zagovornika formiranja država i njihovih prvih protivnika. Konačno, i mi smo svjedoci kako je u toku XX vijeka vođena krvava borba za bosanskohercegovačku državu u ratovima 1941. - 1945. i 1992. - 1995.

U NOB-u su hiljade mladih ljudi u borbama protiv fašističkih okupatora umrle herojskom smrću za slobodu, njihovi su životi i mladost ugrađeni u temelje države koju danas nemilosrdno čereče fašistoidni kvazidemokrati. Imena narodnih heroja i heroina bila su data ulicama, školama i drugim institucijama po gradovima. “Prangijaši”, omamljeni fašistoidnom ideologijom, pritajeni sljedbenici ustaša i četnika i drugih fašističkih tvorevina, izbrisali su ih sa ciljem da se ta imena zaborave.

Oni danas daju ime Busuladžića školi u Dobroševićima, iako je poznat njegov ustašluk. Poriču neporecivo. Falsifikatorska rabota je nemilosrdna i bespoštedna. U Mostaru ulice nose imena istaknutih ustaških glavešina kao što su Budak, Lorković... Divljački primitivizam je na sceni. Ostrašćeni desničari progone imena istaknutih književnika, javnih radnika, poštenih i objektivnih povjesničara, koji objektivno pišu o fašističkom divljaštvu protiv naših naroda.

Zaslijepljeni ideološkom mržnjom protiv komunista koji su organizovali i vodili antifašističku borbu, oslobodili zemlju i strpljivo gradili i razvijali privredu i doveli je na nivo industrijski srednje razvijene države, opismenili 90 odsto nepismenih građana, dakle, stvorili su sve ono što nemilice razvlače kao šakali, današnji vlastodršci, koji smatraju da su vječiti. Sasvim je jasno, pri sadašnjem stanju u društvu, oholi prangijaši se ne mogu zaustaviti, jer opijeni pljačkaši su nezasiti i kao hipnotisani nesposobni da shvate dijalektiku društvenog kretanja, koje će i njih dovesti na vrata pravde, gdje će biti prisiljeni da polože račun za svoja nedjela.

Za sada, poštenim ostaje samo pravo da trpe lukavo osmišljeni propagandni teror i laži, da pamte i ne zaborave nametnuto poniženje.

Država je društvena organizacija koja ima monopol fizičke prinude, putem koje vrši svoju državnu vlast. Državna vlast se odlikuje suverenošću, što znači da joj se svi moraju pokoravati. Stanovništvo države je podijeljeno na klase, tako da manjina vlada nad većinom. Ovako organizovano društvo podijeljeno je na klase eksploatatora, superiornih i klase eksploatisanih, poniženih.

Eksploatatori su vlasnici sredstava za proizvodnju, kojima eksploatisani moraju prodavati svoje znanje i radnu snagu. Otuda borba za dominaciju, što je posebno u višenacionalnim zajednicama, gdje drski nacionalisti izmišljaju optužbe protiv vladajućih struktura, plasirajući laž o ugroženosti “njihovog” naroda.

Povijesni korijeni

To se desilo u BiH devedesetih godina, kada su srpski ultraši lukavo plasirali političku, mobilizatorsku parolu o ugroženosti srpstva u RBiH i politički mobilisali homogeniziranu masu da ustane na oružje, “za odbranu” ugroženih nacionalnih prava Srba. Iako lažna, ova mobilizatorska parola imala je snažnog odjeka kod srpskog naroda svih nivoa obrazovanja, a naročito je podstakla aktivnost kriminogenih elemenata. Kod masa je probudila nacionalističke strasti i patriotizam pripremajući ih za ratne vandalske poduhvate.

Posebno su bjesomučnom propagandom opijali mase primitivaca i kriminalaca mržnjom protiv Bošnjaka i Hrvata, koja je bila izvor grozomornih divljačkih

Situacija u Sarajevu je bila katastrofalna

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.