Države su, ipak, sluge ekonomiji

Globalizacija kao proces donosi visoku stopu međuovisnosti, visoku frekvenciju komunikacije, sveukupno akceleriranje odvijajućih procesa i, naravno, u krajnjoj konzekvenci i povećanja konkurencije. Države kao i kompanije se natječu, svi zajedno, za poveća

Dani - - Teorija I Praksa - Piše: PROF. DR. MILE SADŽAK

Ovakva situacija je dovela do jačanja pozicije i uloge Međunarodnog monetarnog fonda, koji je na izvjestan način pružio “pojas za spasavanje”, uz uvjete provođenja reformi liberalizacije. Međutim, pokazat će se da su sve te aktivnosti imale palijativni karakter, jer će se 1994. godine u Meksiku javiti takozvana “tekila kriza”, zatim niz azijskih kriza 1997. i 1998. godine, brazilska kriza 1999., kolaps Argentine 2001. i kulminacija globalne krize 2008. godine, što nam sve govori da se niz zemalja vrti u onome što se naziva circulus vitiosus, iz kojega do sada ne mogu da se nikako izvuku.

Dakle, postojeća finansijska i ekonomska asimetrija i u procesu globalizacije zapravo egzistira gotovo pa u stanju statusa quo. Malo je zemalja koje su narušile postojeću asimetriju (primjeri zemalja koje su se priključile EU, Poljska i Slovenija).

Globalization is a fact of economic life. Carlos Salinas de Gortari ”One day there will be no borders, no boundaries, no flags and no countries and the only passport will be the heart” Carlos Santana Economic globalization is the process by which the whole world becomes a single market. Oxford Encyclopedia of the Modern World

SVE OVO ĆE NAS JASNO

UPUTITI na zaključak da je potrebno efikasno upravljati resursima, dakle potrebna je jasna strategija i inozemna i tuzemna, u kontekstu akumulacije resursa, njihove alokacije, te također koordinacije tim resursima. Kako smo već naveli, izuzetan primjer za dobro upravljanje vrlo oskudnim resursima je Kina, koja je deficite resursa nadoknadila dobrim ekonomskim politikama, nudeći investitorima jeftinu radnu snagu, ogromno tržište i niz poreznih olakšica u takozvanim slobodnim privrednim i tehnološkim zonama.

Institucija koja se permanentno spominje u prethodnom tekstu je država, što je i logično ako se ima u vidu njena uloga takozvanog radnopravnog okvira, unutar kojeg i pomoću kojeg se odvija niz pobrojanih aktivnosti, te preko koga se ostvaruje interaktivna veza sa okruženjem. Dakle, država je temeljni okvir koji treba svim akterima da pruži: sigurnost, u svim onim situacijama kada kriminal počinje da ugrožava normalno funkcioniranje sustava (u Japanu imamo primjer uplitanja yakuza u korporativno upravljanje; u Rusiji tijekom devedesetih kada je cijeli sustav pukao, a kriminal ovladao svim porama društva; u Južnoj Africi imamo primjer bandi i individualnog kriminala; sve ovo je imalo za posljedicu obeshrabrivanje privatnih investitora).

Naravno, u novije vrijeme to je terorizam ili neki revolucionarni i ini pokreti i prevrati tipa “Arapskog proljeća”, koji su također obeshrabrivali investitore i de fakto umrtvili investicije u pojedinim zemljama.

Države imaju razne funkcije, pa tako u kontekstu ekonomskog razvoja one treba da štite pravo vlasništva i provedbu zaključenih ugovora. Nesigurnost vlasništva i formalnost ugovora je mnogo umanjivali ili čak sprječavali ino-investicije. Vidimo to na primjeru niza tranzicijskih zemalja, Kine prije 1983. godine, zemalja Latinske Amerike...

Isto tako, državna vlada treba da je garancija za razne vrste rizika (po pitanjima zaštite okoliša, osiguranja od nuklearnih i inih katastrofa, socijalnog i zdravstvenog osiguranja), jer se pokazalo da su to područja kojima država može efikasno da upravlja.

Uloga države je i u upravljanju makroekonomijom, kao i implementaciji ekonomske i industrijske politike, pri čemu je krucijalno uspostaviti takozvano fiskalno poštenje ili fiskalni moral. Fiskalni deficiti u državama poput Meksika, Indije ili Rusije dovode do dužničke krize, do propasti bankarskog sustava u Italiji ili, pak, do velikih kamatnih obaveza u SAD-u i Japanu.

Makroekonomska situacija je odraz zahtjeva makroekonomske politike, no isto tako, ona je odraz u izvjesnoj mjeri i ispravne mikroekonomske politike, koja, ukoliko je adekvatna, prouzrokuje pozitivne efekte i doziranu liberalizaciju nacionalnih tržišta, odnosno uklanja prepreke za trgovinu i ino-investicije, harmonizira sustave korporativnog upravljanja/menadžmenta, tečajnu politiku čini transparentnijom i komparabilnijom, odnosno

kompatibilnijom svjetskim monetarnim tokovima... NAIME, RESTRIKTIVNE MIKROEKONOMSKE POLITIKE uzrokuju devijacije, koje su se mogle primijetiti u mnogim zemljama tipa Kine, Indije, Rusije, Saudijske Arabije u pojedinim fazama i zapadne Europe, sa (ne) izravnim negativnim refleksijama na ekonomsku konkurentnost tih zemalja.

Globalizacija će uvjetovati i povećanje fleksibilnosti tržišta rada, SAD su eklatantan primjer visoke fleksibilnosti, gotovo bez restrikcija u prijemu i otpuštanju uposlenih, sa minimalnim osiguranjem uposlenih - na primjer, šestomjesečno osiguranje za nezaposlenost. Slično je sa Kinom i Singapurom. Obrnuta situacija je u Europi, Indiji, Meksiku, Južnoj Africi, gdje je manja fleksibilnost radne snage i bolja je njena zaštita, što u krajnjoj konzekvenci ometa rast produktivnosti, sprječava poduzeća da se strukturno prilagođavaju, čime se povećavaju troškovi po jedinici proizvoda. Primjeri za to su Italija ili Japan.

Gotovo paradoksalno zvuči da zemlje koje imaju bogate resurse, Meksiko, Saudijska Arabija, Rusija, Južna Afrika, upravljaju svojim resursima dosta neučinkovito, a što za posljedicu ima permanentan porast državne potrošnje i korupciju. Posjedovanje vrijedne imovine dovodi često do precijenjene valute i pada izvoza roba koje nisu čisti resursi, stvara se inflacija preko državne potrošnje, cijene rastu i proizvodi postaju nekonkurentni na ino-tržištima (sindrom takozvane nizozemske bolesti). Kako bi izbjegle takve situacije, zemlje primjenjuju razne strategije, Rusija, na primjer, nastoji da putem novoosnovanog fonda za naftu ublaži takve probleme.

Na loš image država utiču i korupcija i nejednakost dohodaka, kao bitni “ometači” socijalnog i ekonomskog razvoja. Zemlje sa visokom razinom korupcije (Meksiko, Rusija, Indija) sporo se razvijaju, dok u zemljama sa nižom razinom korupcije (SAD, Japan, Singapur) to ide znatno brže.

Kao antipod ovim tvrdnjama možemo navesti Kinu, koja, začuđujuće, ima i visoku razinu korupcije, ali i visoku razinu razvoja. To bi se moglo objašnjavati raznim uzrocima i specifičnostima samog kineskog razvoja.

Nejednaka distribucija dohotka utječe na slabiji ekonomski razvoj. Meksiko, Južna Afrika i Rusija su dobri primjeri za ovu tvrdnju. Zemlje, pak, sa pravednijom raspodjelom dohotka, poput Japana, Italije i Singapura, imaju pozitivni feedback na ekonomski razvoj.

Fenomen asimetrije se ogleda u raznim sferama globalizacije, pa tako u kontekstu ekonomskog razvoja. Interesantna je

Uloga države je i u upravljanju makroekonomijom, kao i implementaciji ekonomske i industrijske politike, pri čemu je krucijalno uspostaviti takozvano fiskalno poštenje ili fiskalni moral

asimetrija koja se odnosi na salda tekućih računa globalnih ekonomija, jer gotovo sve regije imaju viškove tekućeg računa ili male deficite, u nekim slučajevima kao što je bio slučaj Japana, oni su ogromni, a, opet, kod SAD-a imamo deficite koji iznose oko 80 odsto svih deficita. To nam samo još plastičnije potvrđuje postojanje asimetrije kada se govori o globalnom ekonomskom razvoju, čiji temeljni nosioci jesu korporacije, države i regioni.

Kako je u ovom tekstu fokus na ulozi država u procesu globalnog ekonomskog razvoja, može se reći da su one i njihove institucije ključne u usmjeravanju raznih aktera toga procesa, političkih stranaka na primjer, koje ne smiju da dozvole pretjerane državne deficite, jer onda padaju i političke institucije i gubi se funkcionirajući društveno-ekonomski okvir. DRUGA POLUGA DRŽAVNE VLASTI, SUDOVI, ne smiju da dopuštaju kriminal, korupciju, terorizam, jer i to ruši državu i institucije. Kada, pak, imamo obrnutu situaciju u kojoj država i njene institucije na primjer podupiru štednju, štite vlasništvo, kontroliraju inflaciju, reinvestiraju rente od resursa, imaju učinkovit zdravstveno-mirovinski sustav, ulažu u obrazovanje i istraživanje, omogućavaju obrazovanje siromašnima i sa manje asimetrije alociraju resurse, država postaje značajan zamajac i okosnica održivog ekonomskog rasta i razvoja.

Kako bi države mogle uspješno da prate globalne ekonomske procese, potrebno će biti da se bave prognoziranjem i određenim scenarijima koji bi im mogli pomoći u daljem pozicioniranju na globalnom tržištu.

Za uspješne prognoze i scenarije biti će potrebno uzeti u obzir različite kriterijume, koji se odnose na (1) poznavanje kapitalnih socijalnih trendova, (2) položaj i namjere konkurencije, (3) potentnost određenih ekonomija, (4) uviđanje šansi i rizika kod intenziviranja globalnih ekonomskih aktivnosti, (5) anticipiranje i predviđanje globalnih trgovinskih, investicijskih, monetarnih i tehnoloških trendova, (6) izgradnju preciznih planova razvoja i uključivanja nacionalne ekonomije u globalne ekonomske tokove, (7) osiguranja resursa nacionalnoj ekonomiji u spektru od kapitala, tehnologija, do kadrova, kako bi se ona mogla uspješno uključiti i konkurentno održati na globalnom tržištu, (8) permanentno praćenje stanja na globalnom tržištu, (9) u nekim situacijama potrebno je djelovati i subvencijama kako bi se potakla globalizacija domaće ekonomije, (10) analizu političkih rizika.

Država bi, ukoliko bi napravila dobre analize, prognoze i scenarije globalnoga ekonomskog razvoja, uveliko pomogla domaćim menadžerima i njihovim kompanijama da posluju na globalnom tržištu, jer bi bila u stanju da im da kvalitetne instrukcije gdje, kako i kada nastupiti ili gdje to ne treba činiti.

U tome mogu pomoći, kako smo već istakli, razne analize, poput i ovog teksta, gdje bismo mi, na primjer, mogli upravo na temelju podataka i zaključaka iz ovoga teksta, uputiti menadžere da ukoliko žele da posluju u SAD-u, treba da uzmu u obzir postojeći deficit i moguće implikacije u svezi sa njim, u Japanu oni isto tako moraju uzeti u obzir postojanje problema deficita i duga, te problem starenja populacije, na Bliskom istoku problem je fundamentalizam i permanentna mogućnost izbijanja sukoba, optimističniji bi bili kada se govori o poslovanju u Indiji i Singapuru, oprezno optimistični bi bili u Južnoj Africi i Rusiji, oprezni u Kini, Meksiku i Europi.

Ukratko bi mogli zaključiti da je gotovo nemoguće ostvarivanje globalnog ekonomskog rasta i razvoja bez potpore države i na nacionalnoj, ali i na regionalnoj i supranacionalnoj razini, jer su države temeljni stubovi toga procesa i temeljna poveznica mikro i makroekonomskih politika, odnosno spona, na jednoj strani kompanija, a na drugoj nadregionalnih i supranacionalnih organizacija.

Foto: NOVI PLAMEN

Stabilnost: Država ima mehanizme kojima može ohrabriti ili uplašiti investitore

Foto: EPA

Kinesko iskustvo: Država koju treba izučavati u svakom slučaju

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.