Javne pare treba javno i pošteno trošiti

Kemal Ademović, snaga Naroda i pravde

Dani - - Intervju Dana - VILDANA SELIMBEGOVIĆ

Bio je najšutljiviji specijalac pod komandom Dragana Vikića, a kad je postao komandant Specijalne, šutio je još i više. Kao direktor AID-a i prvi federalni obavještajac imao je ispriku što ne pristaje razgovarati s novinarima. Bilo je to doba “slučajeva” - od otmice Nedžada Herende do ubistva Nedžada Ugljena, o kojima su Dani bezbroj puta pisali. Barem isto toliko puta tražili smo i od njega odgovore. Šutio je i stoički podnosio sve afere. Negdje u jesen 2000. godine uspjela sam razgovor i ubjeđivanje o potrebi da snimimo intervju pretvoriti u tekst, svojevrsnu Ademovićevu ispovijest o tom preteškom vremenu. Ovih je dana ponovo u epicentru javnosti, zbog nastanka Naroda i pravde i isključenja iz SDA.

DANI: Jeste li zadovoljni odzivom na osnivački skup Naroda i pravde?

ADEMOVIĆ: Prezadovoljan. Bilo je takvo nevrijeme da sam i ja počeo sumnjati da će iko doći. Došao sam autom, vozio sam prvom i svako kočenje sam klizio. Niko nije čistio, posipao ulicu, ali kako su ljudi počeli stizati - od pola sedam praktično - rekli su da su kilometrima dolazili pješke. Stvarno mi je bilo žao. A onda se sala napunila i jednako su stizale poruke - zaglavio sam se. Možda je i bolje što nisu došli, jer bi ostali napolju i smrzli bi se u onoj mećavi.

DANI: Ima li Narod i pravda ambiciju da napravi mećavu na političkoj sceni BiH?

ADEMOVIĆ: Ja to ne posmatram tako. Ovo je jedan projekat iz nužde, to je krik, ljudski krik iz dubine duše da se stvari počnu mijenjati i da opći interes zauzme prvo mjesto, a da se taj lični istisne, naročito onih koji rade u javnom sektoru, koji primaju platu iz poreza građana i koji pored toga što primaju - a ja zaista vjerujem da je velika većina ljudi čestita i radna - koriste svoje pozicije da se bave biznisima i korupcijom i tako zapravo bacaju ljagu na cijeli sistem, na društvo. A upravo takvima se stalno gleda kroz prste. Kao da prvobitna akumulacija kapitala nije završena, ljudi se samo bore, daj, daj, daj... I još ne rade svoj posao kvalitetno, a morali bi, zbog ljudi, građana i naše privrede. Treba nam efikasna administracija. U Kantonu Sarajevo počelo se zadnjih godina raditi na tome i značajni su rezultati. Neki to pripisuju globalnim ekonomskim problemima, vjerujem da ima uticaja, ali naplata poreza dolazi iz finansijske discipline, a ona je u KS-u značajno povećana i KS uplaćuje 2,7 milijardi PDV-a, što je gotovo 40 odsto ukupnog PDV-a u cijeloj državi. To pokazuje da se nešto počelo pomjerati. E sad, možda je to mećava, ali definitivno vjerujem da se stvari trebaju promijeniti. Koncept dosadašnjih stranaka i ovih elitista to nije napravio, to se vidi.

DANI: Po čemu su Narod i pravda drugačiji od elitista?

ADEMOVIĆ: Ljudi koji su pokrenuli Narod i pravdu su se dogovorili: nećemo se baviti korupcijom, nećemo se baviti nečasnim poslovima, bavit ćemo se popravljanjem sistema da bi se moralne vrijednosti vratile društvu. Pa ovdje je potpuna erozija moralnih vrijednosti! Ovo je stanje postalo preteško svima. Postalo je breme koje običan čovjek više ne može nositi.

DANI: To dobro zvuči, ali ste većinu svog života proveli u partiji koja je najduže na vlasti u BiH od proglašenja nezavisnosti: jeste li zato isključeni?

ADEMOVIĆ: Ja sam imao velike pauze u SDA. Još dok sam bio komandant Specijalne, a bio sam popularan i osvojio neke glasove, došao je zahtjev da se povučem i ja sam zaledio svoj status u stranci. Onda sam opet reaktiviran, pa sam se - čini mi se - oko Pakta stabilnosti opet umirio i nisam bio tu do 2010. Nisam ni išao u stranku. U tom čitavom periodu imao sam nekoliko kafa s Abdulharisom Šetom, koji je bio tada predsjednik Kantonalnog odbora SDA. Jako ga cijenim, a on je mene ponekad znao upitati za mišljenje. To je ono vrijeme rahmetli Tihić - Bakir Izetbegović, utakmice i borba. Ali 2010. smo popili jednu kafu i tad smo se dogovorili - ja sam bio savjetnik ministra FMUP-a, a stranka je loše stajala u narodu da idem na kantonalnu listu. On je tražio da nosim listu, ali ja nisam zbog zdravlja pristao, rekao sam da ne mogu. Bio sam na listi i tako se vratio. Ali kad sam počeo raditi kao zastupnik, počeo sam uviđati stvari koje ne mogu pod kožu i počeo sam se sukobljavati. Upoznao sam Konakovića (Elmedin, donedavno SDAov premijer KS-a, sad predsjednik Naroda i pravde, op. aut.), bio je predsjednik Kluba, i počeli smo neke stvari mijenjati.

DANI: Naprimjer?

ADEMOVIĆ: Tada su izvještaji javnih preduzeća Kantona bili informacija koja se prima k znanju, nemaš pravo o njima raspravljati. To

Predratni specijalac, ratni dobitnik Zlatnog ljiljana i Zlatne policijske zvijezde MUP-a RBiH, nesumnjivi simbol otpora i odbrane opkoljenog Sarajeva, poslijeratni direktor AID-a, u jednom od rijetkih intervjua govori o sebi, ratu i postdejtonskoj Bosni i Hercegovini i objašnjava po čemu se razlikuje od SDA

je van svake pameti. Uspjeli smo to promijeniti i kad su se počeli razmatrati izvještaji, počelo se i kuhati.

DANI: To je period 2010 - 2014, kada je SDP na vlasti?

ADEMOVIĆ: Bilo je nekoliko vlada i mi smo jednu srušili, onu SDP - SBB. Trajala je kratko, doduše, ali je napravila veliki deficit, oko 100 miliona. A, ustvari, bila je predizborna godina i to se potroši na kampanje, na klasu, kako se kaže, a kasnije samo stižu računi.

DANI: Dobro, hajmo na početak: kako ćemo opisati Kemu?

ADEMOVIĆ: Meni je 57 godina, rođen sam u Srebrenici, a od 1969. živim u Sarajevu, od polugodišta drugog razreda. Prije rata sam bio policajac, pa sam bio u Specijalnoj, pa inspektor, pa komandir.

DANI: I na licu mjesta kad je rat počeo prije zvaničnog početka, kada se raspala Specijalna?

ADEMOVIĆ: Tog 4. aprila ‘92, kad su Srbi napustili bazu, ja sam bio dežurni oficir. Prije toga smo mjesecima imali loše stanje, razgovarali smo, ali smo se ujedali međusobno, osjetile su se neke politike i previranja, a bilo je i viška nervoze. Često sam boravio u bazi u Krteljima i kad je došao taj dan - a mi nismo znali da će doći - zove mene komandant Vikić popodne i kaže: “Sad će doći Milenko i Repija (Milenko Karišik i Miodrag Repija, op. aut.) i tražiće jednu trećinu sveg MTS-a. Ne daj im, samo neka zadrže lično naoružanje!” Razumijem, kažem ja i izdam naređenja na kapiji i dežurnom. Oni dođu. Milenku se opustila donja vilica i kaže on meni za tu trećinu svega, imali smo mi vozila, naoružanja i da hoće da to vozi. Ja kažem da imam drugi nalog komandanta i da mogu uzeti lično naoružanje i otići vozilima koja duže. To neću sprečavati, takav nalog imam. Oni su tako i uradili, a Lobara Risto, koji je bio zadužen za MTS i bio glavni logističar, na dosta vozila je napravio diverziju. Mi smo već imali podignut rezervni sastav policije i četu koja je bila s nama stacionirana, pa su ga ljudi spriječili. S jednim transporterom je krenuo prema kapiji, ali nije mogao proći. Otišli su, znači, bez plijena. Nakon toga zove Jusuf Pušina, pomoćnik ministra MUP-a, i kaže - baza će biti raketirana, odmah je napustite. Zovem komandanta, a prije sam digao uzbunu i zvao sve u bazu, komandant se ne javlja. Zovem dežurnog u Specijalnoj - u tom momentu nisam bio specijalac, bio sam komandir u OBL-u jer sam kao napredovao, ali smo bili skupa stacionirani - i izdam naređenje, pripremamo se, ali ne idemo bez MTS-a. Skupimo mi naoružanje i opremu, idemo u Dom policije. Dođemo i gore zateknemo neku TO: oni nama pomažu da to iznesemo, a ustvari su nas opljačkali. Ali stvarno je bilo dovoljno opreme. Ja idem da nađem komandanta, da podnesem izvještaj. Nađem ga kod pomoćnika Pušine, skupa sa Zoranom Čegarom. A Čegar je u međuvremenu bio u Krteljima, kaže došao po komandantov auto, pušku i neki revolver, pokupio to i otišao. I sad, podnesem izvještaj i tražim odobrenje da se vratim s ljudima u Krtelje jer je dolje ostalo jako puno opreme i naoružanja, praktično nezaštićeno. Oni su vijećali i onda mi ponovo odemo i spremimo novu turu, ali dobijemo obavijest vezom da su nam na Ilidži naše kolege spremile barikadu. Donesem odluku

Nije se moglo proći kroz tunel bez odobrenja, znači da se i švercalo uz aminovanje vlasti. To govorim za Sarajevo, ne za krajeve gdje je bilo otvoreno pa ljudi švercali

S Mustafom Tabakom i Šefikom Delalićem u ratu

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.