Pamuk njet!

Dani - - Uvodnik -

Kaže se ono kod nas, u gradu sa duhom, da ti možeš biti šta god hoćeš negdje tamo u svijetu, al’ da dok ti Sarajevo ne udari mjeru, ti ne znaš ni gdje si ni koliko vrijediš. Znate, to je ona priča o navodnoj tankoćutnosti sarajevskog duha, koji je toliko senzibilan za svakakve vibrantnosti duše, da one nekakve pjevače, grupe, umjetnike, pisce i mislioce što ovuda prolaze strahoba jedna uhvati kako će se u glavnom šeheru predstaviti. Ili što je još važnije, kako će ih Sarajevo prihvatiti i razumjeti. Jer, kažu, svuda ti to odradiš kako si navikao, ali u Sarajevu ne možeš prevariti publiku. Ono u Londonu i New Yorku kad nešto pričaš, ne brineš, znaš da možeš izmanevrisati pažnju nekakvom intelektualnom fintom, ali u gradu na Miljacki moraš doseći jedan veći stepen iskrene duševnosti da bi uopšte mogao participirati kao neko bitan. Sarajlije će te, pa bio ti i Loša iz Plavog orkestra, il’ bio Robert de Niro, proći na ulici k’o da te ne prepoznaju, ni mukajeta dati neće na nečiju poznatost. U Sarajevu su birvaktile i Andrića, kažu, podjebavali, nema ti ovdje lako ili se uklopiš ili ti prodaju ciglu. Trećeg nema. Zato, putniče, kad polaziš u Sarajevo, kaže jedan drevni natpis još iz Bašeskijina vremena, ti ponesi sa sobom mjeru Sarajeva i vazda ćeš biti dobrodošao.

Sjećam se kad je Bernard Henri Levy dolazio u Sarajevo da donese našim rediteljima dah Evrope, pričali su mi ljudi, šest noći oka nije sklopio. Lagodnije mu je bilo kad je sa tenka osmatrao Gazu nego kad je sletio na Sarajevski aerodrom i prošetao Ferhadijom. Ali, srećom, njemu su došapnuli da ponese sarajevometar sa sobom i zato Henri Levy nije imao nikakvih problema, takoreći, bio je prepoznat kao neko ko je “na našoj strani”. Što će reći, voli Sarajevo, a poštuje i sultanat u Stambolu. Pa je onda logično da bude prijatelj Sarajeva. I biva to tako, plete se pređa jednog duha, taman onako kako godi mjeri šehera i kulturi netalasanja. Ima, istina, i drugačijih primjera. Kad se duh Sarajeva drugačije razgoropadi. Evo, recimo, slučaj sa Orhanom Pamukom. Ne znam znate li, dragi štioci, ali Pamuk je, eto, književni nobelovac. Napisao je, kažu upućeni, neke romane i slovi za jednog od najvažnijih živućih autora današnjice. Dosjetili se toga i u Sarajevu, prevođen je Pamuk i ovdje, pa odlučili da ga proglase počasnim građaninom Sarajeva. I proglasiše ga.

Taman da pošalju pismo Pamuku, da ga obavijeste i pozovu ga u goste, kad li ti se neko dosjeti da bi, jer Pamuk je ipak turski pisac, a jedna je mjera za Tursku, a druga za Francusku, trebalo provjeriti kakva je klima u Stambolu što se njega tiče. K’o kroz maglu, sjetiše se neki, Pamuk meščini viče da je bio genocid nad Jermenima i da Kurdima treba dati autonomiju, k’o što je i Yaşar Kemal vikao, a nije mu ni čist odnos s amanetlijom Bosne, k’o buni se ovaj pisac nešto. E sad, ako on to misli, a Erdogan kaže da nema pojma ko su, da prostiš, ti Kurdi i ti Jermeni i još da ne čita tog nekakvog pisca od Pamuka, je l’ pravo da se takvom jednom piscu da počast Sarajeva. Povuci, potegni, skontaše da bi bio škandal jednom takvom knjigopiscu, i to još u Sarajevu, dati građansku počast. Kako mi, povikaše neki, da njemu ovdje damo počast kad je on ni u Stambolu nema. Dobro, jes’ dobio tu Nobelovu nagradu, ali eno i Andrić je, pa vidiš kakve je jade pisao o nama. A pravo kad se uzme, to bi i Aliji protivno bilo, jer nije on Bosnu u amanet ostavio tamo nekom mrčitelju hartije, već zna se kome.

I tako, Sarajevo ima svoj istančani duh i mjeru. Ali da bi oni bili kako valja, čvrsti i odlučni, treba prvo da ih omuhuraju na Bosforu. Tek tad prodiše Šeher i razbistri se. Ako se tamo muhur nije udario, badava, možeš ti bit i Lav Tolstoj, Sarajevo te ne zarezuje. Dobro, možda neko prepozna nekog pisca iz novina, pa ono vikne za njim napiše l’ se šta, pisac?, ali preko toga se ne ide. To je mjera. Ili prosto, treba pisati kao Mustafa Busuladžić, pa se onda ne pita ni Stambol šta misli o tome. Jer, to je, zna se, naše i autentično. Samo još da nije bilo jugokomunizma, gdje bi nam kraj bio. U Stambolu?.

I tako, Sarajevo ima svoj istančani duh i mjeru. Ali da bi oni bili kako valja, čvrsti i odlučni, treba prvo da ih omuhuraju na Bosforu

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.